O pregovorima Kosova i Srbije pod patronatom američke administracije i osobno Donalda Trumpa te onome na što su dvije delegacije stavile svoje potpise, a o čemu se posljednjih dana naveliko raspravlja, ekipa portala Slobodna Dalmacija je razgovarala sa Agronom Bajramijem, dugogodišnjim glavnim urednikom najtiražnijega kosovskog dnevnog lista Koha Ditore.
Je li za vas ono što je potpisano u Washingtonu po bilo čemu – povijesno?
- Ja to ne bih mogao nazvati povijesnim. Kao što je jednom rekao Churchill, Balkan može proizvesti daleko više povijesti nego što je može konzumirati, tako je i ovdje slučaj. Sporazum se predstavlja povijesnim možda zato što se to dogodilo u Bijeloj kući, a možda to i odgovara aktualnoj američkoj administraciji s obzirom na skore izbore.
Kada se iščitaju ti papiri, vidjet će se da nema nikakva povijesnog pomaka u odnosima Kosova i Srbije, nego se radi o nekim benignim stvarima, poput izgradnje zajedničke autoceste i sudjelovanja u mini Schengen zoni.
Ono najintereseantnije u tim papirima ne tiče se odnosa Srbije i Kosova, već Izraela, 5G mreže, proglašenja Hezbollaha terorističkom organizacijom i premještenja amabasada u Juruzalem. To otvara neka druga pitanja, neću reći od povijesnog značenja, ali mogu imati geopolitički učinak u cijeloj regiji.
OVO JE REZULTAT NEMOĆI EU-A
Prevladava mišljenje da je ovo bila jedna čista predstava u Trumpovoj režiji za njegove unutarameričke stvari i da je pošto-poto sebe želio uoči izbora predstaviti kao nezaobilaznoga globalnog vladara koji rješava nerješive krize.
- Da, to na taj način interpretiraju i mnogi američki analitičari. U tome ima istine, jer imate u istom tonu i prethodni dogovor o priznanju Emirata i Izraela, pa još raniji pokušaj dogovora između Izraela i Palestine...
S druge strane, nemojmo zaboraviti da je Trumpova administracija odmah nakon dolaska na stolu našla ovaj problem između Kosova i Srbije, jer je Europska unija odugovlačila i nije dolazila do cilja, normalizacije odnosa kroz jedan pravnoobvezujući dogovor.
Od 2011. godine pregovara se u Bruxellesu i rezultati su veoma mršavi. Zato je bilo očekivano da će Washington ući u cijelu priču pokušavajući naravno to iskoristiti i za sebe, pa tako imate neke točke koje se tiču ruskog utjecaja u ovom području, Izraela i Bliskog istoka...
Ali, ponovit ću, ovo je i rezultat nemoći Europske unije da se ovim procesom bavi ozbiljnije ili možda čak rezultat toga da je EU u jednom trenutku krenuo stranputicom pa je počeo pregovarati o razmjeni teritorija i sličnim stvarima.
Kažu da je najbolja stvar potpisanog ono što tamo ne stoji, odnosno da se konačno više ne govori o toj razmjeni teritorija.
- Mislim da je to rezultat činjenice da se dosta ljudi na Kosovu, regiji, Europi izjasnilo protiv toga, pa su u američkoj administraciji to i uvidjeli, a malo je onih koji bi takvu ideju podržali.
To bi otvorilo vrata brojnim komplikacijama ne samo između Kosova i Srbije, nego i u regiji. U Bosni i Hercegovini već odavno vidimo takve tendencije od strane Republike Srpske i Milorada Dodika. Ipak, ne bih rekao da je takva ideja definitivno skinuta s dnevnog reda, jer ako ne cijela, onda dobar dio vlasti u Srbiji još uvijek ima to u svojim glavama.
NIJE GOTOVA PRIČA O ZAMJENI TERITORIJA
Ipak, bilo je nekih signala i iz Prištine da bi se nešto moglo napraviti u pogledu razmjene teritorija, dati dio Mitrovice za Preševsku dolinu i slično.
- Službeno ne, iako je naš predsjednik bio na vrhu teorije da se moraju korigirati granice, čime bi se Preševska dolina priključila Kosovu. Svi koji su malo ozbiljniji shvatili su da bi jedan takav projekt idućih 10 do 20 godina doveo u poziciju Kosovo da samo prizna kako je riječ o nedovršenoj državi. Bilo bi pogubno pristati rezgovarati o našoj državnosti, čime bi se snažno išlo u prilog srpskoj poziciji.
Dojam je da je Vučić odlazeći u SAD bio u priličnom strahu da neće biti natjeran na priznanje Kosova, a vratio se kao pobjednik jer ta tema uopće nije došla na dnevni red. Jesam li u krivu?
- Nemam osjećaj da je to bila neka gluma. On jest želio da Srbi misle kako je pod jakim pritiskom i onda je on odbio priznati nešto. Kolika sam ja upoznat, priča o međusobnom priznanju nije uopće bila na stolu i znalo se da neće biti.
Ono što je bilo jest indirektno priznanje međusobnih etničkih manjima. To jest teško za Srbiju, ali nije eksplicitno priznanje Kosova.
Najbolja vijest od svega za nas ovdje na Kosovu, vjerojatno ne za Beograd, jest to što smo mi dobili jedno priznanje u ovim pregovorima, a to je ono od Izraela. Ako se išta povijesno dogodilo u Washingtonu, onda je to izraelsko priznanje Kosova kao nezavisne države.
Uvjet je, međutim, preseljenje vašeg veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem.
- Da, to jest problematičan uvjet i postavljen je i nama i Srbiji. To je nešto što bi trebalo pomoći samom Izraelu da pokaže kako ima europskih zemalja, i to s muslimanskom većinom, koje priznaju Jeruzalem za glavni grad.
S druge strane, to će stvoriti određene probleme naspram Rusije i Turske, kao i arapskih zemalja.
MA NE NAVIJA NITKO ZA BIDENA
Kažu da se i Beograd i Priština zato nadaju pobjedi demokrata i Bidena ne bi li se to pitanje skinulo s dnevnog reda.
- Ha, ha, ha... Pa nisam siguran jer, koliko vidim, Srbi su puno jasnije na strani Trumpa.
Ovdje na Kosovu do sada nije bilo razlike između republikanaca i demokrata, jer se američka politika, tko god bio na vlasti, od 90-ih godina, preko priznanja, do danas nije mijenjala. Mislim da se ljudi sada Trumpa pribojavaju ne zbog politike, nego zato što je nepredvidiv.
Ali to nije pitanje samo za nas, već za cijeli svijet, a ponajviše za samu Ameriku.
Hoće li Trumpovo soliranje probuditi EU i natjerati na veći angažman kako bi se riješila otvorena pitanja i došlo do međusobnog priznanja Kosova i Srbije?
- Nadam se da hoće, ali nisam siguran. EU jest prilično komplicirana organizaciji, a način na koji tamo odlučuju kaže da teško mogu doći do nekakvog koncenzusa i o puno manje problematičnim stvarima.
Koliko će sve još usložiti ovo pitanje Crne Gore. Srbija je praktično izišla na Jadran, a Vučić se osjeća moćnijim nego ikada.
- To tako izgleda, ali sam vidio i ovotjedni sporazum pobjedničkih stranaka u Crnoj Gori.
U njemu su se jasno izjasnili da neće biti povlačenja priznanja noevisnosti Kosova, neće biti promjene politike prema NATO-u, EU-u...
Osim zakona o crkvi, vjerujem da ništa bitnije neće mijenjati. Osim toga, primjećuje se neka vrsta antiklimaksa u nacionalističkim redovima u Srbiji, jer što god prosrspke stranke u Crnoj Gori obećavale prije izbora, sada se okreću od toga. Promjena vlasti na demokratski način svugdje je poželjna, ali promjena strateških stvari poput NATO-a, EU-a i Kosova bila bi stvarno pogubna ne samo za nas, nego i za kontinent.
BIT ĆE NOVI IZBORI
Može li među Albancima na Kosovu prevladati razočaranje međunarodnom zajednicom, prije svega Amerikom i EU-om, zbog stalnog odgađanja punog priznanja i otvoriti vrata nekim radikalnim političkim opcijama?
- Odgovornost za nesupjehe ili manjak uspjeha u tom smislu ljudi ovdje u velikoj, ogromnoj većini prepisuju vlastima, gdje mislim na našeg predsjednika koji vodi pregovore 10 godina i našoj vladi koja je tu bila uključena od početka, neovisno tko joj je bio na čelu.
Na prošlim izborima imali smo tu mogućnost promjene i zato mislim da je prerano govoriti da bi došlo do nekog ogromnog razočaranja. U proljeće ove godine postojalo je dosta optimizma, jer je došla jedna nova vlast koja je na početku pandemije radila dobro.
Ljudi, štoviše, sada vjeruju da postoji bolja politička opcija unutar političkog spektra Kosova da se stvari mijenjaju, a vlada radi bolje. Za to treba demokratski proces, trebaju izbori. Pandemija je ta koja je onemogućila da se neke stvari događaju brže.
Čim se ova kriza završi, a ja vjerujem da hoće uskoro, imat ćemo vrlo živu političku scenu. Ako bih trebao reći što će se događati za nekih šest-sedam mjeseci, ja bih se kladio da ćemo mi imati izbore. Dok se to ne dogodi, mislim da ne treba očekivati neku veliku razinu razočaranja na Kosovu. Ljudi su u iščekivanju nekih promjena, uostalom, vidjeli su da su one moguće. Zato mislim da još uvijek postoji nada.
Izvor: Slobodna Dalmacija
- Ja to ne bih mogao nazvati povijesnim. Kao što je jednom rekao Churchill, Balkan može proizvesti daleko više povijesti nego što je može konzumirati, tako je i ovdje slučaj. Sporazum se predstavlja povijesnim možda zato što se to dogodilo u Bijeloj kući, a možda to i odgovara aktualnoj američkoj administraciji s obzirom na skore izbore.
Kada se iščitaju ti papiri, vidjet će se da nema nikakva povijesnog pomaka u odnosima Kosova i Srbije, nego se radi o nekim benignim stvarima, poput izgradnje zajedničke autoceste i sudjelovanja u mini Schengen zoni.
Ono najintereseantnije u tim papirima ne tiče se odnosa Srbije i Kosova, već Izraela, 5G mreže, proglašenja Hezbollaha terorističkom organizacijom i premještenja amabasada u Juruzalem. To otvara neka druga pitanja, neću reći od povijesnog značenja, ali mogu imati geopolitički učinak u cijeloj regiji.
OVO JE REZULTAT NEMOĆI EU-A
Prevladava mišljenje da je ovo bila jedna čista predstava u Trumpovoj režiji za njegove unutarameričke stvari i da je pošto-poto sebe želio uoči izbora predstaviti kao nezaobilaznoga globalnog vladara koji rješava nerješive krize.
- Da, to na taj način interpretiraju i mnogi američki analitičari. U tome ima istine, jer imate u istom tonu i prethodni dogovor o priznanju Emirata i Izraela, pa još raniji pokušaj dogovora između Izraela i Palestine...
S druge strane, nemojmo zaboraviti da je Trumpova administracija odmah nakon dolaska na stolu našla ovaj problem između Kosova i Srbije, jer je Europska unija odugovlačila i nije dolazila do cilja, normalizacije odnosa kroz jedan pravnoobvezujući dogovor.
Od 2011. godine pregovara se u Bruxellesu i rezultati su veoma mršavi. Zato je bilo očekivano da će Washington ući u cijelu priču pokušavajući naravno to iskoristiti i za sebe, pa tako imate neke točke koje se tiču ruskog utjecaja u ovom području, Izraela i Bliskog istoka...
Ali, ponovit ću, ovo je i rezultat nemoći Europske unije da se ovim procesom bavi ozbiljnije ili možda čak rezultat toga da je EU u jednom trenutku krenuo stranputicom pa je počeo pregovarati o razmjeni teritorija i sličnim stvarima.
Kažu da je najbolja stvar potpisanog ono što tamo ne stoji, odnosno da se konačno više ne govori o toj razmjeni teritorija.
- Mislim da je to rezultat činjenice da se dosta ljudi na Kosovu, regiji, Europi izjasnilo protiv toga, pa su u američkoj administraciji to i uvidjeli, a malo je onih koji bi takvu ideju podržali.
To bi otvorilo vrata brojnim komplikacijama ne samo između Kosova i Srbije, nego i u regiji. U Bosni i Hercegovini već odavno vidimo takve tendencije od strane Republike Srpske i Milorada Dodika. Ipak, ne bih rekao da je takva ideja definitivno skinuta s dnevnog reda, jer ako ne cijela, onda dobar dio vlasti u Srbiji još uvijek ima to u svojim glavama.
NIJE GOTOVA PRIČA O ZAMJENI TERITORIJA
Ipak, bilo je nekih signala i iz Prištine da bi se nešto moglo napraviti u pogledu razmjene teritorija, dati dio Mitrovice za Preševsku dolinu i slično.
- Službeno ne, iako je naš predsjednik bio na vrhu teorije da se moraju korigirati granice, čime bi se Preševska dolina priključila Kosovu. Svi koji su malo ozbiljniji shvatili su da bi jedan takav projekt idućih 10 do 20 godina doveo u poziciju Kosovo da samo prizna kako je riječ o nedovršenoj državi. Bilo bi pogubno pristati rezgovarati o našoj državnosti, čime bi se snažno išlo u prilog srpskoj poziciji.
Dojam je da je Vučić odlazeći u SAD bio u priličnom strahu da neće biti natjeran na priznanje Kosova, a vratio se kao pobjednik jer ta tema uopće nije došla na dnevni red. Jesam li u krivu?
- Nemam osjećaj da je to bila neka gluma. On jest želio da Srbi misle kako je pod jakim pritiskom i onda je on odbio priznati nešto. Kolika sam ja upoznat, priča o međusobnom priznanju nije uopće bila na stolu i znalo se da neće biti.
Ono što je bilo jest indirektno priznanje međusobnih etničkih manjima. To jest teško za Srbiju, ali nije eksplicitno priznanje Kosova.
Najbolja vijest od svega za nas ovdje na Kosovu, vjerojatno ne za Beograd, jest to što smo mi dobili jedno priznanje u ovim pregovorima, a to je ono od Izraela. Ako se išta povijesno dogodilo u Washingtonu, onda je to izraelsko priznanje Kosova kao nezavisne države.
Uvjet je, međutim, preseljenje vašeg veleposlanstva iz Tel Aviva u Jeruzalem.
- Da, to jest problematičan uvjet i postavljen je i nama i Srbiji. To je nešto što bi trebalo pomoći samom Izraelu da pokaže kako ima europskih zemalja, i to s muslimanskom većinom, koje priznaju Jeruzalem za glavni grad.
S druge strane, to će stvoriti određene probleme naspram Rusije i Turske, kao i arapskih zemalja.
MA NE NAVIJA NITKO ZA BIDENA
Kažu da se i Beograd i Priština zato nadaju pobjedi demokrata i Bidena ne bi li se to pitanje skinulo s dnevnog reda.
- Ha, ha, ha... Pa nisam siguran jer, koliko vidim, Srbi su puno jasnije na strani Trumpa.
Ovdje na Kosovu do sada nije bilo razlike između republikanaca i demokrata, jer se američka politika, tko god bio na vlasti, od 90-ih godina, preko priznanja, do danas nije mijenjala. Mislim da se ljudi sada Trumpa pribojavaju ne zbog politike, nego zato što je nepredvidiv.
Ali to nije pitanje samo za nas, već za cijeli svijet, a ponajviše za samu Ameriku.
Hoće li Trumpovo soliranje probuditi EU i natjerati na veći angažman kako bi se riješila otvorena pitanja i došlo do međusobnog priznanja Kosova i Srbije?
- Nadam se da hoće, ali nisam siguran. EU jest prilično komplicirana organizaciji, a način na koji tamo odlučuju kaže da teško mogu doći do nekakvog koncenzusa i o puno manje problematičnim stvarima.
Koliko će sve još usložiti ovo pitanje Crne Gore. Srbija je praktično izišla na Jadran, a Vučić se osjeća moćnijim nego ikada.
- To tako izgleda, ali sam vidio i ovotjedni sporazum pobjedničkih stranaka u Crnoj Gori.
U njemu su se jasno izjasnili da neće biti povlačenja priznanja noevisnosti Kosova, neće biti promjene politike prema NATO-u, EU-u...
Osim zakona o crkvi, vjerujem da ništa bitnije neće mijenjati. Osim toga, primjećuje se neka vrsta antiklimaksa u nacionalističkim redovima u Srbiji, jer što god prosrspke stranke u Crnoj Gori obećavale prije izbora, sada se okreću od toga. Promjena vlasti na demokratski način svugdje je poželjna, ali promjena strateških stvari poput NATO-a, EU-a i Kosova bila bi stvarno pogubna ne samo za nas, nego i za kontinent.
BIT ĆE NOVI IZBORI
Može li među Albancima na Kosovu prevladati razočaranje međunarodnom zajednicom, prije svega Amerikom i EU-om, zbog stalnog odgađanja punog priznanja i otvoriti vrata nekim radikalnim političkim opcijama?
- Odgovornost za nesupjehe ili manjak uspjeha u tom smislu ljudi ovdje u velikoj, ogromnoj većini prepisuju vlastima, gdje mislim na našeg predsjednika koji vodi pregovore 10 godina i našoj vladi koja je tu bila uključena od početka, neovisno tko joj je bio na čelu.
Na prošlim izborima imali smo tu mogućnost promjene i zato mislim da je prerano govoriti da bi došlo do nekog ogromnog razočaranja. U proljeće ove godine postojalo je dosta optimizma, jer je došla jedna nova vlast koja je na početku pandemije radila dobro.
Ljudi, štoviše, sada vjeruju da postoji bolja politička opcija unutar političkog spektra Kosova da se stvari mijenjaju, a vlada radi bolje. Za to treba demokratski proces, trebaju izbori. Pandemija je ta koja je onemogućila da se neke stvari događaju brže.
Čim se ova kriza završi, a ja vjerujem da hoće uskoro, imat ćemo vrlo živu političku scenu. Ako bih trebao reći što će se događati za nekih šest-sedam mjeseci, ja bih se kladio da ćemo mi imati izbore. Dok se to ne dogodi, mislim da ne treba očekivati neku veliku razinu razočaranja na Kosovu. Ljudi su u iščekivanju nekih promjena, uostalom, vidjeli su da su one moguće. Zato mislim da još uvijek postoji nada.
Izvor: Slobodna Dalmacija
