Razočaravajuće je vidjeti određene lidere sa stavovima o Zapadnom Balkanu, sličnim onima iz 19. vijeka, kaže Philip Reeker, pomoćnik američkog državnog sekretara, u razgovoru za Radio Slobodna Evropa (RSE), osvrćući se na to što Evropski savjet nije postigao saglasnost o otvaranju pristupnih pregovara sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.
Odluka je izostala na sastanku održanom u Briselu 17. oktobra, poslije čega su uslijedile rasprave o posljedicama ovog poteza po čitav region Zapadnog Balkana, dok je u Sjevernoj Makedoniji doneta odluka o vanrednim parlamentarnim izborima 12. aprila 2020. godine.
Navodeći da je ta država učinila ogroman napredak, te da je to potvrđeno i odlukom Senata SAD da u potpunosti ratifikuje protokol o pristupanju Sjeverne Makedonije NATO-u kao punopravne članice, Reeker podvlači da će uskoro postati i trideseta saveznica Sjevernoatlantskog saveza.
"To je ogroman korak", zaključuje Reeker i nastavlja:
"Sjeverna Makedonija je sprovela velike reforme, postigla je dogovor sa svojim susjedima, što im je omogućilo napredak. Već smo vidjeli rezultate u Sjevernoj Makedoniji u smislu obnavljanja stabilnosti i bezbjednosti što je povećalo mogućnosti i interes stranih investitora. To je ono što je važno. Mi smo bili razočarani (odlukom Savjeta Evrope), državni sekretar Mike Pompeo je bio vrlo jasan oko toga da Savjet Evrope nije mogao da krene naprijed kako bi se otpočeli pristupni pregovori sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.
Evropska perspektiva, ideja da građani ovih evropskih zemalja žele da uđu u Evropsku uniju, bila je ključni sastavni dio naše spoljne politike. Mi nismo članica EU, očigledno, ali podržavamo tu ideju kroz naše programe pomoći, naša diplomatija je takođe podržavala napor koji su ove zemlje uložile u sprovođenje reformi kako bi krenule naprijed, jer mi mislimo da je to u najboljem interesu za te zemlje, region i Evropu.
Razočaravajuće je vidjeti određene lidere sa stavovima o Zapadnom Balkanu, sličnim onima iz 19. vijeka. Nadamo se da je to samo privremena prepreka za koju će zemlje imati priliku na proljeće, kao što je rečeno, da donesu novu odluku koja će omogućiti otvaranje pristupnih pregovora. To je, naravno, samo početak jednog dugog procesa, čitav niz poglavlja kroz koja će te zemlje proći, baš kao što su pre njih kroz ta poglavlja prolazile nove zemlje članice, u primjeni neophodnih reformi kako bi ispunile kriterijume i zahtjeve za članstvo u EU.
Znam da Savjet nije tražio nove korake, već su samo odložili odluku i nadamo se da je to upravo samo odlaganje. U Sjevernoj Makedoniji su preduzeli veliki korak u tom smjeru, drago im je da je ostvaren napredak u procesu pristupanja NATO-u, mi ćemo to očigledno prepoznati kada se vođstvo sastane u decembru i nastavićemo da podržavamo napore i Sjeverne Makedonije i Albanije da nastave svoj put ka EU“.
Ipak nastaviti istim putem
RSE: Šta mislite, kakve bi negativne efekte odluka Brisela mogla imati na region, u smislu otvaranja vrata drugim državama?
Reeker: Mislim da je važno da ovaj proces, koji EU i njene članice ohrabruju već decenijama ne bi trebalo odjednom da bude viđen kao nešto što je pod znakom pitanja. Riječ je o evropskim zemljama i SAD podržavaju ideju cjelovite Evrope u miru, slobodne i prosperitetne. To je dio naše spoljne politike još od Drugog svjetskog rata.
Slavimo 70. godišnjicu NATO-a, koji je jasno bio ključan akter u ostvarivanju stabilnosti, prvo u Zapadnoj Evropi u periodu Hladnog rata, a zatim kako se NATO adaptirao u periodu poslije Hladnog rata, primio je nove članice i one koji su težili članstvu u NATO-u, proširivao saradnju sa drugima u sklopu odbrambenog saveza.
To je bio važan faktor u postizanju nivoa bezbjednosti koji je dozvolio eru napretka širom Evrope. To je nešto čime se ponosimo, to je dobro za SAD, svakako je dobro za Evropljane i dok slavimo ove godišnjice i odajemo počast svemu što smo zajedno prošli, vjerujemo da treba da nastavimo istim putem.
Postoje oni koji se miješaju u države na Zapadnom Balkanu samo da bi izazvali nestabilnost, postoje i oni koji ne žele da vide stabilnost, jer to utiče na njihove negativnije interese, tako da – nastavićemo da podržavamo ljude na Zapadnom Balkanu na njihovom putu ka boljoj budućnosti.
Vjerujemo da Kosovo i Srbija žele dogovor
RSE: SAD pokazuje da povećava svoju ulogu i interesovanje za dijalog Kosova i Srbije. Koje nove dimenzije diplomate Mathew Palmer i Richard Grenel mogu dati ovom procesu?
Reeker: Kao što znate, mi podržavamo dijalog Kosova i Srbije od samog početka. Podržavamo napore Evropske unije i pokušavamo da budemo partneri u tim naporima. Mislim da je državni sekretar SAD Mike Pompeo pokazao to unapredivši Mathewa Palmera, jednog od mojih zamjenika u specijalnog predstavnika za Zapadni Balkan, i time direktno ukazao na fokus koji imamo u regionu. I predsjednik (SAD-a Donald) Trump podržao je to imenovanjem ambasadora SAD-a u Njemačkoj Richarda Grenela u specijalnog predsjedničkog izaslanika za mirovne pregovore Srbije i Kosova kako bi dodao političku dimenziju koja ukazuje da mi vjerujemo da je ovo važan proces i da će SAD uraditi ono što može da pomogne taj proces.
RSE: Vi ste dugo bili uključeni u proces medijacije između Kosova i Srbije. Koliko su realne šanse da ove dvije države dođu do mirnog rješenja?
Reeker: Mi vjerujemo da su šanse realne. Vjerujemo da postoji volja na obje strane, što je najvažnije, da postoji želja svih naroda u regionu da žive mirno i da nađu način da se idu naprijed i u pogledu potpunije integracije u evropske i transatlantske institucije (saveze), da nađu način da bolje osiguraju bezbjednost, stabilnost i prosperitet svim ljudima u regionu. Ja vjerujem da je to ono što lideri i Kosova i Srbije žele da se dogodi. To je pitanje nalaženja prave dinamike, mogućnosti da ide naprijed i to je ono što čini diplomatiju.
RSE: Više od godinu dana dosta se na Kosovu govori o ideji o razmjeni teritorije. Koliko je realistično očekivati da se Kosovo i Srbija dogovore oko novih granica?
Reeker: Mislim da bi oni trebalo da razmotre šta mogu da urade da napreduju, prije nego da kreću sa unaprijed definisanim predstavama šta bi širi mirovni sporazum mogao biti, kako bi mogli da priznaju jedni druge, kako bi mogli da rade da nađu bolje šanse za svoje građane, to uključuje i ekonomske šanse koje bi došle nakon rješavanja spora, traženje načina da povećaju trgovinsku razmjenu i šanse i da privuku strane investicije u region i šire. To je ono što budućnost donosi za građane (regiona) i to je ono što SAD želi da podrži, što dvije države mogu da urade zajedno i da krenu napred bez preduslova.
Nismo fokusirani na promjene granica
RSE: Da li SAD podržavaju ideju promjene granica?
Reeker: SAD podržavaju da dvije zemlje rade zajedno kroz dijalog da nađu put naprijed iz ovog, što će ponuditi bolje mogućnosti ljudima u Srbiji, ljudima na Kosovu i cijelom regionu. Iskreno, to je dobro i za Evropu i to je dobro, po našem mišljenju, za širu transatlantsku porodicu naroda da mogu ići naprijed u stabilnoj, bezbjednijoj situaciji. I opet, riječ je o budućnosti svih ljudi u regionu i narednih generacija.
RSE: Da li ste zabrinuti zbog upozorenja da bi moguća promena granice između Kosova i Srbije mogla imati domino efekat u regionu?
Reeker: Opet, mislim da ste zaokupljeni idejom promjene granice. To nije ono na šta smo fokusirani ovdje. Fokusirani smo da dvije zemlje nađu put naprijed i unaprijed smišljene ideje kako bi moglo da se nađe rješenje, nije način da se to radi. Zaista mislim da je izgovor drugih da se ne napreduje kada se fokusiraju na stvari koje smišljaju unaprijed. Pregovori su pregovori i u dijalogu je riječ o tome. Sjesti i razgovarati o mogućnostima, stvaranju povjerenja između dvije zemlje. I zato smo ponudili naše diplomatske usluge, specijalnog predstavnika, specijalnog izaslanika predsjednika da se pomogne u premošćavanju i nadamo se saradnji s evropskim kolegama da pomjerimo naprijed cio proces i region za bolju budućnost svih koji tamo žive.
'Nudimo usluge i podršku'
RSE: Spekuliše se o nekoj vrsti mirovne konferencije za Kosovo i Srbiju koju bi organizovale SAD. Da li Vašington planira nešto tako?
Reeker: Nisam upoznat sa specifičnim planovima. Opet, na dvema stranama je da vide šta mogu da urade zajedno. Imali smo nedavno izbore na Kosovu, čekamo da se na kraju obrazuje vlada. To je očigledno važan korak u procesu naprijed. Proces dijaloga je bio veoma važan u prošlosti, pomogao je u rješavanju određenih pitanja i želimo da vidimo da se obje strane zajedno vrate za sto, da se vrate dijalogu.
RSE: Možemo li očekivati neki sastanak u Vašingtonu?
Reeker: Nisam upoznat sa sastancima u Vašingtonu. Ono što dvije strane treba da urade jeste da odluče kako mogu ići naprijed i mi nudimo dobre usluge i podršku američke diplomatije, želimo da radimo s Evropskom unijom. I naravno da dvije strane napreduju u agendi koju su obje postavile kao prioritet.
Bez dogovora status quo
RSE: Djeluje hipotetički, ali ako dogovor bude blokiran, koje će biti posljedice nastavka statusa kvo u odnosima Kosova i Srbije?
Reeker: Mislim, prije svega, kao što ste rekli, to je hipotetički. Zašto bismo trošili puno vremena pričajući o hipotetičkim stvarima. Ako nema dogovora, onda ostajete u statusu quo i ne idete naprijed, nastavljate da imate nestabilnost u regionu kojem je potrebno više stabilnosti, nastavljate da dopuštate da historija predvodi budućnost, umjesto da gledate u budućnost i pokušavate da uobličite novu historiju regiona za koju mislimo da je veoma moguća. Mislim da je vrijeme da se ide dalje da se nađu načini da ljudi na Kosovu i u Srbiji, ljudi širom Zapadnog Balkana mogu imati više stabilnosti i time više mogućnosti za prosperitet. Da biste to uradili, morate imati bezbjednost. Važno je da ljudi u regionu shvate da je potrebno da žive zajedno. Geografija je realnost, susjedi su susjedi i to se neće promjeniti. Riječ je o tome da se nađe način da se ide naprijed i iskoristi ono što je ponuđeno u smislu međunarodne podrške da se nađu rješenje i napredak u ovom dugotrajnom sporu.
Zaboravlja se koliko je rat u BiH bio užasan
RSE: Pređimo na drugo pitanje, na Bosnu i Hercegovinu. Ova zemlja je potrošila godinu dana bez vlade. Kako Bosna može postati funkcionalna država?
Reeker: Mislim da je važno da ljude u Bosni i Hercegovini slušaju njihovi lideri. Oni su izabrani da vladaju, da donesu funkcionalnost Bosni i Hercegovini. Znate, prošlo je skoro 25 godina od Dejtonskog sporazuma koji je doneo mir u apsolutno strašnoj situaciji. Mislim da ljudi zaboravljaju koliko je rat u Bosni bio užasan. Tamo, zaista u srcu Evrope, imali ste užasan rat, imali ste toliko mnogo mrtvih, toliko mnogo zvjerstava, masovni egzodus i migracije. Našli smo put do mira preko dejtonskog procesa i sada 25 godina kasnije zaista je vrijeme da se ide naprijed i napravi funkcionalnija država. To je obaveza lidera u Bosni i Hercegovini, svih njih. Svakako je to ono što SAD podržavaju i želimo da radimo s našim evropskim partnerima u promovisanju te ideje.
RSE: Upravo ste spomenuli Dejtonski sporazum i, kao što ste rekli, to je bio veliki američki doprinos miru. Kako komentarišete pozive da se promjeni?
Reeker: Dejtonski sporazum je sproveden kako bi doneo mir, da se okonča taj užasan rat. On nikada nije bio zamišljen kao trajno rješenje. Ono što nam je potrebno jeste volja svih strana u Bosni i Hercegovini da se razmotri šta se može uraditi ne samo da zemlja bude funkcionalnija, već da ponudi više stabilnosti, više bezbjednosti, više prosperiteta. To je opet nešto što ljudi žele i mislimo da je napredovanje u reformama koje podstiče međunarodna zajednica, da se iskoriste dobra volja i podrška koje Bosna i Hercegovina ima od toliko mnogo prijatelja i partnera, odbacujući maligne uticaje koji bi voleli da vide poremećaje u regionu. To je važan korak. I na to je fokusirana naša diplomatija.
Ruski uticaj zabrinjava
RSE: Gospodin Palmer je prošle nedjelje izjavio da bi izostanak odluke za Sjevernu Makedoniju i Albaniju mogao otvoriti vrata Rusiji. Da li ste zabrinuti?
Reeker: Mislim da je upravo to razlog za zabrinutost. Vidjeli smo maligni uticaj i ranije u smislu kako je to uticalo na stvari u regionu. Znate kako, ove države su se jasno izjasnile da je pravac u kome žele da idu Zapad. Oni su dio Evrope i žele da budu dio institucija i organizacija koje čine Evropu i koje će im omogućiti veći napredak i veću koheziju. Ostvarili su veliki napredak u prevazilaženju razlika sa svojim susjedima. To je prvi korak u sprovođenju neophodnih reformi kako bi se pripremili za otvaranje pristupnih pregovora, za šta će svakako trebati vremena, kako se na kom poglavlju bude radilo. Ali, to je pozitivan proces i vjerujemo da zaslužuju pozitivan odgovor nakon što su učinili sve ono što se od njih tražilo u ispunjavanju kriterijuma neophodnih kako bi nastavili dalje.
RSE: Po vašem mišljenju, gde je ruski uticaj najveći u regionu?
Reeker: To je stvar toga kako drugi ljudi žele da gledaju na to. Rusija je država koja ima odnose u regionu, i mi to priznajemo. Naravno, i mi želimo da imamo bolje odnose sa Rusijom. Bio sam u Moskvi i probao da razgovaram sa kolegama tamo o načinima na koje možemo graditi naš odnos. Dosta je prepreka na tom putu, jedna od najočiglednijih prepreka, najšire gledano, jeste ruski maligni uticaj u Ukrajini, gdje je Rusija izvršila invaziju na zemlju, okupirala je i nastavila sa žestokim ratom u istočnom dijelu Ukrajine. Poginulo je na hiljade ljudi, Rusija je u sklopu Minskog procesa preuzela svoje obaveze.
Ono što mi želimo da vidimo je da Rusija nađe način kako bi krenula dalje i ispunila te obaveze. Cijenu za postupke svoje Vlade plaćaju Rusi, ali svakako je Ukrajina ta vrsta malignog uticaja koji ne želimo da vidimo u drugim djelovima Evrope, a svakako ne na Zapadnom Balkanu.
Jeftin novac i posebni kineski zahtjevi
RSE: Šta je sa kineskim uticajem na Balkanu?
Reeker: Kina je takođe izazov, strateški konkurent koji dolazi u zemlje nudeći često jeftin novac, zajmove, a onda dolazi sa posebnim zahtjevima. Mi svim svojim prijateljima i partnerima kažemo da moraju biti oprezni sa tim gdje ih to dovodi kada govorimo o tehnologiji, infrastrukturi, pitanju 5G tehnologije, kakvu budućnost žele da imaju kada govorimo o infrastrukturi njihove moderne tehnologije, mogućnosti da države prikupljaju podatke, šta to znači za budućnost.
Mi dijelimo sa prijateljima i partnerima zabrinutost koju smo imali u našoj zemlji i sugerisali da je važno da se o tome razmišlja vrlo pažljivo kako se ide naprijed. To je zato što mi vidimo da zemlje Zapadnog Balkana žele da budu dio Zapada, deo Evrope i da su preduzele korake da u periodu od mnogo godina, dekada zapravo, da se više integrišu, približe evropskim partnerima. Mi to želimo da podržimo.
RSE: Gospodine Riker, osim Balkana, koliko ste zabrinuti oko okolnosti pod kojima je ambasadorka [Ukrajine Mari] Jovanovič smjenjena?
Reeker: To je nešto što se rješava u našoj zemlji. Mi imamo novog otpravnika poslova u ambasadi u Kijevu od kada je ambasadorka Jovanovič završila mandat. Ona je i dalje u našem Ministarstvu spoljnih poslova i aktivna diplomatkinja u službi. Mislim da bi to trebalo da bude jasnije. To je nešto o čemu je bilo diskutovano očigledno u Vašingtonu ovog puta. Mi ćemo nastaviti da se fokusiramo na našu politiku u Ukrajini i važnost našeg angažovanja tamo. Vidim da je generalni sekretar NATO-a danas u posjeti Ukrajini, da je govorio pred ukrajinskim parlamentom. To je važno za ljude u Ukrajini koji su odabrali pravac u kom žele da idu. Mi stojimo uz Ukrajinu i podržavamo njen suverenitet i nezavisnost i pozivamo na povlačenje ruskih trupa koje su okupirale velike djelove te zemlje i nastavljaju da potpiruju žestoki rat tamo.
Navodeći da je ta država učinila ogroman napredak, te da je to potvrđeno i odlukom Senata SAD da u potpunosti ratifikuje protokol o pristupanju Sjeverne Makedonije NATO-u kao punopravne članice, Reeker podvlači da će uskoro postati i trideseta saveznica Sjevernoatlantskog saveza.
"To je ogroman korak", zaključuje Reeker i nastavlja:
"Sjeverna Makedonija je sprovela velike reforme, postigla je dogovor sa svojim susjedima, što im je omogućilo napredak. Već smo vidjeli rezultate u Sjevernoj Makedoniji u smislu obnavljanja stabilnosti i bezbjednosti što je povećalo mogućnosti i interes stranih investitora. To je ono što je važno. Mi smo bili razočarani (odlukom Savjeta Evrope), državni sekretar Mike Pompeo je bio vrlo jasan oko toga da Savjet Evrope nije mogao da krene naprijed kako bi se otpočeli pristupni pregovori sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom.
Evropska perspektiva, ideja da građani ovih evropskih zemalja žele da uđu u Evropsku uniju, bila je ključni sastavni dio naše spoljne politike. Mi nismo članica EU, očigledno, ali podržavamo tu ideju kroz naše programe pomoći, naša diplomatija je takođe podržavala napor koji su ove zemlje uložile u sprovođenje reformi kako bi krenule naprijed, jer mi mislimo da je to u najboljem interesu za te zemlje, region i Evropu.
Razočaravajuće je vidjeti određene lidere sa stavovima o Zapadnom Balkanu, sličnim onima iz 19. vijeka. Nadamo se da je to samo privremena prepreka za koju će zemlje imati priliku na proljeće, kao što je rečeno, da donesu novu odluku koja će omogućiti otvaranje pristupnih pregovora. To je, naravno, samo početak jednog dugog procesa, čitav niz poglavlja kroz koja će te zemlje proći, baš kao što su pre njih kroz ta poglavlja prolazile nove zemlje članice, u primjeni neophodnih reformi kako bi ispunile kriterijume i zahtjeve za članstvo u EU.
Znam da Savjet nije tražio nove korake, već su samo odložili odluku i nadamo se da je to upravo samo odlaganje. U Sjevernoj Makedoniji su preduzeli veliki korak u tom smjeru, drago im je da je ostvaren napredak u procesu pristupanja NATO-u, mi ćemo to očigledno prepoznati kada se vođstvo sastane u decembru i nastavićemo da podržavamo napore i Sjeverne Makedonije i Albanije da nastave svoj put ka EU“.
Ipak nastaviti istim putem
RSE: Šta mislite, kakve bi negativne efekte odluka Brisela mogla imati na region, u smislu otvaranja vrata drugim državama?
Reeker: Mislim da je važno da ovaj proces, koji EU i njene članice ohrabruju već decenijama ne bi trebalo odjednom da bude viđen kao nešto što je pod znakom pitanja. Riječ je o evropskim zemljama i SAD podržavaju ideju cjelovite Evrope u miru, slobodne i prosperitetne. To je dio naše spoljne politike još od Drugog svjetskog rata.
Slavimo 70. godišnjicu NATO-a, koji je jasno bio ključan akter u ostvarivanju stabilnosti, prvo u Zapadnoj Evropi u periodu Hladnog rata, a zatim kako se NATO adaptirao u periodu poslije Hladnog rata, primio je nove članice i one koji su težili članstvu u NATO-u, proširivao saradnju sa drugima u sklopu odbrambenog saveza.
To je bio važan faktor u postizanju nivoa bezbjednosti koji je dozvolio eru napretka širom Evrope. To je nešto čime se ponosimo, to je dobro za SAD, svakako je dobro za Evropljane i dok slavimo ove godišnjice i odajemo počast svemu što smo zajedno prošli, vjerujemo da treba da nastavimo istim putem.
Postoje oni koji se miješaju u države na Zapadnom Balkanu samo da bi izazvali nestabilnost, postoje i oni koji ne žele da vide stabilnost, jer to utiče na njihove negativnije interese, tako da – nastavićemo da podržavamo ljude na Zapadnom Balkanu na njihovom putu ka boljoj budućnosti.
Vjerujemo da Kosovo i Srbija žele dogovor
RSE: SAD pokazuje da povećava svoju ulogu i interesovanje za dijalog Kosova i Srbije. Koje nove dimenzije diplomate Mathew Palmer i Richard Grenel mogu dati ovom procesu?
Reeker: Kao što znate, mi podržavamo dijalog Kosova i Srbije od samog početka. Podržavamo napore Evropske unije i pokušavamo da budemo partneri u tim naporima. Mislim da je državni sekretar SAD Mike Pompeo pokazao to unapredivši Mathewa Palmera, jednog od mojih zamjenika u specijalnog predstavnika za Zapadni Balkan, i time direktno ukazao na fokus koji imamo u regionu. I predsjednik (SAD-a Donald) Trump podržao je to imenovanjem ambasadora SAD-a u Njemačkoj Richarda Grenela u specijalnog predsjedničkog izaslanika za mirovne pregovore Srbije i Kosova kako bi dodao političku dimenziju koja ukazuje da mi vjerujemo da je ovo važan proces i da će SAD uraditi ono što može da pomogne taj proces.
RSE: Vi ste dugo bili uključeni u proces medijacije između Kosova i Srbije. Koliko su realne šanse da ove dvije države dođu do mirnog rješenja?
Reeker: Mi vjerujemo da su šanse realne. Vjerujemo da postoji volja na obje strane, što je najvažnije, da postoji želja svih naroda u regionu da žive mirno i da nađu način da se idu naprijed i u pogledu potpunije integracije u evropske i transatlantske institucije (saveze), da nađu način da bolje osiguraju bezbjednost, stabilnost i prosperitet svim ljudima u regionu. Ja vjerujem da je to ono što lideri i Kosova i Srbije žele da se dogodi. To je pitanje nalaženja prave dinamike, mogućnosti da ide naprijed i to je ono što čini diplomatiju.
RSE: Više od godinu dana dosta se na Kosovu govori o ideji o razmjeni teritorije. Koliko je realistično očekivati da se Kosovo i Srbija dogovore oko novih granica?
Reeker: Mislim da bi oni trebalo da razmotre šta mogu da urade da napreduju, prije nego da kreću sa unaprijed definisanim predstavama šta bi širi mirovni sporazum mogao biti, kako bi mogli da priznaju jedni druge, kako bi mogli da rade da nađu bolje šanse za svoje građane, to uključuje i ekonomske šanse koje bi došle nakon rješavanja spora, traženje načina da povećaju trgovinsku razmjenu i šanse i da privuku strane investicije u region i šire. To je ono što budućnost donosi za građane (regiona) i to je ono što SAD želi da podrži, što dvije države mogu da urade zajedno i da krenu napred bez preduslova.
Nismo fokusirani na promjene granica
RSE: Da li SAD podržavaju ideju promjene granica?
Reeker: SAD podržavaju da dvije zemlje rade zajedno kroz dijalog da nađu put naprijed iz ovog, što će ponuditi bolje mogućnosti ljudima u Srbiji, ljudima na Kosovu i cijelom regionu. Iskreno, to je dobro i za Evropu i to je dobro, po našem mišljenju, za širu transatlantsku porodicu naroda da mogu ići naprijed u stabilnoj, bezbjednijoj situaciji. I opet, riječ je o budućnosti svih ljudi u regionu i narednih generacija.
RSE: Da li ste zabrinuti zbog upozorenja da bi moguća promena granice između Kosova i Srbije mogla imati domino efekat u regionu?
Reeker: Opet, mislim da ste zaokupljeni idejom promjene granice. To nije ono na šta smo fokusirani ovdje. Fokusirani smo da dvije zemlje nađu put naprijed i unaprijed smišljene ideje kako bi moglo da se nađe rješenje, nije način da se to radi. Zaista mislim da je izgovor drugih da se ne napreduje kada se fokusiraju na stvari koje smišljaju unaprijed. Pregovori su pregovori i u dijalogu je riječ o tome. Sjesti i razgovarati o mogućnostima, stvaranju povjerenja između dvije zemlje. I zato smo ponudili naše diplomatske usluge, specijalnog predstavnika, specijalnog izaslanika predsjednika da se pomogne u premošćavanju i nadamo se saradnji s evropskim kolegama da pomjerimo naprijed cio proces i region za bolju budućnost svih koji tamo žive.
'Nudimo usluge i podršku'
RSE: Spekuliše se o nekoj vrsti mirovne konferencije za Kosovo i Srbiju koju bi organizovale SAD. Da li Vašington planira nešto tako?
Reeker: Nisam upoznat sa specifičnim planovima. Opet, na dvema stranama je da vide šta mogu da urade zajedno. Imali smo nedavno izbore na Kosovu, čekamo da se na kraju obrazuje vlada. To je očigledno važan korak u procesu naprijed. Proces dijaloga je bio veoma važan u prošlosti, pomogao je u rješavanju određenih pitanja i želimo da vidimo da se obje strane zajedno vrate za sto, da se vrate dijalogu.
RSE: Možemo li očekivati neki sastanak u Vašingtonu?
Reeker: Nisam upoznat sa sastancima u Vašingtonu. Ono što dvije strane treba da urade jeste da odluče kako mogu ići naprijed i mi nudimo dobre usluge i podršku američke diplomatije, želimo da radimo s Evropskom unijom. I naravno da dvije strane napreduju u agendi koju su obje postavile kao prioritet.
Bez dogovora status quo
RSE: Djeluje hipotetički, ali ako dogovor bude blokiran, koje će biti posljedice nastavka statusa kvo u odnosima Kosova i Srbije?
Reeker: Mislim, prije svega, kao što ste rekli, to je hipotetički. Zašto bismo trošili puno vremena pričajući o hipotetičkim stvarima. Ako nema dogovora, onda ostajete u statusu quo i ne idete naprijed, nastavljate da imate nestabilnost u regionu kojem je potrebno više stabilnosti, nastavljate da dopuštate da historija predvodi budućnost, umjesto da gledate u budućnost i pokušavate da uobličite novu historiju regiona za koju mislimo da je veoma moguća. Mislim da je vrijeme da se ide dalje da se nađu načini da ljudi na Kosovu i u Srbiji, ljudi širom Zapadnog Balkana mogu imati više stabilnosti i time više mogućnosti za prosperitet. Da biste to uradili, morate imati bezbjednost. Važno je da ljudi u regionu shvate da je potrebno da žive zajedno. Geografija je realnost, susjedi su susjedi i to se neće promjeniti. Riječ je o tome da se nađe način da se ide naprijed i iskoristi ono što je ponuđeno u smislu međunarodne podrške da se nađu rješenje i napredak u ovom dugotrajnom sporu.
Zaboravlja se koliko je rat u BiH bio užasan
RSE: Pređimo na drugo pitanje, na Bosnu i Hercegovinu. Ova zemlja je potrošila godinu dana bez vlade. Kako Bosna može postati funkcionalna država?
Reeker: Mislim da je važno da ljude u Bosni i Hercegovini slušaju njihovi lideri. Oni su izabrani da vladaju, da donesu funkcionalnost Bosni i Hercegovini. Znate, prošlo je skoro 25 godina od Dejtonskog sporazuma koji je doneo mir u apsolutno strašnoj situaciji. Mislim da ljudi zaboravljaju koliko je rat u Bosni bio užasan. Tamo, zaista u srcu Evrope, imali ste užasan rat, imali ste toliko mnogo mrtvih, toliko mnogo zvjerstava, masovni egzodus i migracije. Našli smo put do mira preko dejtonskog procesa i sada 25 godina kasnije zaista je vrijeme da se ide naprijed i napravi funkcionalnija država. To je obaveza lidera u Bosni i Hercegovini, svih njih. Svakako je to ono što SAD podržavaju i želimo da radimo s našim evropskim partnerima u promovisanju te ideje.
RSE: Upravo ste spomenuli Dejtonski sporazum i, kao što ste rekli, to je bio veliki američki doprinos miru. Kako komentarišete pozive da se promjeni?
Reeker: Dejtonski sporazum je sproveden kako bi doneo mir, da se okonča taj užasan rat. On nikada nije bio zamišljen kao trajno rješenje. Ono što nam je potrebno jeste volja svih strana u Bosni i Hercegovini da se razmotri šta se može uraditi ne samo da zemlja bude funkcionalnija, već da ponudi više stabilnosti, više bezbjednosti, više prosperiteta. To je opet nešto što ljudi žele i mislimo da je napredovanje u reformama koje podstiče međunarodna zajednica, da se iskoriste dobra volja i podrška koje Bosna i Hercegovina ima od toliko mnogo prijatelja i partnera, odbacujući maligne uticaje koji bi voleli da vide poremećaje u regionu. To je važan korak. I na to je fokusirana naša diplomatija.
Ruski uticaj zabrinjava
RSE: Gospodin Palmer je prošle nedjelje izjavio da bi izostanak odluke za Sjevernu Makedoniju i Albaniju mogao otvoriti vrata Rusiji. Da li ste zabrinuti?
Reeker: Mislim da je upravo to razlog za zabrinutost. Vidjeli smo maligni uticaj i ranije u smislu kako je to uticalo na stvari u regionu. Znate kako, ove države su se jasno izjasnile da je pravac u kome žele da idu Zapad. Oni su dio Evrope i žele da budu dio institucija i organizacija koje čine Evropu i koje će im omogućiti veći napredak i veću koheziju. Ostvarili su veliki napredak u prevazilaženju razlika sa svojim susjedima. To je prvi korak u sprovođenju neophodnih reformi kako bi se pripremili za otvaranje pristupnih pregovora, za šta će svakako trebati vremena, kako se na kom poglavlju bude radilo. Ali, to je pozitivan proces i vjerujemo da zaslužuju pozitivan odgovor nakon što su učinili sve ono što se od njih tražilo u ispunjavanju kriterijuma neophodnih kako bi nastavili dalje.
RSE: Po vašem mišljenju, gde je ruski uticaj najveći u regionu?
Reeker: To je stvar toga kako drugi ljudi žele da gledaju na to. Rusija je država koja ima odnose u regionu, i mi to priznajemo. Naravno, i mi želimo da imamo bolje odnose sa Rusijom. Bio sam u Moskvi i probao da razgovaram sa kolegama tamo o načinima na koje možemo graditi naš odnos. Dosta je prepreka na tom putu, jedna od najočiglednijih prepreka, najšire gledano, jeste ruski maligni uticaj u Ukrajini, gdje je Rusija izvršila invaziju na zemlju, okupirala je i nastavila sa žestokim ratom u istočnom dijelu Ukrajine. Poginulo je na hiljade ljudi, Rusija je u sklopu Minskog procesa preuzela svoje obaveze.
Ono što mi želimo da vidimo je da Rusija nađe način kako bi krenula dalje i ispunila te obaveze. Cijenu za postupke svoje Vlade plaćaju Rusi, ali svakako je Ukrajina ta vrsta malignog uticaja koji ne želimo da vidimo u drugim djelovima Evrope, a svakako ne na Zapadnom Balkanu.
Jeftin novac i posebni kineski zahtjevi
RSE: Šta je sa kineskim uticajem na Balkanu?
Reeker: Kina je takođe izazov, strateški konkurent koji dolazi u zemlje nudeći često jeftin novac, zajmove, a onda dolazi sa posebnim zahtjevima. Mi svim svojim prijateljima i partnerima kažemo da moraju biti oprezni sa tim gdje ih to dovodi kada govorimo o tehnologiji, infrastrukturi, pitanju 5G tehnologije, kakvu budućnost žele da imaju kada govorimo o infrastrukturi njihove moderne tehnologije, mogućnosti da države prikupljaju podatke, šta to znači za budućnost.
Mi dijelimo sa prijateljima i partnerima zabrinutost koju smo imali u našoj zemlji i sugerisali da je važno da se o tome razmišlja vrlo pažljivo kako se ide naprijed. To je zato što mi vidimo da zemlje Zapadnog Balkana žele da budu dio Zapada, deo Evrope i da su preduzele korake da u periodu od mnogo godina, dekada zapravo, da se više integrišu, približe evropskim partnerima. Mi to želimo da podržimo.
RSE: Gospodine Riker, osim Balkana, koliko ste zabrinuti oko okolnosti pod kojima je ambasadorka [Ukrajine Mari] Jovanovič smjenjena?
Reeker: To je nešto što se rješava u našoj zemlji. Mi imamo novog otpravnika poslova u ambasadi u Kijevu od kada je ambasadorka Jovanovič završila mandat. Ona je i dalje u našem Ministarstvu spoljnih poslova i aktivna diplomatkinja u službi. Mislim da bi to trebalo da bude jasnije. To je nešto o čemu je bilo diskutovano očigledno u Vašingtonu ovog puta. Mi ćemo nastaviti da se fokusiramo na našu politiku u Ukrajini i važnost našeg angažovanja tamo. Vidim da je generalni sekretar NATO-a danas u posjeti Ukrajini, da je govorio pred ukrajinskim parlamentom. To je važno za ljude u Ukrajini koji su odabrali pravac u kom žele da idu. Mi stojimo uz Ukrajinu i podržavamo njen suverenitet i nezavisnost i pozivamo na povlačenje ruskih trupa koje su okupirale velike djelove te zemlje i nastavljaju da potpiruju žestoki rat tamo.
