Iz mog ugla Canaj: Šta smo videli u parlamentu i kuda nas Kurti želi odvesti?
Videli smo političku scenu trulu od straha, bijesa i niskih proračuna. Pedeseti put djeluje zanimljivije, ne zato što je doneo nešto novo, već zato što je još jasnije razotkrio slabost i licemjerje naših stranaka.
Neko iz PDK kaže da PDK nema stav o kandidaturi Fatmira Limaja. Drugi iz iste stranke izjavljuje da neće glasati ni za koga ko je bio ministar. Postoje poslanici iz PDK koji su izjavili da će glasati za njega. Šta je istina?
Postoji samo jedna: nedostaje hrabrosti da se jasno i direktno istupi. Stranka koja je nekada vodila političke bitke i suočavala se sa svakom istorijskom odlukom, danas se krije iza nejasnih deklaracija, jer je podjeljena između frakcija koje se bore za lične interese, a ne za vizionarsko vođstvo. Vidjeli smo da kada neko u njima ima vizionarske ideje sa političkim taktom, oni se plaše i bore se protiv toga!
AAK? Kaže da ne glasa za Limaja. Jasno je da to ne radi iz principa, već iz bijesa. Ali, da li državu vodi bijes?!
LDK? Održava svoj „jasan“ stav, ali znamo: ni tu nema vizije, samo strah od koraka koji zahtjevaju odgovornost.
A sada budimo fer: danas izgleda da nijedna od opozicionih stranaka nema hrabrosti. Nema znanja. Nema državne svijesti! Izgubili su put! Javno su zauzeti među sobom i zaboravili su suštinu: Očevi slobode i države su danas negdje daleko, nastavljaju bitku ostavljeni sami, bitku koja nije njihova već naša.
A gdje su danas stranke koje su nekada predstavljali? Uronjene u sramotnu tišinu. Nema glasa za nepravde koje se dešavaju u Hagu. Nema reakcije kada se prijedlozi odbiju. Političari koji tvrde da se bave politikom sa statusima na društvenim mrežama.
A zapravo ćute jer ne znaju i ne usuđuju se da daju pravac. Ćute jer razmišljaju o foteljama, o rangiranju na listama, o cjenkanju moći. Ćute jer nemaju znanje, snagu i hrabrost da orijentišu mase već da postanu dio mase! A to im garantuje dalje gubitke!
A u međuvremenu, Albin Kurti igra svoju igru, mirno i bez protivnika.
Kurti ne prihvata Limaja na važnoj poziciji ne samo iz političkih razloga, već zato što Limaj dolazi iz OVK. Svi to znamo. Mržnja prema oslobodiocima unutar tog tima je stara, duboka i organizovana. I to se čudesno poklapa sa ćutanjem drugih.
Drugo: Kurti sada ne želi funkcionalan parlament i funkcionalnu vladu, jer bez vlade, Specijalni sud ima odrešene ruke. I to mu odgovara. Jer na taj način lažni dokazi idu tamo gdje treba. Jer na taj način priča koju želi postaje zvanična verzija istine.
A u međuvremenu, Kurti je na predizbornom putu. Svaka njegova akcija, poput mostova na sjeveru, dio je proračuna za vanredne izbore. Nije ga briga ni za državu, ni za sjever, ni za rješenja. Jedino što ga zanima je trenutak: da pobjedi, a da se ne suoči sa posljedicama četiri godine sa nula rezultata.
Jer, ako se lokalni izbori održe prije nacionalnih, i ako Srbi izađu na izbore i osvoje opštine na sjeveru, onda sve pada na nulu, propaganda da na sjeveru nije bilo suvereniteta i da ga je samo Kurti doneo pada. Populizam gubi masku. I on to zna. Zato podstiče krizu, blokira vladu, stvara haos.
Ali ono što najviše boli je to što je opozicija upala u njegovu zamku, iz neznanja, iz ličnih proračuna, i to nas navodi da vjerujemo da im nedostaje karaktera. Dozvoljavaju Kurtiju da igra sam na terenu. Bore se za kandidature, za ego, za fotelje, dok su ljudi koji su izgradili ovu zemlju u tihoj, usamljenoj borbi, bez podrške.
Danas se vidi da nemamo samo političku i državnu krizu. Danas imamo moralnu krizu. I to je najgore što može da se desi jednoj zemlji.
Piše za Gazetu blic: Blerim Canaj, univerzitetski profesor u Prištini i nekadašnji diplomata
Izvor: Kosovo Online/Gazetablic
Postoji samo jedna: nedostaje hrabrosti da se jasno i direktno istupi. Stranka koja je nekada vodila političke bitke i suočavala se sa svakom istorijskom odlukom, danas se krije iza nejasnih deklaracija, jer je podjeljena između frakcija koje se bore za lične interese, a ne za vizionarsko vođstvo. Vidjeli smo da kada neko u njima ima vizionarske ideje sa političkim taktom, oni se plaše i bore se protiv toga!
AAK? Kaže da ne glasa za Limaja. Jasno je da to ne radi iz principa, već iz bijesa. Ali, da li državu vodi bijes?!
LDK? Održava svoj „jasan“ stav, ali znamo: ni tu nema vizije, samo strah od koraka koji zahtjevaju odgovornost.
A sada budimo fer: danas izgleda da nijedna od opozicionih stranaka nema hrabrosti. Nema znanja. Nema državne svijesti! Izgubili su put! Javno su zauzeti među sobom i zaboravili su suštinu: Očevi slobode i države su danas negdje daleko, nastavljaju bitku ostavljeni sami, bitku koja nije njihova već naša.
A gdje su danas stranke koje su nekada predstavljali? Uronjene u sramotnu tišinu. Nema glasa za nepravde koje se dešavaju u Hagu. Nema reakcije kada se prijedlozi odbiju. Političari koji tvrde da se bave politikom sa statusima na društvenim mrežama.
A zapravo ćute jer ne znaju i ne usuđuju se da daju pravac. Ćute jer razmišljaju o foteljama, o rangiranju na listama, o cjenkanju moći. Ćute jer nemaju znanje, snagu i hrabrost da orijentišu mase već da postanu dio mase! A to im garantuje dalje gubitke!
A u međuvremenu, Albin Kurti igra svoju igru, mirno i bez protivnika.
Kurti ne prihvata Limaja na važnoj poziciji ne samo iz političkih razloga, već zato što Limaj dolazi iz OVK. Svi to znamo. Mržnja prema oslobodiocima unutar tog tima je stara, duboka i organizovana. I to se čudesno poklapa sa ćutanjem drugih.
Drugo: Kurti sada ne želi funkcionalan parlament i funkcionalnu vladu, jer bez vlade, Specijalni sud ima odrešene ruke. I to mu odgovara. Jer na taj način lažni dokazi idu tamo gdje treba. Jer na taj način priča koju želi postaje zvanična verzija istine.
A u međuvremenu, Kurti je na predizbornom putu. Svaka njegova akcija, poput mostova na sjeveru, dio je proračuna za vanredne izbore. Nije ga briga ni za državu, ni za sjever, ni za rješenja. Jedino što ga zanima je trenutak: da pobjedi, a da se ne suoči sa posljedicama četiri godine sa nula rezultata.
Jer, ako se lokalni izbori održe prije nacionalnih, i ako Srbi izađu na izbore i osvoje opštine na sjeveru, onda sve pada na nulu, propaganda da na sjeveru nije bilo suvereniteta i da ga je samo Kurti doneo pada. Populizam gubi masku. I on to zna. Zato podstiče krizu, blokira vladu, stvara haos.
Ali ono što najviše boli je to što je opozicija upala u njegovu zamku, iz neznanja, iz ličnih proračuna, i to nas navodi da vjerujemo da im nedostaje karaktera. Dozvoljavaju Kurtiju da igra sam na terenu. Bore se za kandidature, za ego, za fotelje, dok su ljudi koji su izgradili ovu zemlju u tihoj, usamljenoj borbi, bez podrške.
Danas se vidi da nemamo samo političku i državnu krizu. Danas imamo moralnu krizu. I to je najgore što može da se desi jednoj zemlji.
Piše za Gazetu blic: Blerim Canaj, univerzitetski profesor u Prištini i nekadašnji diplomata
Izvor: Kosovo Online/Gazetablic
