
Šta će se desiti ako Trump nastavi viziju povlačenja iz „tuđih ratova“? Može li se zamisliti Kosovo bez SAD kao njegovog stalnog zaštitnika? Takav scenario, ma koliko nekome izgledao malo vjerovatan, suštinski bi promjenio politički i strateški pejzaž regiona.
„Proveli smo decenije upleteni u sukobe koji nisu bili naši. Ratovi koji su nas iscrpili i nagrizli naše resurse. Ovo se danas završava“.
Ovaj dio govora Donalda Trumpa, snažan poziv da se okončaju vojni angažmani SAD u inostranstvu, djeluje direktno i privlačno biračkom tijelu umornom od „beskrajnih ratova”. Ali za regione poput Balkana, a posebno za Kosovo, takva politika sadrži više straha nego nade, piše u svojoj kolumni Baton Haxhiu za portal Albanian post.
Za Kosovo je prisustvo američkih trupa u okviru Kfora bilo više od simbola, bilo je opipljiva garancija stabilnosti i mira.
Od kraja rata 1999. godine, Kfor je igrao ključnu ulogu u održavanju mira u krhkom regionu, gdje međuetničke tenzije između Kosova i Srbije ostaju stalni izvor zabrinutosti.
Vojno prisustvo SAD na Kosovu nije samo dobrotvorni čin, to je izraz posvećenosti SAD regionu u kome se približavaju američki i evropski strateški interesi.
Trump svojom logikom povlačenja američkih trupa sa Kosova, čini se, predviđa konačno rješenje otvorenog problema između Kosova i Srbije.
U ovom pristupu, on odbacuje status kvo kao održivu opciju i traži put ka stabilnosti, koji će, prema njegovoj percepciji, doći samo kroz jedan od dva scenarija - ili kroz korekciju granica, ideju koja je ranije kružila i koja je protivili su se mnogi akteri, ili kroz stvaranje Zajednice opština sa srpskom većinom, kao mehanizma za rješavanje zahtjeva kosovskih Srba.
Ovaj snažan pristup ima jasnu poruku - SAD neće nastaviti da ulažu u nedogled u situaciji koja ne daje konkretne rezultate.
Umjesto održavanja dvosmislene ravnoteže, može se povećati pritisak na Kosovo i Srbiju da prihvate jedno od ova dva rješenja, bez obzira na unutrašnje protivljenje ili rizik od destabilizacije.
Ova logika, iako ima za cilj da postigne jasan epilog, postavlja ozbiljna pitanja o dugoročnoj stabilnosti i pravičnosti rješenja koje se može nametnuti stranama.
Ali šta će se desiti ako Trump nastavi ovu viziju povlačenja iz „tuđih ratova“?
Može li se zamisliti Kosovo bez SAD kao njegovog stalnog zaštitnika? Takav scenario, ma koliko nekome izgledao malo vjerovatan, suštinski bi promjenio politički i strateški pejzaž regiona.
Povlačenje SAD sa Balkana imalo bi višestruke posljedice.
Prvo, stvorio bi bezbjednosni vakuum, posebno na sjeveru Kosova, gdje su tenzije najveće i gdje bi Srbija, uz podršku Rusije, videla priliku da pojača pritisak na Kosovo.
Prisustvo Kfora, posebno američkih trupa, bilo je važno odvraćanje od bilo kakvog pokušaja destabilizacije. U nedostatku ovog prisustva, postoji realan rizik da će tenzije eksplodirati i da će se Balkan vratiti u situaciju sukoba.
Štaviše, povlačenje SAD iz regiona bi narušilo kredibilitet Natoa i gurnulo evropske države da se suoče sa odgovornostima koje još nisu spremne da preuzmu.
Mnoge evropske zemlje ne uspevaju da ispune ni minimalni nivo potrebnih izdataka za odbranu (dva odsto BDP-a), dok bi neočekivano povećanje finansijskog tereta za Nato moglo da stvori nove podjele unutar Alijanse.
U vrijeme kada Rusija i Kina nastoje da prošire svoj uticaj na Balkanu, slabljenje Natoa bi im bilo strateški poklon.
Ovu neizvesnu situaciju još više pogoršavaju neke akcije kosovskih lidera, posebno premijera Albina Kurtija.
Odbijanje nekoliko važnih projekata koje su predložile SAD, kao što je Sporazum o Zajednici opština sa srpskom većinom, stvorilo je tenzije sa glavnim saveznikom Kosova.
On je odbacio sve što je dolazilo iz bivše Trumpove administracije.
Ovi stavovi, iako vođeni domaćim političkim motivima, tumačeni su kao nedostatak uvažavanja strateškog partnerstva sa SAD. Međutim, Kurtijeve greške ne bi trebalo da budu razlog za kažnjavanje naroda Kosova i za povlačenje američke podrške.
Kosovo je uspješna priča za SAD i Nato. To je slučaj kada je međunarodna intervencija dovela do prestanka genocida i stvaranja nove države koja je, uprkos izazovima, napravila značajne korake naprijed.
Odstupanje od ove obaveze ne samo da bi naškodilo Kosovu, već bi poslalo opasnu poruku američkim saveznicima i protivnicima: da američke obaveze nisu trajne i da se međunarodna stabilnost može žrtvovati za domaće interese.
U ovom kritičnom trenutku važno je da Kosovo pokaže političku opreznost i izgradi jake komunikacione mostove sa SAD i Natom.
Evropa, s druge strane, mora povećati svoja ulaganja u odbranu i pokazati da je spremna da preuzme veću odgovornost za regionalnu bezbjednost.
U suprotnom, nestabilan region poput Balkana može ponovo postati izvor sukoba, ugrožavajući ne samo njegovu stabilnost, već i stabilnost čitavog kontinenta.
Trumpov govor može izgledati kao poziv na mir i povratak domaćim prioritetima, ali za Kosovo i Balkan to je oštro upozorenje.
Kraj „beskrajnih ratova“ ne bi trebalo da znači kraj američke posvećenosti miru i stabilnosti.
Inače, istorija je pokazala da praznine nastale povlačenjem velikih sila uvijek popunjavaju oni koji sukobe vide kao priliku.
Za Kosovo, ono što se danas vidi kao nematerijalna garancija može se sutra pretvoriti u daleki san.
Donald Trump:
„Proveli smo decenije upleteni u sukobe koji nisu bili naši da vodimo i ratove koji su crpili našu snagu i resurse. To se danas završava. Prestaćemo da vodimo beskrajne ratove, vratićemo naše hrabre trupe kući i umjesto toga se fokusiramo na obnovu Sjedinjenih Američkih Država. Mir će biti naš cilj, a diplomatija naše oruđe. Era žrtvovanja američkih života za ambicije drugih je završena. Vodićemo snagom, ali samo tamo gdje to služi našim interesima i obezbeđuje trajnu stabilnost“.
Piše za Albanian post: novinar Baton Haxhiu
Izvor: Albanian post/Kosovoonline
Ovaj dio govora Donalda Trumpa, snažan poziv da se okončaju vojni angažmani SAD u inostranstvu, djeluje direktno i privlačno biračkom tijelu umornom od „beskrajnih ratova”. Ali za regione poput Balkana, a posebno za Kosovo, takva politika sadrži više straha nego nade, piše u svojoj kolumni Baton Haxhiu za portal Albanian post.
Za Kosovo je prisustvo američkih trupa u okviru Kfora bilo više od simbola, bilo je opipljiva garancija stabilnosti i mira.
Od kraja rata 1999. godine, Kfor je igrao ključnu ulogu u održavanju mira u krhkom regionu, gdje međuetničke tenzije između Kosova i Srbije ostaju stalni izvor zabrinutosti.
Vojno prisustvo SAD na Kosovu nije samo dobrotvorni čin, to je izraz posvećenosti SAD regionu u kome se približavaju američki i evropski strateški interesi.
Trump svojom logikom povlačenja američkih trupa sa Kosova, čini se, predviđa konačno rješenje otvorenog problema između Kosova i Srbije.
U ovom pristupu, on odbacuje status kvo kao održivu opciju i traži put ka stabilnosti, koji će, prema njegovoj percepciji, doći samo kroz jedan od dva scenarija - ili kroz korekciju granica, ideju koja je ranije kružila i koja je protivili su se mnogi akteri, ili kroz stvaranje Zajednice opština sa srpskom većinom, kao mehanizma za rješavanje zahtjeva kosovskih Srba.
Ovaj snažan pristup ima jasnu poruku - SAD neće nastaviti da ulažu u nedogled u situaciji koja ne daje konkretne rezultate.
Umjesto održavanja dvosmislene ravnoteže, može se povećati pritisak na Kosovo i Srbiju da prihvate jedno od ova dva rješenja, bez obzira na unutrašnje protivljenje ili rizik od destabilizacije.
Ova logika, iako ima za cilj da postigne jasan epilog, postavlja ozbiljna pitanja o dugoročnoj stabilnosti i pravičnosti rješenja koje se može nametnuti stranama.
Ali šta će se desiti ako Trump nastavi ovu viziju povlačenja iz „tuđih ratova“?
Može li se zamisliti Kosovo bez SAD kao njegovog stalnog zaštitnika? Takav scenario, ma koliko nekome izgledao malo vjerovatan, suštinski bi promjenio politički i strateški pejzaž regiona.
Povlačenje SAD sa Balkana imalo bi višestruke posljedice.
Prvo, stvorio bi bezbjednosni vakuum, posebno na sjeveru Kosova, gdje su tenzije najveće i gdje bi Srbija, uz podršku Rusije, videla priliku da pojača pritisak na Kosovo.
Prisustvo Kfora, posebno američkih trupa, bilo je važno odvraćanje od bilo kakvog pokušaja destabilizacije. U nedostatku ovog prisustva, postoji realan rizik da će tenzije eksplodirati i da će se Balkan vratiti u situaciju sukoba.
Štaviše, povlačenje SAD iz regiona bi narušilo kredibilitet Natoa i gurnulo evropske države da se suoče sa odgovornostima koje još nisu spremne da preuzmu.
Mnoge evropske zemlje ne uspevaju da ispune ni minimalni nivo potrebnih izdataka za odbranu (dva odsto BDP-a), dok bi neočekivano povećanje finansijskog tereta za Nato moglo da stvori nove podjele unutar Alijanse.
U vrijeme kada Rusija i Kina nastoje da prošire svoj uticaj na Balkanu, slabljenje Natoa bi im bilo strateški poklon.
Ovu neizvesnu situaciju još više pogoršavaju neke akcije kosovskih lidera, posebno premijera Albina Kurtija.
Odbijanje nekoliko važnih projekata koje su predložile SAD, kao što je Sporazum o Zajednici opština sa srpskom većinom, stvorilo je tenzije sa glavnim saveznikom Kosova.
On je odbacio sve što je dolazilo iz bivše Trumpove administracije.
Ovi stavovi, iako vođeni domaćim političkim motivima, tumačeni su kao nedostatak uvažavanja strateškog partnerstva sa SAD. Međutim, Kurtijeve greške ne bi trebalo da budu razlog za kažnjavanje naroda Kosova i za povlačenje američke podrške.
Kosovo je uspješna priča za SAD i Nato. To je slučaj kada je međunarodna intervencija dovela do prestanka genocida i stvaranja nove države koja je, uprkos izazovima, napravila značajne korake naprijed.
Odstupanje od ove obaveze ne samo da bi naškodilo Kosovu, već bi poslalo opasnu poruku američkim saveznicima i protivnicima: da američke obaveze nisu trajne i da se međunarodna stabilnost može žrtvovati za domaće interese.
U ovom kritičnom trenutku važno je da Kosovo pokaže političku opreznost i izgradi jake komunikacione mostove sa SAD i Natom.
Evropa, s druge strane, mora povećati svoja ulaganja u odbranu i pokazati da je spremna da preuzme veću odgovornost za regionalnu bezbjednost.
U suprotnom, nestabilan region poput Balkana može ponovo postati izvor sukoba, ugrožavajući ne samo njegovu stabilnost, već i stabilnost čitavog kontinenta.
Trumpov govor može izgledati kao poziv na mir i povratak domaćim prioritetima, ali za Kosovo i Balkan to je oštro upozorenje.
Kraj „beskrajnih ratova“ ne bi trebalo da znači kraj američke posvećenosti miru i stabilnosti.
Inače, istorija je pokazala da praznine nastale povlačenjem velikih sila uvijek popunjavaju oni koji sukobe vide kao priliku.
Za Kosovo, ono što se danas vidi kao nematerijalna garancija može se sutra pretvoriti u daleki san.
Donald Trump:
„Proveli smo decenije upleteni u sukobe koji nisu bili naši da vodimo i ratove koji su crpili našu snagu i resurse. To se danas završava. Prestaćemo da vodimo beskrajne ratove, vratićemo naše hrabre trupe kući i umjesto toga se fokusiramo na obnovu Sjedinjenih Američkih Država. Mir će biti naš cilj, a diplomatija naše oruđe. Era žrtvovanja američkih života za ambicije drugih je završena. Vodićemo snagom, ali samo tamo gdje to služi našim interesima i obezbeđuje trajnu stabilnost“.
Piše za Albanian post: novinar Baton Haxhiu
Izvor: Albanian post/Kosovoonline