Iz mog ugla

Ratifikacija Prvog sporazuma (2013) o Zajednici srpskih opština je važeći međunarodni sporazum i nije potrebna ratifikacija od strane Srbije. Da li je Srbija ratifikovala Ahtisaarijev plan? Oni koji ignorišu ovaj sporazum i saveznike nove države, žele da se Kosovo tretira kao 'propala država' i da se u budućnosti raspadne. "Tiranska grupa" u Pokretu Samoopredjeljenje je u tom smislu subverzivna prema kosovskoj državi.

Ranije je Albin Kurti imao šest uslova da bi ušao u dijalog sa Srbijom. Vjerovali ili ne, on je počeo dijalog, a da ni jedan od tih uslova nije bio ispunjen.

I sada, duboko uronjen u mutne vode dijaloga, kada kosovski saveznici traže od premijera Kurtija konstruktivnost, kako ne bi odbio sprovođenje državnih obaveza, on postavlja nove uslove, da bi kupio vrijeme, da bi eventualno pronašao međunarodno razumijevanje za promjenu naziva ZSO.

Kurti izgleda ima podršku „iz senke” Britanaca, sve dok se ne otklone dileme da ZSO može da se pretvori u „ustavnog demona”.

Ali ZSO mu je ostala omča oko vrata.

Konačno, premijer se pojavio zbunjen u Skupštini.

„Formiraću je ako me uslove, ja je ne uspostavljam sam, zašto to vi niste uradili“, rekao je Kurti, koji u svojoj populističkoj retorici skoro uvijek u istoj rečenici ima i afirmaciju i negaciju.

Ništa novo. Osim pominjanja "Preševske doline", očajno!

Kurti i njegovi sledbenici, ali i predsjednica i predsjednik Skupštine, kada govore o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, ili se vraćaju u prošlost, „učinio je i rekao“, ili gledaju napred u budućnost, prejudicirajući je, „ima šta da se uradi i kaže“, jer ne mogu da podnesu njegovu sadašnju igru, koja je za dvije godine postojanja nove vlade na Kosovu, uspjela da se afirmiše u očima međunarodne zajednice, posebno Amerikanaca, kao konstruktivna.

A kosovsko rukovodstvo ne podnosi ovu činjenicu.

Oni to doživljavaju kao epistemološki incest.

Kurtijevih šest novih uslova isti su kao oni iz 2015. godine,. Međutim, Kurti je u nedoumici kako da promjeni ime „Zajednice“ i da ga proda svojim biračima kao pobjedu, jer ga sadržaj uopšte ne zanima. Kao što ga nije interesovalo ništa kosovsko u prošlosti.

Jačanje kosovske države nikako se ne uklapa sa ljevičarskim performativnim teorijama destruktivnih postmodernih intelektualaca, niti sa ideološkim pokretom protiv establišmenta Noama Chomskyog u SAD. Zato su ahtisaarijevsku državu transformisali ideolozi ljevice, integralisti enveristi.

A u ovoj kampanji je učestvovala i „Grupa Tirana“ koja ima za cilj da se unutar sistema kosovske države, podstičući raspad kosovskog jedinstva i gubitak prijatelja, stvara neposlušnost, nelojalnost kosovskom narodu, državi, ustavnom identitetu i simbolici.

Stav ove grupe prema Republici, iako još uvijek samo u ravni retorike i specijalnog rata, sličan je onom stavu koji Sirija ima prema Libanu.

Kurtiija zanima totalna vlast i "Treća republika" koju je sam prepravio.

Da bi se izgradila nova kuća, u banditskom robinhudovskom maniru Erica Hombsbawma, mora se uništiti stara, čak i ako je izgrađena na najvišim etičkim i istorijskim vrijednostima.

Jer, to je poenta.

Neka i on postane „Otac osnivač“, jer Republika može da ga ostavi praznih šaka.

Kurti zna da Kosovo u svom ustavnom sistemu ratifikuje sve međunarodne sporazume koji se odnose na strane subjekte, u Skupštini sa većinom od preko 80 glasova, odnosno uz pomoć banaka kao što je EBRD ili državnih agencija poput USAID ili TIKA i oni nakon ratifikacije postaju dio unutrašnjeg kosovskog zakona, dakle nacionalna obaveza. Ali on ne zna da sistem u kome se on popeo na vrh vlasti tretira međunarodne sporazume kao važeće, čak i kada ih druga strana ne ratifikuje. U ovom slučaju, Srbija nije ratifikovala prvi sporazum (2013) jer ne priznaje entitet Kosova de jure, a i zao što Kosovo nije članica UN.

Kosovo ili nastavlja implementaciju jednostrano, kao Ahtisaarijev paket, koji Srbija nije ratifikovala, ali je Kosovo zahvaljujući njemu država, ili ga ukida po istom postupku, sa dve trećine ukupnog broja poslanika.

Jasno je da ZSO ne može biti ukinuta bez saglasnosti Srba i međunarodne zajednice, jer bi poremtilo Ahtisaarijev plan, a time biismo uzdrmali temelje kosovske države.

Kurti, dakle, izbjegava da pomene ratifikaciju u Skupštini Prvog sporazuma, 2013, obmanjujući građane Kosova da je „Zajednicu“ poništio Ustavni sud, a ona, u drugoj tački, govori upravo suprotno: ZSO mora biti formirana na osnovu Sporazuma iz 2013. godine i ove odluke.

Ustav Kosova (član 147) je jasan: Odredbe Sveobuhvatnog predloga za rješenje statusa Kosova od 26. marta 2007. godine imaju prednost u odnosu na sve druge zakonske odredbe na Kosovu.

U ovom slučaju je na snazi Međunarodni sporazum, a država koja odbija da sprovodi svoje zakone se u najmanju ruku smatra propalom državom, ako ne i kažnjenom.

SAD traže implementaciju Prvog sporazuma (2013) tako što u duhu Ustava tumače sporne tačke principa iz Sporazuma iz 2015. godine, prema tački 2. odluke Ustavnog suda, bez izvršnih ovlašćenja i unutar kosovskog zakonodavstva.

Međunarodni sporazum koji je pregovaran, potpisan i ratifikovan u Skupštini ne može se ponovo pregovarati.

Ako Kosovo ne sprovodi svoje zakone, Srbija nije kriva!

Premijer Kurti sada ima šest uslova da osnuje ZSO.

Međutim, njegov politički moral i statistika nam govore da će on osnovati ovaj entitet, bez ispunjenja bilo kojeg od ovih uslova.

Kurti je savršeni demagog hladnog rata, ali opasan čovjek za miroljubivi habitus građana Kosova.

Uslovi koje je Kurti naveo u parlamentu, ulaze u korpus političke demagogije. Ili su uslovi koji izviru iz principa, ili ih sprovode stranke, odnosno samo uslovi reciprocitetnih prava između ZSO i Preševske doline, a poruka i pouka da to treba sprovesti nakon međusobnog priznavanja su novi politički uslovi.

A ironija u ovom svemu biće kada, nakon što on donese odluku o ZSO, gomila građana Kosova počnu da mu aplaudira kao svom heroju, jer masa pati od amnezije.

Zašto su poginuli Mon Balaj i Arben Xheladini?

Autor: Halil Matoshi, novinar i publiciista
Izvor: Gazeta Express/Kosovoonline