
Iako Donald Trump ne slijedi nužno logičnu i praktičnu spoljnu politiku u određivanju odnosa SAD sa drugim zemljama, njegova odluka da suspenduje dijalog SAD i Kosova nije bila potpuno pogrešna. Premijer Albin Kurti nije uspio da pokaže pravu državničku sposobnost da vodi Kosovo pravim putem. Sada se mora suočiti sa neizbježnom realnošću koju je stalno ignorisao.
Suspendovanje dijaloga SAD i Kosova predstavlja najjači sukob u odnosima od proglašenja nezavisnosti Kosova 2008. godine. Od intervencije Natoa 1999. do ključne uloge Vašingtona u priznanju nezavisnosti, sudbina Kosova uvijek je zavisila od podrške SAD, dok je američka diplomatija štitila Kosovo od blokada Srbije i ruskog veta u UN. Sada, kada je taj „štit“ narušen, rizici po Kosovo su veliki.
Tenzije su prisutne već nekoliko godina, zbog kontinuirane otpornosti Kurtija prema preporukama SAD i EU, koje bi mogle približiti Kosovo normalizaciji odnosa sa Srbijom i doneti značajan socioekonomski napredak.
Kurti se sada suočava sa teškom borbom. Nijedna od velikih opozicionih partija nije spremna da se pridruži formiranju vlade, njegov rejting opada, a SAD i EU – nezamenjivi saveznici Kosova – odbacuju njegovu unutrašnju i spoljnu politiku, kao i njegov snažan nacionalistički pristup.
SAD smatraju Kurtija faktorom koji povećava nestabilnost u područjima sa srpskom većinom i krive ga za nedostatak reformi u vladi, što je izazvalo zabrinutost u vezi sa dijalogom sa Srbijom i blokiralo napredak ka normalizaciji. Kurti je odbio nekoliko predloga posredovanih od strane SAD koji bi mogli unaprediti dijalog. On se doživljava kao nacionalista fokusiran na suverenitet Kosova, zanemarujući hitne potrebe za ekonomskim razvojem, borbu protiv korupcije na visokom nivou i privlačenje stranih investitora.
Situaciju dodatno pogoršava nedostatak političke sposobnosti Kurtija. On je neoprezno intervenisao u izbornom procesu tokom predsjedničke kampanje u SAD 2020. godine, javno podržavajući Bidena, što je naljutilo Trumpa. Još gore, 2024. godine, Kurti je učestvovao na Nacionalnoj demokratskoj konvenciji u Čikagu na panelu „Nacionalna demokratska konvencija i uloga političkih partija“, što sigurno nije prijalo Trumpu i moglo je uticati na suspenziju dijaloga od strane SAD.
Odnos Kurtija sa EU takođe nije bio bolji. Razočaranje EU dostiglo je vrhunac kada je EU 2023. uvela sankcije Kosovu i suspendovala visoke sastanke sa njim. Mnoge njegove unutrašnje i spoljne politike stavljale su ga u sukob sa EU, uključujući 100 odsto takse na srpsku robu i jednostrane akcije kontrole u oblastima sa srpskom većinom bez konsultacija.
Takođe je odbio da implementira Zajednicu srpskih opština, koju EU smatra ključnom za normalizaciju odnosa sa Srbijom. Javnim ignorisanjem ili umanjenjem savjeta EU i SAD, insistiranjem na pristupu „Kosovo prije svega“ i upotrebom snažne, provokativne nacionalističke retorike, Kurti je pokazao političku nejasnoću, posebno nakon februarskih izbora otkako je bio premijer u tehničkom mandatu.
Nedostatak državničke sposobnosti
Nažalost, Kurti je podbacio u testu državničke sposobnosti. Kada se zemlja suočava sa rastućim političkim tenzijama unutra i spolja, državničke sposobnosti postaju ključne za budućnost i dobrobit Kosova. Do sada, Kurti nije pokazao državničku sposobnost kada je to bilo najpotrebnije. Prava državnost podrazumeva dalekovidost i sposobnost prilagođavanja, gledajući dalje od trenutnog momenta kako bi se očuvala budućnost. Fokusiranje Kurtija na sitne i konfliktne teme sa etničkim Srbima i njegova nesposobnost ili nedostatak volje za kompromis sa ključnim saveznicima – SAD i EU – jasno pokazuju njegov manjak državničke sposobnosti.
Platon je u „Republici“ govorio o konceptu „filozofskog kralja“. Rekao je da je pravi državnik neko ko ima vrstu mudrosti i viziju koju obični lideri nemaju. Sličnu misao izneo je Edmund Burke, filozofski otac modernog konzervativizma: „Država bez sredstava za promjenu, je država bez sredstava za opstanak.“ Bez sumnje, državnost znači sagledati šire i voditi sa tom vizijom, koju Kurti očigledno duboko nema.
Perspektiva formiranja nove vlade
Iako je Kurtijeva partija Samoopredjeljenje osvojila relativnu većinu na februarskim izborima, on nije uspio da formira novu koalicionu vladu, jer glavne opozicione partije, PDK i LDK, odbijaju saradnju. Nakon osam mjeseci političkih sukoba, konačno je potvrđen njegov kandidat za predsednika parlamenta, neophodan korak za formiranje vlade; ipak, on i dalje pokušava da je formira, a njegove šanse se smanjuju.
Teoretski, opozicione partije mogu formirati koalicionu vladu između PDK, LDK i drugih manjih partija, ali šanse za uspjeh su još manje zbog dubokih političkih podjela u unutrašnjoj i spoljnoj politici.
Za Kurtija pitanje je gdje dalje. S obzirom na političke podjele i male šanse da bilo Kurti ili opozicija formira novu vladu, bilo bi mudro raspisati nove izbore. To bi bio konačni test njegove lične i političke pozicije. Ako vjeruje da je njegov prvi četvorogodišnji mandat bio uspješan i da njegova politička agenda i ideološka orijentacija odgovaraju volji naroda, ne bi trebalo da brine za rezultat novih izbora. Ako ga javnost odbaci, to samo pokazuje da njegove politike i vizija za budućnost Kosova nisu u skladu sa potrebama i očekivanjima građana. U tom slučaju, on mora prihvatiti sud naroda.
Put naprijed
Svaki novi lider koji eventualno formira vladu, uključujući Kurtija, mora prije svega da preduzme mjere za smanjenje tenzija i pokaže SAD i EU – glavnim garantima nacionalne sigurnosti Kosova i investitorima u njen suverenitet – da je Kosovo spremno za normalizaciju. Nijedan premijer ne može ignorisati savjete ključnih saveznika i očekivati da zemlja postane stvarno nezavisna u modelu članice EU.
Novi premijer treba da blisko sarađuje sa SAD i EU u nekoliko pravaca:
Politički lideri Kosova, svih ideoloških opredjeljenja, moraju imati na umu da bi, da bi uspelo i napredovalo, Kosovo moralo blisko da sarađuje sa SAD i EU, istovremeno fokusirajući se na unutrašnji razvoj u svim oblastima.
Kosovu ne treba ideološki nacionalista, već vizionarski i hrabar lider, državnik koji može odgovoriti na zahtjeve građana za bezbjednost, političku stabilnost i razvoj.
Piše za Ekonomia Online: penzionisani američki profesor i stručnjak za balkansku politiku Alon Ben-Meir
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
Tenzije su prisutne već nekoliko godina, zbog kontinuirane otpornosti Kurtija prema preporukama SAD i EU, koje bi mogle približiti Kosovo normalizaciji odnosa sa Srbijom i doneti značajan socioekonomski napredak.
Kurti se sada suočava sa teškom borbom. Nijedna od velikih opozicionih partija nije spremna da se pridruži formiranju vlade, njegov rejting opada, a SAD i EU – nezamenjivi saveznici Kosova – odbacuju njegovu unutrašnju i spoljnu politiku, kao i njegov snažan nacionalistički pristup.
SAD smatraju Kurtija faktorom koji povećava nestabilnost u područjima sa srpskom većinom i krive ga za nedostatak reformi u vladi, što je izazvalo zabrinutost u vezi sa dijalogom sa Srbijom i blokiralo napredak ka normalizaciji. Kurti je odbio nekoliko predloga posredovanih od strane SAD koji bi mogli unaprediti dijalog. On se doživljava kao nacionalista fokusiran na suverenitet Kosova, zanemarujući hitne potrebe za ekonomskim razvojem, borbu protiv korupcije na visokom nivou i privlačenje stranih investitora.
Situaciju dodatno pogoršava nedostatak političke sposobnosti Kurtija. On je neoprezno intervenisao u izbornom procesu tokom predsjedničke kampanje u SAD 2020. godine, javno podržavajući Bidena, što je naljutilo Trumpa. Još gore, 2024. godine, Kurti je učestvovao na Nacionalnoj demokratskoj konvenciji u Čikagu na panelu „Nacionalna demokratska konvencija i uloga političkih partija“, što sigurno nije prijalo Trumpu i moglo je uticati na suspenziju dijaloga od strane SAD.
Odnos Kurtija sa EU takođe nije bio bolji. Razočaranje EU dostiglo je vrhunac kada je EU 2023. uvela sankcije Kosovu i suspendovala visoke sastanke sa njim. Mnoge njegove unutrašnje i spoljne politike stavljale su ga u sukob sa EU, uključujući 100 odsto takse na srpsku robu i jednostrane akcije kontrole u oblastima sa srpskom većinom bez konsultacija.
Takođe je odbio da implementira Zajednicu srpskih opština, koju EU smatra ključnom za normalizaciju odnosa sa Srbijom. Javnim ignorisanjem ili umanjenjem savjeta EU i SAD, insistiranjem na pristupu „Kosovo prije svega“ i upotrebom snažne, provokativne nacionalističke retorike, Kurti je pokazao političku nejasnoću, posebno nakon februarskih izbora otkako je bio premijer u tehničkom mandatu.
Nedostatak državničke sposobnosti
Nažalost, Kurti je podbacio u testu državničke sposobnosti. Kada se zemlja suočava sa rastućim političkim tenzijama unutra i spolja, državničke sposobnosti postaju ključne za budućnost i dobrobit Kosova. Do sada, Kurti nije pokazao državničku sposobnost kada je to bilo najpotrebnije. Prava državnost podrazumeva dalekovidost i sposobnost prilagođavanja, gledajući dalje od trenutnog momenta kako bi se očuvala budućnost. Fokusiranje Kurtija na sitne i konfliktne teme sa etničkim Srbima i njegova nesposobnost ili nedostatak volje za kompromis sa ključnim saveznicima – SAD i EU – jasno pokazuju njegov manjak državničke sposobnosti.
Platon je u „Republici“ govorio o konceptu „filozofskog kralja“. Rekao je da je pravi državnik neko ko ima vrstu mudrosti i viziju koju obični lideri nemaju. Sličnu misao izneo je Edmund Burke, filozofski otac modernog konzervativizma: „Država bez sredstava za promjenu, je država bez sredstava za opstanak.“ Bez sumnje, državnost znači sagledati šire i voditi sa tom vizijom, koju Kurti očigledno duboko nema.
Perspektiva formiranja nove vlade
Iako je Kurtijeva partija Samoopredjeljenje osvojila relativnu većinu na februarskim izborima, on nije uspio da formira novu koalicionu vladu, jer glavne opozicione partije, PDK i LDK, odbijaju saradnju. Nakon osam mjeseci političkih sukoba, konačno je potvrđen njegov kandidat za predsednika parlamenta, neophodan korak za formiranje vlade; ipak, on i dalje pokušava da je formira, a njegove šanse se smanjuju.
Teoretski, opozicione partije mogu formirati koalicionu vladu između PDK, LDK i drugih manjih partija, ali šanse za uspjeh su još manje zbog dubokih političkih podjela u unutrašnjoj i spoljnoj politici.
Za Kurtija pitanje je gdje dalje. S obzirom na političke podjele i male šanse da bilo Kurti ili opozicija formira novu vladu, bilo bi mudro raspisati nove izbore. To bi bio konačni test njegove lične i političke pozicije. Ako vjeruje da je njegov prvi četvorogodišnji mandat bio uspješan i da njegova politička agenda i ideološka orijentacija odgovaraju volji naroda, ne bi trebalo da brine za rezultat novih izbora. Ako ga javnost odbaci, to samo pokazuje da njegove politike i vizija za budućnost Kosova nisu u skladu sa potrebama i očekivanjima građana. U tom slučaju, on mora prihvatiti sud naroda.
Put naprijed
Svaki novi lider koji eventualno formira vladu, uključujući Kurtija, mora prije svega da preduzme mjere za smanjenje tenzija i pokaže SAD i EU – glavnim garantima nacionalne sigurnosti Kosova i investitorima u njen suverenitet – da je Kosovo spremno za normalizaciju. Nijedan premijer ne može ignorisati savjete ključnih saveznika i očekivati da zemlja postane stvarno nezavisna u modelu članice EU.
Novi premijer treba da blisko sarađuje sa SAD i EU u nekoliko pravaca:
- Poboljšati komunikaciju i razmjenu ideja sa EU i SAD radi izgradnje povjerenja i dugoročnih konstruktivnih odnosa u funkciji aspiracije Kosova ka članstvu u EU;
- Imenovati posebnog izaslanika za vođenje dijaloga sa Srbijom, kako bi pokazao ozbiljnost u konstruktivnom angažovanju za postizanje sporazuma i umirio antisrpsku retoriku;
- Ponovo potvrditi prethodne sporazume postignute u dijalogu, posebno ZSO;
- Sprovoditi male, opipljive mjere za izgradnju povjerenja sa opštinama sa srpskom većinom, uključujući održavanje novih lokalnih izbora, zajedničke kulturne aktivnosti, bolje usluge na srpskom jeziku u lokalnoj vlasti i redovne sastanke sa predsednicima srpskih opština;
- Pokrenuti socioekonomske reforme, boriti se protiv korupcije i angažovati opozicione partije radi stvaranja javnog konsenzusa i podrške.
Politički lideri Kosova, svih ideoloških opredjeljenja, moraju imati na umu da bi, da bi uspelo i napredovalo, Kosovo moralo blisko da sarađuje sa SAD i EU, istovremeno fokusirajući se na unutrašnji razvoj u svim oblastima.
Kosovu ne treba ideološki nacionalista, već vizionarski i hrabar lider, državnik koji može odgovoriti na zahtjeve građana za bezbjednost, političku stabilnost i razvoj.
Piše za Ekonomia Online: penzionisani američki profesor i stručnjak za balkansku politiku Alon Ben-Meir
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online


