Bivši visoki američki diplomata i stručnjak nevladinog Atlantskog savjeta

“Kosovo treba da iskoristi svaku priliku da krene naprijed – iako to u ovom trenutku nije lako”, kaže u razgovoru za Glas Amerike Daniel Fried, bivši visoki američki diplomata, sa kojim je ekipa Glasa Amerike razgovarala u danu kada je novi premijer Kosova Avdullah Hoti stupio na funkciju.

Fried kaže da je njegov utisak da Hoti do sada nije izgradio prepoznatljivu političku pozadinu imajući u vidu, kako navodi stručnjak nevladinog Atlantskog savjeta, da u kosovskom političkom životu nije imao značajniju ulogu.

“Stručnjaci za Balkan u State departmentu ne poznaju ga dobro. Nadam se da to nije slučaj sa ambasadom SAD-a na Kosovu. Čovjek je nov – do sada nije bio na velikom broju političkih pozicija na osnovu čega bi se mogao steći utisak o pozicijama i stavovima koje bi mogao zauzimati”, ukazuje Daniel Fried.

Upitan može li se očekivati skori nastavak dijaloga između Srbije i Kosova o normalizaciji odnosa zamrznut od novembra 2018. godine – Fried odgovara da to zavisi od aktera.

“Ukoliko lideri to žele, naći će način. Predsjednik Vučić je bistar čovjek i dobar političar. Želi napredak i želi da pronađe način za dijalog. Može to da učini. Srbija mnogo toga može da dobije. Želela je da postane dio Evrope čim je stekla slobodu. To su željeli još u devetnaestom vijeku i mogu to da ostvare. Znam neko će reći Srbija sanja o Kosovu. To je vjerovatno tačno. Ali, Srbija sanja i to tome da bude dio Evrope. Iskoristite tu mogućnost”, podvlači Daniel Fried.

Glas Amerike: Da li mislite da je Vučić spreman, na neki način, na takvu žrtvu za evropski san o kome govorite?

Fried: Ne bih to tako rekao. Ne bih ni od njega očekivao da to tako shvati. Ukoliko ste na mjestu Srbije i želite da izbrišete granicu koju ne podnosite – način za to je da svi postanete članovi Evropske unije. Granica nestaje – moguće je slobodno kretanje kada se svi nađu u zoni Šengena. I onda možete reći, to mi je vraćeno, povratio sam ga. Neko će vam reći – žrtvovao si to Albancima. A vi ćete odgovoriti da je prihvatanje evropskih vrednosti zasnovano na garancijama koje pružate i dobijate. Svijestan sam da je za to potrebno mnogo vjere i rada. Meni je, kao Amerikancu, lako da o tome govorim – ali Srbi znaju da nacionalizmom neće povratiti Kosovo.

Fried, bivši američki diplomata i stručnjak angažovan na području Balkana, podvlači da u trenutku komplikovanih odnosa Srbije i Kosova – dijalog koji podržavaju Evropska unija i Sjedinjene Države deluje nesređeno.

“Predsjednik Kosova tvrdi da ne želi da razgovara sa Lajčakom (Miroslav Lajčak, izaslanik za dijalog Evropske unije, prim.nov.) i Borellom (Josep Borell, visoki predstavnik Evropske unije za spoljnu politiku i bezbjednost, prim.nov.) – jer njihove države ne priznaju nezavisnost Kosova. Međutim, oni ne predstavljaju te države – već Evropu. Mogu da razumijem da Kosovu ne prija stav država poput Slovačke, Španije – Grčke, Kipra koje nisu priznale Kosovo. Bio sam uključen u odluke donate u vezi sa proglašavanjem nezavisnosti Kosova 2007. – 2008. sa ambasadorima Frankom Viznerom i Nickom Burnsom. Ali, nemojte tražiti razloge da spriječavate napredak – to je jedna stvar”, kaže Daniel Fried za Glas Amerike.

Nekadašnji američki zvaničnik smatra i da napredak u dijalogu dvije strane izostaje uslijed razmirica između Sjedinjenih Država i pojedinih članica Evropske unije – ali i, kako se izrazio, povremenog oštrijeg diplomatskog stila Richarda Grenella – specijalnog izaslanika Bijele kuće za dijalog Srbije i Kosova.

“Djeluje mi da njegovi odnosi sa ministrom Lajčakom nisu onakvi kakvi bi trebalo da budu. Lajčaka dugo poznajem i iskreno vrlo je jednostavno sarađivati sa njim. Nije arogantan, promišljen je, pametan i ume da sasluša”, kaže Fried.

Glas Amerike: Pomenuli ste Lajčaka – RFE/RL je pozivajući se na diplomatske izvore Evropske unije izvestio da evropski diplomata nije uspio da kontaktira predsjednika Kosova Hashima Thaçija i ambasadora Richarda Grenella zbog, kako je navedeno, zauzetosti borbom protiv pandemije Kovida 19. Kako to vidite?

Fried: Odgovori na mejl, podigni slušalicu. Lajčak je dobra osoba i poznaje Balkan. Slovačka kao država ima svoj stav – ali on u ovom slučaju ne predstavlja svoju zemlju. On je predstavnik evropskog pogleda na stvari. Ako ne želiš napredak – lako je pronalaziti raziloge za to. Ali, onda ostaneš na tome - pomaka nema.

Glas Amerike: Da li u ovom trenutku Sjedinjene Države i Evropska unija djeluju usaglašeno u vezi sa pregovaračkim procesom Srbije i Kosova?

Fried: Trebalo bi da budemo više usaglašeni. Mislim da bismo mogli bolje. Želim da čitavo ovo iskušenje sa teritorijalnom razmenom bude ostavljeno sa strane. Shvatio bih argumente za to u situaciji da jednim sporazumom imate mogućnost da razriješite sve sporove. Ali, Srbi na Kosovu ne žive samo sjeverno od reke Ibar. Manastiri se nalaze na cijeloj teritoriji Kosova. Posjećivao sam srpsku zajednicu na Kosovu – bio sam u manastirima. Mislim da teritorijalna razmjena ne bi vodila do jasne odluke. To je moje lično gledište. Na kraju Srbija bi trebalo da odluči šta želi. Mogla bi da ima prođu ka Evropi ili da udovolji iredentističkim snovima. Ali obe stvari se ne mogu postići.

Glas Amerike: Šta vi mislite koje bi rješenje bilo prihvatljivije? Je li to uzajamno priznavanje dvije zemlje u okviru sadašnjih granica?

Fried: Da, ali imajte u vidu da ja nisam pregovarač. Govorim u svoje ime, ne u ime Sjedinjenih Država. Ako vam se ne dopadaju granice – pridružite se Evropskoj uniji. Jer tamo to pitanje nema značaj.

Glas Amerike: Šta mislite koje će rješenje na kraju prevagnuti?

Fried: Ne znam, do sada smo vidjeli i dobro i loše. I mislim da su se građani bivše Jugoslavije nagledali lošeg. Koliko smo samo puta čuli mnoge izjave tipa: Voleo bih da se Jugoslavija nije raspala – jer je pre bilo bolje…” Da Milošević, ali i ostali jer on nije bio jedini, nije oslobodio otrov nacionalizma koji vas opije, zaslijepi i na kraju ubije, Jugoslavija bi danas bila u NATO-u, Evropskoj uniji. Bila bi bogata država i mi uopšte ne bismo razgovarali o ovoj temi.

Dijalog Beograda i Prištine o normalizaciji odnosa dvije strane, koji moderira Evropska unija, blokiran je od momenta kada su kosovske vlasti uvele carine od sto odsto na proizvode iz Srbije i Bosne i Hercegovine novembra 2018. Taj potez obrazložen je kao kontramjera međunarodnoj inicijativi srpskih vlasti za povlačenjem​ priznanja nezavisnosti Kosova i ometanjem članstva u organizacijama poput INTERPOL-a i UNICEF-a.

Blokada je djelimično probijena značajnijim angažmanom Sjedinjenih Država, odnosno ambasadora Richarda Grenella i Roberta O’Briana, savjetnika američkog predsjednika Donalda Trumpa za nacionalnu bezbjednost, koji su posredovali načelnim dogovorima koje su Srbija i Kosovo postigli o uspostavljanju aviolinije između Beograda i Prištine, kao i železničkoj saradnji dvije strane.

Carine su u međuvremenu formalno ukinute, ali sa novouvedenim mjerama reciprociteta, sa čime se nisu saglasile Sjedinjene Države - ali ni Srbija. Dio kosovske javnosti je Albina Kurtija, inicijatora plana da postupak ukidanja taksti bude recipročan, označio je političarem koji se suprotstavlja sugestijama SAD - države koja važi za saveznika i prijatelja Kosova. U Skupštini je pokrenut postupak koji je rezultirao izglasavanja nepoverenja lideru pokreta Samoopredjeljenje - što je Kosovo uvelo u novi ciklus političke krize.

Inače, tokom marta, uslijedio je i simultani boravak predsjednika Kosova i Srbije Thaçija i Vučića u prestonici Sjedinjenih Država Vašingtonu i njihov susret u Bijeloj kući uz posredovanje Grenella i O'Briana.

Odnosi Srbije i Kosova narušeni su poslije sukoba između Oslobodilačke vojske Kosova (OVK) i vojno-policijskih snaga tadašnje Savezne Republike Jugoslavije (SRJ) tokom 1998. i 1999. godine. Kulminirao je intervencijom Sjevernoatlantske alijanse (NATO) u tadašnjoj Saveznoj Republici Jugoslaviji i okončan poslije povlačenja vojske i policije SRJ sa teritorije Kosova, u junu 1999.

Kosovo je proglasilo nezavisnost, pošto je parlament 17. februara 2008. godine usvojio Deklaraciju o nezavisnosti, čime je formalno prestalo da bude u sastavu Srbije, kao njena pokrajina pretežno naseljena građanima albanske nacionalnosti.

Osam mjeseci pošto je Kosovo proglasilo nezavisnost, Srbija je oktobra 2008. dovodeći u pitanje legalnost te odluke, zatražila savjetodavno mišljenje Međunarodnog suda pravde o kosovskoj Deklaraciji o nezavisnosti.

Sud je odlučio da kosovskom deklaracijom nisu narušeni principi međunarodnog prava. To je bio uvod u inicijativu Generalne skupštine Ujedinjenih nacija o pokretanju dijaloga između Kosova i Srbije o normalizaciji odnosa, kojim bi posredovala Evropska unija. Razgovora koji su trenutno u zapećku, a njihov nastavak očekuju međunarodni partneri Kosova i Srbije.


Odgovor portparola američke vlade Glasu Amerike

Glas Amerike upitao je predstavnike američke administracije da li je ambasador Richard Grenel pozivan na sastanke sa Miroslavom Lajčakom, specijalnim izaslanikom Evropske unije za dijalog Beograda i Prištine i da li su dvojica zvaničnika razgovarala.

“Nismo u mogućnosti da pružimo detalje o susretima diplomata koji se mogu ili ne moraju dogoditi”, bio je odgovor koji smo dobili od portparola američke vlade.