Zajednička historija Bratske veze između Bošnjaka i Albanaca

-I-

Veze između Bošnjaka i Albanaca predstavljaju jedan od najvažnijih međunacionalnih odnosa na Balkanu, izgrađenih na zajedničkoj povijesti, vjerskoj pripadnosti i sličnim historijskim iskustvima. Ove veze nisu samo historijske ili političke, već imaju svoje duboko utemeljenje u našoj vjeri, jer Uzvišeni Allah u Kur'anu kaže: “Doista su mu'mini (muslimani) braća…” (El-Hudžurat, 10).
Prije raspada Jugoslavije, Bošnjaci i Albanci živjeli su unutar istog državnog sistema, dijeleći zajedničku političku i društvenu stvarnost. Iako su često bili geografski udaljeni, povezivao ih je važan vjerski identitet kao muslimana, što je stvaralo osjećaj bliskosti i međusobnog razumijevanja.

U ovom periodu, veze među njima manifestirale su se kroz različite oblike kulturne, obrazovne i vjerske saradnje. Albanski studenti studirali su na univerzitetima u Bosni i Hercegovini, posebno u Sarajevu, dok su bošnjački studenti studirali na Prištinskom univerzitetu, te su tako njihovi intelektualci imali veliki uticaj kako u Bosni i Hercegovini tako i na Kosovu. Islamske institucije (medrese i fakulteti) igrale su važnu ulogu u održavanju kontakata između ova dva bratska naroda.

Međutim, važno je naglasiti da su u okviru jugoslavenskog sistema vjerski identiteti često bili potiskivani ili marginalizirani u korist socijalističkog identiteta. Uprkos tome, osjećaj islamske pripadnosti ostao je važan povezujući faktor između Bošnjaka i Albanaca, stvarajući snažnu osnovu za kasniju međusobnu solidarnost.

-II-

Rat u Bosni i Hercegovini (1992–1995) i rat na Kosovu (1998–1999) predstavljaju najteže, ali ujedno i najznačajnije periode za jačanje veza između Bošnjaka i Albanaca.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, mnogi Albanci izrazili su solidarnost s bošnjačkim narodom. To se ogledalo kroz različite oblike podrške, počevši od borbenih linija, onda  kroz humanitarnu pomoć, angažman pojedinaca u pomoći izbjeglicama i podizanje međunarodne svijesti o stanju u Bosni i Hercegovini. S druge strane, iskustvo Bošnjaka tokom ovog rata poslužilo je kao upozorenje Albancima na Kosovu o mogućim opasnostima.

Kada je izbio rat na Kosovu, Bošnjaci su također pokazali duboku solidarnost s Albancima. Mnogi građani Bosne i Hercegovine, uprkos svježim ratnim traumama, pružili su moralnu i humanitarnu podršku kosovskim izbjeglicama. Zajedničko iskustvo patnje, etničkog čišćenja i borbe za opstanak stvorilo je snažan osjećaj empatije i povezanosti između ova dva naroda.

Važnu ulogu u ovom periodu imale su i humanitarne organizacije te islamske institucije, koje su bile ključne u pružanju pomoći i očuvanju morala stanovništva.

U skladu s navedenog su riječi Muhammeda, s.a.v.s., koji je rekao: “Primjer vjernika u međusobnoj ljubavi, samilosti i suosjećanju je kao primjer jednog tijela: kada jedan njegov dio zaboli, cijelo tijelo se odaziva nesanicom i groznicom.” (Buharija i Muslim)

-III-

Nakon završetka ratova, veze između muslimana Bošnjaka i Albanaca ne samo da su se nastavile, nego su dodatno institucionalizirane i ojačane kroz nove oblike saradnje, sukladno kur'anskom ajetu u koje Uzvišeni Gospodar nas obavezuje i veli: “I čvrsto se Allahovog užeta svi držite i nikako se ne razjedinjujte…” (Ali-Imran, 103). Spomenuto Allahovo uže u ovom ajetu je naša lijepa vjera Islam, Kur'an i Sunnet voljenog nam pejgambera Muhammeda, s.a.v.s.

Saradnja se proširila u različitim poljima, kao što su: obrazovanje, kultura, religija i politika. Ponajviše, ove dobre veze su plod odlične saradnje i potpisanog Memoranduma o saradnji islamskih zajednica obje države. Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Islamska zajednica Kosova redovno održavaju kontakte kroz zajedničke projekte, redovne godišnje seminare za imame, razmjene iskustava u oblasti vjerskog obrazovanja, slanje seir-vaiza od strane Rijaseta Islamske zajednice u BiH u sredinama gdje žive Bošnjaci na Kosovu, promocije knjiga koje su štampane i prevedene na albanski jezik (od kojih su i knjiga Mevludina Hrnjića „Svjedok genocida u Srebrenici“, koju sam lično preveo). Također, na albanki jezik je prevedena i štampana knjiga autora Mr. Asmira –ef. Salihovića „Status drugog u islamu“ te prijevod romana „Isti čovjek“ akademika prof. emeritusa Enesa Karića, te se planiraju održati i promocije u Prištini za spomenute naslove, i  sve ovo zahvaljujući dobroj saradnji Islamskih zajednica, Islamskoj zajednici u BiH i na Kosovu.

Također, od posebnog značaja su bile i obostrane posjete čelnika islamskih zajednica, reis-ul-uleme Rijaseta islamske zajednice Bosne i Hercegovine, dr. Huseina –ef. Kavazovića i njegova posjeta Republici Kosovo, te posjeta muftije Republike Kosova, mr. Naima –ef. Tërnave Sarajevu i Potočarima.

Značajnu ulogu u jačanju institucionalnih veza ima Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, koji već decenijama obrazuje studente iz različitih dijelova Balkana, uključujući i studente sa Kosova,  od kojih sam jedan od njih bio i ja, završivši dodiplomski i postdiplomski magistarske i doktorski studij. Ova institucija doprinosi stvaranju zajedničkog intelektualnog prostora i jačanju vjerskih i kulturnih veza. U tome su plod urodile i posjete delegacija sa Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, na čelu s dekanom prof. dr. Mustafom Hasanijem Islamskoj zajednici Kosova i Fakultetu za islamske studije u Prištini, te posjeta delegacije Islamske zajednice Kosova Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. 

Na političkom planu, saradnja između predstavnika Bošnjaka i Albanaca razvijala se kroz bilateralne kontakte i regionalne inicijative. U tom kontekstu, važno je istaći i posjetu premijera Republike Kosovo, g. Albina Kurtija Sarajevu te ukidanje viznog režima za građane Bosne i Hercegovine.

Zajednička iskustva rata i obnove doprinijela su stvaranju snažnog osjećaja solidarnosti i međusobnog razumijevanja. Kolektivno sjećanje na patnje i izazove iz prošlosti i dalje predstavlja važan faktor koji povezuje ova dva naroda. U tom kontekstu se na Kosovu – u Prizrenu i Prištini - građani bošnjačke i albanske narodnosti već nekoliko godina okupljaju 11. jula u znaku sjećanja na šehide Srebrenice. Također, kao znak kolektivnog sjećanja, 7 maja ove godine je u Sarajevu otvorena i izložba sa fotografijama o porušenim džamijama tokom rata u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, kao rezultat sjajne saradnje vrijednog zajedničkog tima Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini i Islamske zajednice Kosova. Ova se izložba prvenstveno organizovala u Prištini, te je izložena u svim većim gradovima na Kosovu.

-IV-

Veze između muslimana Bošnjaka i Albanaca rezultat su duge zajedničke historije, koja je posebno ojačana tokom teških perioda. Od zajedničkog života u okviru Jugoslavije, preko solidarnosti tokom ratova, do saradnje u poslijeratnom periodu, ove veze su pokazale svoju trajnost i posebnu vrijednost.

Danas one predstavljaju čvrstu osnovu za dalju saradnju i izgradnju stabilnih odnosa u regionu, služeći kao primjer solidarnosti i međusobnog razumijevanja među narodima koji dijele zajedničke vrijednosti i historiju.

Uprkos različitim jezicima i nacionalnim posebnostima, Albanci i Bošnjaci su mnogo puta pokazali da mogu živjeti u prijateljstvu, međusobno se pomagati i graditi zajedničku budućnost. Njihovi dobri odnosi predstavljaju primjer da različitosti ne mogu i ne smiju biti prepreka, već mogu biti most koji ih povezuje.

Zato je važno čuvati i njegovati prijateljstvo između Bošnjaka i Albanaca, prenositi ga na mlađe generacije i graditi odnose zasnovane na poštovanju, povjerenju, saradnji i zajedničkom razumijevanju.

Nipošto ne smijemo dozvoliti da nam neko poremeti ove naše dobre odnose,  nemojmo nikome dozvoliti i ustupiti prostora da manipuliše sa nama, jer će ishod biti koban za obje strane! 

Poštujmo jedni-druge, poštujmo političko-društvenu i vjersku institucionalnu hijerarhiju i jačajmo sebe u ovim turbulentnim vremenima.