Postojaće i još mnogo drugih pitanja vezanih za političku budućnost premijera Hashima Thaçija, koji priznaje da je rizikovao ali da mu, s punom odgovornošću, pravo na to daje njegova pozicija. Narod mu je aplaudirao ali ipak očekuje slijedeći potez. U posljednje vrijeme izgleda da hamletovska situacija, "to be or not to be", dobija novu dimenziju: svi će biti, ali ostaje da se vidi ko će biti gdje. Računajući tu i sjever Kosova i Thaçijevu karijeru.

Prošlog ponedjeljka Hashimu Thaçiju su ostali samo ključevi u ruci. Kola nije imao. Pa šta će mu ključevi ako znamo da su mu, da bi stigao tamo gdje je hteo, bila potrebna i kola. Zato je odlučio da uzme kola koja su mu pripadala i da vozi skroz do cilja. Ali stići do cilja nije značilo i kraj puta. Imaš ključeve, imaš kola, ali kako proći putevima koji su često puni krivina? Da, ovo je bajka koja govori o intervenciji države na sjeveru.

S obrizom na to da je početkom sedmice Eulex dokazao da ne može i neće da zaustavi prolaz robe iz Srbije preko graničnih prelaza, prištinska vlada je imala samo dve mogućnosti. Ili da posramljena povuče odluku o receprocitetu, ili da rizikuje sama i da interveniše. Ako bi izabrala prvi pravac, to bi onda značilo i prenos odgovornosti sa jedne suverene vlade na jednu gostujuću misiju.

Onda bismo mogli pitati kakav bi uopšte značaj imalo postojanje takve vlade, ili čak učešće na izborima i u ostalim formalnim procedurama koje čine jednu demokratsku državu? U ovom slučaju, Eulex bi postao neka vrsta supravladajuće organizacije dok bi Kosovo postalo disfunkcionalna država. Ili bi sama vlada i njen premijer bili samo izvršne lutke u vitrini.

Odlučujući se na intervenciju bez koordinacije sa državama Kontakt grupe, premijer Thaçi je stisnuo zube i sačuvao Ustav Republike Kosovo - ali takođe i sopstvenu i poziciju same vlade - samo da bi dokazao ko bi trebalo da bude gazda. Narod, mediji, civilno društvo, analitičari i opozicija često su od njega tražili da uradi tako nešto ali je vremenom sve to počelo da liči na beznadežno očekivanje, i činilo se da se nikad neće desiti. I bez obzira na kritike međunarodnjaka, on je - možda po prvi put - imao potpunu i bezrezervnu podršku naroda.

Jedino pitanje koje je ostalo nejasno jeste - kuda će kola sutra putovati?

Povrh svega, jedno je jasno: sada više nema povratka. Ako bi se slučajno planiralo moguće povlačenje, onda bi sama intervencija bila najveća moguća greška Prištine. U ovom slučaju, povlačenje bi značilo da se Priština zauvjek povlači sa sjevera, budući da ne može da ga zadrži.

Vlada se upravo nalazi u situaciji vanredno visoke osjetljivosti kada svaka strateška greška može imati nepopravljive posljedice. Zasad, vlada je obelodanila dogovor sa Kforom da se policijske jedinice ROSU povuku i da se na prelazima 1 i 31 postave carinci i policija redovnih jedinica Kosova, albanske i srpske nacionalnosti, koje bi do granice prvo odvele mirovne snage.

Ali kako će ovaj sporazum funkcionisati? Zvanični Beograd i lokalni Srbi već su kritikovali sporazum najavljujući da će ometati njegovo sprovođenje. I smetnje su već tu - jedan kosovski policajac je ubijen a više njih povređeno, srpski vandali su do temelja spalili granični prelaz 1 u Jarinju i pucali na helikoptere Kfora. Situacija na sjeveru već pokazuje jasne signale pogoršanja.

Sada stižemo do drugog pitanja: šta ako Kfor odluči da više ne može da pomaže u situaciji na graničnim prelazima, s obzirom da nema podršku NATO iz Brisela a da obavljanje policijskih dužnosti nije u njegovom mandatu? U svim strateškim priručnicima, u slučaju da treba stići od tačke A do tačke B, jedno od prvih pravila je osigurati najmanje jedan slobodan prolaz. A do severa prolaza nema. Zvanična Priština nema ni svoje helikoptere.

Sve nas je dotuklo saznanje da je čak 12 godina poslije rata još jedan Albanac morao poginuti zbog suvereniteta na Kosovu. Policajac Enver Zymberi je najnoviji kosovski heroj, za šta postoji opšti konsenzus Albanaca u zemlji.

Predsednica Kosova, Atifete Jahjaga je brzo reagovala i posthumno odlikovala Zymberija ordenom Heroj Kosova - "za hrabrost i pokazanu privrženost do žrtvovanja za vladavinu zakona na čitavoj teritoriji Republike Kosovo". Čak je i premijer Thaçi u svom govoru naglasio da se red i zakon, u skladu sa Ustavom Republike Kosovo, mora uspostaviti u "crnoj rupi Evrope", na sjeveru, i da to ide čak preko svake lojalnosti i partnerstva.

Ali, kako će dokazati u budućnosti da se suverenitet Prištine polako uspostavlja na sjeveru?

Pravni eksperti ocjenjuju da je prvi test na kom se može dokazati domet države na sjeveru upravo mogućnost da odgovarajuće institucije sprovedu istragu o ubistvu Zymberija, otkriju ubicu i izvedu ga pred lice pravde. Inače, kako i pravnik Agon Vrenezi kaže, "ubistvo policajca se može pretvoriti u ubistvo države Kosovo na tom dijelu zemlje i može u potpunosti obezvrijediti njegovo proglašenje Herojem Kosova".

U slučaju da vlada u Prištini nema neki detaljan plan o tome kako da na sjeveru obezbjedi suverenitet, u slučaju da neće da se povuče sa graničnih prelaza, sjever će otići još par koraka dalje od Prištine.

Postojaće i još mnogo drugih pitanja vezanih za političku budućnost premijera Hashima Thaçija, koji priznaje da je rizikovao ali da mu, s punom odgovornošću, pravo na to daje njegova pozicija.

Narod mu je aplaudirao ali ipak očekuje sledeći potez.

U posljednje vrijeme izgleda da hamletovska situacija, "to be or not to be", dobija novu dimenziju: svi će biti, ali ostaje da se vidi ko će biti gde. Računajući tu i sever Kosova i Thaçijevu karijeru.

PS: Kad sam dovršio ovaj tekst neko mi je dobacio da Thaçi nema vozačku dozvolu. Taj detalj mi je izmicao do sad!

Adriatik Kelmendi, E-novine.com