LIčni stav

Sa ovim mizernim nivoom političkog razmišljanja koji postoji među nama, Kosovo je na ivici katastrofe, kreće se ka provaliji, gurano tamo i od strane vlasti i većine građana. Zašto ovo govorim?

U ovom iracionalnom žaru emocija zaboravljaju se glavne činjenice:

 1. Vojno-tehnički sporazum je na snazi i on daje apsolutnu moć NATO-u, ne samo u odnosu na Srbiju, već i u odnosu na kosovske institucije. Stoga, ako se preduzaju nepromišljeni koraci, može doći do sukoba sa Kforom

2. Rezolucija 1244 je na snazi i može biti oživljena ako kriza eskalira

3. Evropska unija je preuzela ulogu posrednika od Generalne skupštine UN, odnosno u okviru rezolucije 1244, dok Kosovo nije priznato kao država od strane UN (Mišljenje Suda pravde nije obavezujuće)

4. Kosovo nije priznato kao država od strane Evropske unije

5. Kosovo nije priznato kao država od strane OSCE-a

6. Kosovo nije priznato kao država čak ni od NATO-a

7. Kosovo ne može sebi priuštiti da pošalje KBS na sjever (Druga tema je ono šta bi dobilo čak i kada bi mogao da je pošalje)

Dakle, zaključak je jasan: kriza na sjeveru se ne može riješiti silom niti jednostrano, jer Kosovo niti ima potrebnu moć niti je suverena država koja može suvereno da odlučuje, pa se kriza mora rješavati političkim dijalogom uz posredovanje EU i SAD.
 
Ako kriza izmakne kontroli, onda se međunarodna moć na Kosovu ponovo osnažuje, smanjuju se šanse za prijem Kosova u međunarodne institucije i Kosovo propada.

Kosovo može postojati kao država samo kao faktor stabilnosti, a ne kao faktor destabilizacije i uzročnik kriza.

Ovo je naša realnost. Oni koji žive u paralelnim stvarnostima nemaju te činjenice pred očima, zato se sukobljavaju sa realnošću, kao što je sadašnji sukob vlasti na relaciji Kurti - Osmani i njenih fanatika sa stavom SAD i EU.

Piše: Profesor i analitičar Milazim Krasniqi

Izvor: Ekonomia online/Kosovoonline