Istina je da je Albin Kurti dijelom kriv za pogoršanje odnosa Kosova sa SAD, ali je istina i da je on ovu tendenciju pogoršanja povjerenja naslijedio od svojih prethodnika u vladi, od prve do posljednje, piše u autorskom tekstu za Ekonomiju onlajn politički analitičar Milazim Krasniqi.
On je napravio čitavu listu događaja koji su, kako smatra, uticali na ovakav razvoj odnosa.
"Političko nasilje neposredno nakon rata, kako nad lokalnim Srbima, tako i nad političkim aktivistima, bilo je svojevrsni šok za Amerikance. Kako su oni koji su do juče bili žrtve mogli da postanu počinioci zločina? Pokušali su da zaustave taj trend stvaranjem zajedničkog predstavništva (Albright i Hill), ali je to odbila jedna od naših partija i situacija je još više skliznula ka nekoj vrsti političke i bezbjednosne anarhije", piše Krasniqi.
Neredi iz marta 2004. dodali su, kaže, još više pukotina u povjerenje i viziju, hrabrost i poštenje političkih predstavnika Kosova
"Privatizacija, često razbojnička i rasprostranjena korupcija, izazvale su zbunjenost i razočarenje kod Amerikanaca. Nakon sticanja nezavisnosti, pojavile su se ideje koje su urušavale nezavisnost Kosova, unija sa Albanijom i razmjena teritorija sa Srbijom. Nasilno je odbijeno razgraničenje sa Crnom Gorom, iako je odobrenje bilo strateški interes NATO, jer je bilo preduslov za članstvo Crne Gore u NATO. Brutalno su napadnute institucije, u jednom slučaju napadnut je i američki ambasador", navodi Krasniqi.
On podsjeća da je bilo pokušaja da se poništi Specijalni sud i Zajednica srpskih opština.
"Nije bilo vlade koja je bila voljna da formira Zajednicu opština sa blažim uslovima i rokom od onih koji su danas u opticaju. To je postala igra bez ikakvog smisla, suprotno jasnim američkim preporukama. Razočarani i zbunjeni, birači su sve uloge stavili na Kurtija, čineći ga premijerom sa velikom moći. Pogrešno uzvišen takvom ulogom, Kurti je umjesto razboritosti pokazao neobuzdanu bahatost. Napravio je fatalnu grešku stvarajući problem sa registarskim tablicama, gdje je pokazao avanturizam, a ne liderstvo. I tako izazvao obrušavanje lavine reakciija Srbije na svoju vlast", ukazuje Krasniqi.
Zbog geopolitičkih promjena koje je donela ruska agresija na Ukrajinu, on ističe, sada je Srbija podstaknuta od Zapada da se otrgne ruskom uticaju, pa se lavina prema Kurtiju obrušila ne samo iz Srbije, već i sa Zapada.
"Ova lavina nosi opasnost da ošteti ne samo Kurtija, već i Kosovo. Ali, ova lavina je dugo pripremana. To je lavina prema licemernoj, zlostavljačkoj i nesposobnoj eliti, ali se čini i prema državi koja ne želi da postane država. U posljednjem slučaju, Kurti legitimno predstavlja tu većinu, koja građanskim djelovanjem ne dokazuje da voli Kosovo kao državu. Moramo takođe da budemo jasni u vezi ove posljednje stvari: SAD, odnosno NATO, mogu da drže Kosovo pod kontrolom i u sopstvenoj sferi čak i bez partnerstva sa vladama Kosova. To je apsolutno omogućeno Vojno-tehničkim sporazumom od 9. juna 1999. godine i rezolucijom Savjeta bezbjednosti 1244 od 10. juna 1999. godine, koji nemaju vremensko ograničenje i praktično nikakvo ograničenje nametanja volje vlastima. Nažalost, naši političari svih ovih godina nisu jasno razumeli vazalnost države Kosovo, koja je više bezbjednosni nego demokratski problem. Mnogi od njih, uključujući Albina Kurtija, pokušali su da se ponašaju kao navodno suvereni političari, (čak i u nelojalnosti prema SAD) budući da je naša država de jure i de fakto država klijent, a ne suverena", zaključuje Milazim Krasniqi.
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
"Političko nasilje neposredno nakon rata, kako nad lokalnim Srbima, tako i nad političkim aktivistima, bilo je svojevrsni šok za Amerikance. Kako su oni koji su do juče bili žrtve mogli da postanu počinioci zločina? Pokušali su da zaustave taj trend stvaranjem zajedničkog predstavništva (Albright i Hill), ali je to odbila jedna od naših partija i situacija je još više skliznula ka nekoj vrsti političke i bezbjednosne anarhije", piše Krasniqi.
Neredi iz marta 2004. dodali su, kaže, još više pukotina u povjerenje i viziju, hrabrost i poštenje političkih predstavnika Kosova
"Privatizacija, često razbojnička i rasprostranjena korupcija, izazvale su zbunjenost i razočarenje kod Amerikanaca. Nakon sticanja nezavisnosti, pojavile su se ideje koje su urušavale nezavisnost Kosova, unija sa Albanijom i razmjena teritorija sa Srbijom. Nasilno je odbijeno razgraničenje sa Crnom Gorom, iako je odobrenje bilo strateški interes NATO, jer je bilo preduslov za članstvo Crne Gore u NATO. Brutalno su napadnute institucije, u jednom slučaju napadnut je i američki ambasador", navodi Krasniqi.
On podsjeća da je bilo pokušaja da se poništi Specijalni sud i Zajednica srpskih opština.
"Nije bilo vlade koja je bila voljna da formira Zajednicu opština sa blažim uslovima i rokom od onih koji su danas u opticaju. To je postala igra bez ikakvog smisla, suprotno jasnim američkim preporukama. Razočarani i zbunjeni, birači su sve uloge stavili na Kurtija, čineći ga premijerom sa velikom moći. Pogrešno uzvišen takvom ulogom, Kurti je umjesto razboritosti pokazao neobuzdanu bahatost. Napravio je fatalnu grešku stvarajući problem sa registarskim tablicama, gdje je pokazao avanturizam, a ne liderstvo. I tako izazvao obrušavanje lavine reakciija Srbije na svoju vlast", ukazuje Krasniqi.
Zbog geopolitičkih promjena koje je donela ruska agresija na Ukrajinu, on ističe, sada je Srbija podstaknuta od Zapada da se otrgne ruskom uticaju, pa se lavina prema Kurtiju obrušila ne samo iz Srbije, već i sa Zapada.
"Ova lavina nosi opasnost da ošteti ne samo Kurtija, već i Kosovo. Ali, ova lavina je dugo pripremana. To je lavina prema licemernoj, zlostavljačkoj i nesposobnoj eliti, ali se čini i prema državi koja ne želi da postane država. U posljednjem slučaju, Kurti legitimno predstavlja tu većinu, koja građanskim djelovanjem ne dokazuje da voli Kosovo kao državu. Moramo takođe da budemo jasni u vezi ove posljednje stvari: SAD, odnosno NATO, mogu da drže Kosovo pod kontrolom i u sopstvenoj sferi čak i bez partnerstva sa vladama Kosova. To je apsolutno omogućeno Vojno-tehničkim sporazumom od 9. juna 1999. godine i rezolucijom Savjeta bezbjednosti 1244 od 10. juna 1999. godine, koji nemaju vremensko ograničenje i praktično nikakvo ograničenje nametanja volje vlastima. Nažalost, naši političari svih ovih godina nisu jasno razumeli vazalnost države Kosovo, koja je više bezbjednosni nego demokratski problem. Mnogi od njih, uključujući Albina Kurtija, pokušali su da se ponašaju kao navodno suvereni političari, (čak i u nelojalnosti prema SAD) budući da je naša država de jure i de fakto država klijent, a ne suverena", zaključuje Milazim Krasniqi.
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
