LIČNI STAV

Kosovski Albanci imaju dubiozan pristup domovini, jer u osnovi njihovog humanističkog znanja leži brutalno nacionalistički pristup – kao politička izjava – koji izjeda međunarodni legitimitet države. Sve dok su političke i kulturne elite, kao i građani Kosova, u domenu neznanja po pitanju identiteta i simboličkog poretka, njihov odnos sa suverenom državom očigledno će biti odnos epistemiološkog ubice. Međutim, da se prvo pozabavimo javnim prevarama, koje su široko prihvaćene na Kosovu, bez ikakvog kritičkog pristupa, u odnosu na ustavni model Kosova i obaveze država u međunarodnom pravu.

U temeljima ustava Kosova su četiri međunarodna sporazuma – koji proizilaze iz volje građana i imaju snagu unutrašnjeg prava – a koje Srbija nije potpisala niti ratifikovala (potpisala je Briselski 2013, ali ga nije ratifikovala), ali to ne utiče na činjenicu da ga je Kosovo u svom sistemu usvojilo kao međunarodni sporazum, pa ga je učinilo unutrašnjim zakonom i spoljnom obavezom.

Kosovski politički sistem u suštini ratifikuje u Skupštini sa 80 i više glasova međunarodne sporazume sa bankama i državnim agencijama, kao na primjer sa švicarskom bankom ili sa američkim USAID-om i ovi sporazumi se smatraju međunarodnim, bez potrebe da ih ratifikuju relevantne zemlje kao što su Švicarska ili SAD.

Četiri jednostrane obaveze koje je Kosovo preuzelo pred međunarodnom zajednicom (u početku Kontakt grupom) uz deklarativno prihvatanje u Skupštini, potpisom pred međunarodnim faktorima ili ratifikacijom su:

1. Sporazum iz Rambujea,

2. Sveobuhvatan prijedlog za rješavanje kosovskog pitanja/Ahtisaarijev paket;

3. Deklaracija nezavisnosti i

4. Prvi sporazum u Briselu (2013) za normalizaciju odnosa Kosova i Srbije.

Ali, neformalni savjetnici Vlade je „savjetuju“da narušava ustavni i međunarodni poredak (presuda Ustavnog suda o Asocijaciji, tačka 2 se proglašava neustavnom) dok se ratifikacija međunarodnih ugovora proglašava nevažećim, jer ih Skupština Srbije nije ratifikovala!?

Što znači – ukratko i na albanskom – odustatati od Ahtisaarijevog paketa (prihvaćenog Rezolucijom u Skupštini, 5. marta 2007.)  i Deklaracije o nezavisnosti (17.02.2008) jer ih nije prihvatila i ratifikovala srpska država!???

To je nelogičan i nacionalistički pristup, instrumentalizovan kao negiranje pravne samobitnosti. Po ovoj pravnoj logici, Kosovo je prihvatilo Ahtisaarijev paket kao svoj – stoga ovo nije međunarodni sporazum – i na osnovu njega je samostalno objavilo Deklaraciju o nezavisnosti koju su potpisali svi zakonodavci osim Srba. Jasno je da je Međunarodni sud pravde potvrdio da se takve deklaracije o nezavisnosti – same od sebe – donose, ali nisu u suprotnosti sa međunarodnim pravom.

Na kraju, neznanje, bahatost i brutalan odnos prema ustavu (odbijanje poštovanja zakona) ilustruje ponašanje nasilnika potpredsjednika Vlade Kosova Besnika Bislimija, koji, na kraju, nije ni mrdnuo dupetom kada je intonirana himna Kosova, na sportskom događaju na kojem je bio prisutan!

Nepoštovanje simboličkog poretka je manifestacija neznanja i bahatosti kao i nelojalnosti Otadžbini. Država je konkretna Otadžbina prema kojoj građani osjećaju obavezu da daju ljubav, a državnici imaju tu obavezu, jer su pod zakletvom. Zakon o simbolima krši 98% stanovništva na Kosovu i tretira se gore od onog o pušenju u zatvorenom prostoru!

Zemlje koje nemaju kapacitet da uspostave vladavinu prava (sprovođenje izvornih zakona i usvojenih međunarodnim konvencijama) smatraju se neuspjelim državama (failed state) a Kosovo će, sve dok 51% glasača prećutno odobrava neetički čin Bislimija, biti propala država.

Ovakvim sticajem okolnosti, Srbija je stavila svoju opkladu.            

Piše Halil Matoshi, analitičar

Izvor: Gazeta Express/Kosovoonline