Bilo je nekoliko odluka aktuelnog premijera i njegove vlade koje su Kosovo preko noći pretvorile u problematično. Premijer i predsjednica nisu insistirali na američkom rukovodstvu na velikom sporazumu o priznanju sa Srbijom, koji je trebalo da bude potpisan u Vašingtonu, a to je ugrozilo ceo proces.
Mnogo puta kroz istoriju, posebno tokom 90-ih, Kosovo je, kao potlačeno i okupirano od divljačkog i antialbanskog režima, doživljavano od strane svijeta kao očajničko, ali odlučno da traži i bori se za svoju slobodu, u početku mirnim otporom, a zatim i oružjem.
Upravo zato što je vrijednost zapadnog svijeta, dobilo je ne samo političku već i vojnu podršku Zapada, predvođenog SAD i NATO, a krajem prošlog vijeka je otpočeo put odvojeno od svog vjekovnog osvajača - Srbije.
Izlazeći iz rata, sa posljedicama i velikim ranama, sa hiljadama ubijenih i nestalih, ekonomski uništenih i duhovno ubijenih, sa stotinama hiljada ljudi rasutih po svijetu, Kosovo je odlučno otvorilo novi vijek.
Za ovih 20 godina, uz nepoštednu pomoć zapadnih demokratija, uspjelo je da završi proces rekonstrukcije, održi slobodne izbore, stvori državne institucije i administraciju i proglasi svoju nezavisnost, koju danas priznaje 100 država. Da stvori svoju armije, da osigura finansijsku stabilnost i da se vrlo ozbiljno svrsta u težnji ka EU integracijama i članstvu u NATO.
Kao mlada i krhka demokratija, suočena sa brojnim državotvornim izazovima, Kosovo je s pravom ocjenjeno kao uspješna priča, koje je na ivici postizanja velikog sporazuma sa Srbijom, za obostrano priznanje.
Ali odjednom se dogodila zla godina, koja je ugrozila povratak Kosova u nultu godinu!?
Bilo je nekoliko odluka aktuelnog premijera i njegove vlade, koje su Kosovo preko noći pretvorile u problematičnu zemlju.
Premijer i predsjednica nisu insistirali na američkom rukovodstvu na velikom sporazumu o priznanju sa Srbijom, koji je trebalo da bude potpisan u Vašingtonu, i to je ugrozilo ceo proces.
Dolazeći vladari poništavaju energetski projekat "Novo Kosovo", koji bi od januara 2023. proizvodio 500 megavata. Kosovo bi postalo energetska sila na Balkanu nezavisno od energetske mafije.
Bez ikakvih ekonomskih i bezbjednosnih razloga, premijer je odbacio američki projekat gasovoda Skoplje-Priština, koji je bio još jedan ozbiljan udarac za ekonomiju i bezbjednost države.
Nove vlade su otvorile vrata "srpskoj ekonomskoj invaziji" na Kosovo, ne primjenjujući ni ekonomski reciprocitet ni porez od 100 odsto.
Umjesto da se bave strateškim projektima za državu, počeli su da se bave svojim "unutrašnjim neprijateljima".
Veteranima je ukinuta minimalna plata.
Nastavnici i učenici su bili van škole oko mjesec dana.
Blokirali su Zakon o platama.
Prepolovili su plate tužiocima i sudijama.
Nisu pomogli građanima, u najdubljoj ekonomskoj krizi, držanjem oko 700 miliona eura blokiranim u svom „finansijskom bunkeru.
Blokirali su povlačenje Trusta kao hitnu mjeru preživljavanja.
Blokirali su budžetske projekte za opštine.
Ova komunistička strategija dijeli društvo na "mi i oni" koncept.
Tokom ove godine situacija se pogoršala i na međunarodnom planu. Položaj zemlje je oslabio zbog pogoršanja odnosa sa strateškim partnerima Kosova, SAD i EU, a to je rehabilitovalo i ojačalo antikosovski režim Vučića.
Premijer nije prihvatio američki prijedlog da se dogovor o registarskim tablicama odloži za nekoliko mjeseci, kako bi Kosovo imalo potpuno drugačiju situaciju, a Srbija bila u teškoj poziciji da preduzme destabilizujuće akcije na sjeveru.
Premijer je, umjesto da razmotri američki zahtjev, odabrao čudan put sukcesivnih akcija, suprotno američkoj poziciji i na štetu zemlje, i doveo do toga da se mi nađemo u teškoj situaciji i postanemo krivi za situacija stvorena na sjeveru.
Niko ne vjeruje da je režim u Srbiji miran, da nema teritorijalnih pretenzija prema Kosovu, da ne zastupa ruske interese za destabilizaciju Kosova i Balkana, ali niko ne treba da zatvara oči i da pomiluje premijera zbog greške koje su dovele do toga da bande i kriminal preuzmu kontrolu na sjeveru.
Kosovo treba ispravno da procjeni svoje postupke i postupke svojih institucija.
Odbijanje američkog puta poslužilo je ruskim i srpskim interesima da destabilizuju sjever i region.
Ali, da li je moguće da se poslije loše godine Kosovo vrati u pravom smjeru!? Naravno da, ali pod uslovom da državni vrh ne preduzme nikakav korak samostalno bez koordinacije sa svojim strateškim partnerima, SAD i EU, pogotovo za procese od kojih zavisi evroatlantska perspektiva zemlje.
Trebalo bi konačno shvatiti da se sa Srbijom ne možemo sporazumeti bez pomoći Amerike.
U internom planu odmah treba sprovesti Zakon o platama, vratiti plate tužiocima i sudijama, osloboditi akumulirana finansijska sredstva koja se svakodnevno obezvređuje i puštaju u opticaj, intervenisati u ekonomsku krizu kao rezultat od povećanja enormnih poskupljenja, da se omogući povlačenje jednog procenta Štednog fonda, da se obnovi projekat izgradnje elektrane na ugalj, da se obnovi američki gasni projekat i da se preispitaju mnoge druge odluke štetne po ekonomiju i bezbjednost.
I na kraju da odustanemo od strategije podele društva na "nas i njih", da ne koristimo "fašističke društvene mreže" u kojima ključa mržnja prema unutrašnjim protivnicima, ne štedeći ni naše spoljne partnere.
Suviše smo mali da bismo bili razdvojeni, razdvojeni i bez prijatelja nemoguće je vratiti Kosovo na pravi put i tako smo proživeli lošu godinu.
Dakle, potrebna je mobilizacija svih da, osim zatvaranja poglavlja o priznanju sa Srbijom, povećamo sigurnost države, unapredimo ekonomski razvoj, svim kapacitetima koje imamo u zemlji i dijaspori, borimo se protiv kriminala, korupcije i nasilja bilo koje vrste. Jednom rječju, učinimo ovu zemlju pogodnom za život.
Piše: Ramush Haradinaj, predsjednik Alijanse za budućnost Kosova
Izvor: Koha/Kosovoonline
Upravo zato što je vrijednost zapadnog svijeta, dobilo je ne samo političku već i vojnu podršku Zapada, predvođenog SAD i NATO, a krajem prošlog vijeka je otpočeo put odvojeno od svog vjekovnog osvajača - Srbije.
Izlazeći iz rata, sa posljedicama i velikim ranama, sa hiljadama ubijenih i nestalih, ekonomski uništenih i duhovno ubijenih, sa stotinama hiljada ljudi rasutih po svijetu, Kosovo je odlučno otvorilo novi vijek.
Za ovih 20 godina, uz nepoštednu pomoć zapadnih demokratija, uspjelo je da završi proces rekonstrukcije, održi slobodne izbore, stvori državne institucije i administraciju i proglasi svoju nezavisnost, koju danas priznaje 100 država. Da stvori svoju armije, da osigura finansijsku stabilnost i da se vrlo ozbiljno svrsta u težnji ka EU integracijama i članstvu u NATO.
Kao mlada i krhka demokratija, suočena sa brojnim državotvornim izazovima, Kosovo je s pravom ocjenjeno kao uspješna priča, koje je na ivici postizanja velikog sporazuma sa Srbijom, za obostrano priznanje.
Ali odjednom se dogodila zla godina, koja je ugrozila povratak Kosova u nultu godinu!?
Bilo je nekoliko odluka aktuelnog premijera i njegove vlade, koje su Kosovo preko noći pretvorile u problematičnu zemlju.
Premijer i predsjednica nisu insistirali na američkom rukovodstvu na velikom sporazumu o priznanju sa Srbijom, koji je trebalo da bude potpisan u Vašingtonu, i to je ugrozilo ceo proces.
Dolazeći vladari poništavaju energetski projekat "Novo Kosovo", koji bi od januara 2023. proizvodio 500 megavata. Kosovo bi postalo energetska sila na Balkanu nezavisno od energetske mafije.
Bez ikakvih ekonomskih i bezbjednosnih razloga, premijer je odbacio američki projekat gasovoda Skoplje-Priština, koji je bio još jedan ozbiljan udarac za ekonomiju i bezbjednost države.
Nove vlade su otvorile vrata "srpskoj ekonomskoj invaziji" na Kosovo, ne primjenjujući ni ekonomski reciprocitet ni porez od 100 odsto.
Umjesto da se bave strateškim projektima za državu, počeli su da se bave svojim "unutrašnjim neprijateljima".
Veteranima je ukinuta minimalna plata.
Nastavnici i učenici su bili van škole oko mjesec dana.
Blokirali su Zakon o platama.
Prepolovili su plate tužiocima i sudijama.
Nisu pomogli građanima, u najdubljoj ekonomskoj krizi, držanjem oko 700 miliona eura blokiranim u svom „finansijskom bunkeru.
Blokirali su povlačenje Trusta kao hitnu mjeru preživljavanja.
Blokirali su budžetske projekte za opštine.
Ova komunistička strategija dijeli društvo na "mi i oni" koncept.
Tokom ove godine situacija se pogoršala i na međunarodnom planu. Položaj zemlje je oslabio zbog pogoršanja odnosa sa strateškim partnerima Kosova, SAD i EU, a to je rehabilitovalo i ojačalo antikosovski režim Vučića.
Premijer nije prihvatio američki prijedlog da se dogovor o registarskim tablicama odloži za nekoliko mjeseci, kako bi Kosovo imalo potpuno drugačiju situaciju, a Srbija bila u teškoj poziciji da preduzme destabilizujuće akcije na sjeveru.
Premijer je, umjesto da razmotri američki zahtjev, odabrao čudan put sukcesivnih akcija, suprotno američkoj poziciji i na štetu zemlje, i doveo do toga da se mi nađemo u teškoj situaciji i postanemo krivi za situacija stvorena na sjeveru.
Niko ne vjeruje da je režim u Srbiji miran, da nema teritorijalnih pretenzija prema Kosovu, da ne zastupa ruske interese za destabilizaciju Kosova i Balkana, ali niko ne treba da zatvara oči i da pomiluje premijera zbog greške koje su dovele do toga da bande i kriminal preuzmu kontrolu na sjeveru.
Kosovo treba ispravno da procjeni svoje postupke i postupke svojih institucija.
Odbijanje američkog puta poslužilo je ruskim i srpskim interesima da destabilizuju sjever i region.
Ali, da li je moguće da se poslije loše godine Kosovo vrati u pravom smjeru!? Naravno da, ali pod uslovom da državni vrh ne preduzme nikakav korak samostalno bez koordinacije sa svojim strateškim partnerima, SAD i EU, pogotovo za procese od kojih zavisi evroatlantska perspektiva zemlje.
Trebalo bi konačno shvatiti da se sa Srbijom ne možemo sporazumeti bez pomoći Amerike.
U internom planu odmah treba sprovesti Zakon o platama, vratiti plate tužiocima i sudijama, osloboditi akumulirana finansijska sredstva koja se svakodnevno obezvređuje i puštaju u opticaj, intervenisati u ekonomsku krizu kao rezultat od povećanja enormnih poskupljenja, da se omogući povlačenje jednog procenta Štednog fonda, da se obnovi projekat izgradnje elektrane na ugalj, da se obnovi američki gasni projekat i da se preispitaju mnoge druge odluke štetne po ekonomiju i bezbjednost.
I na kraju da odustanemo od strategije podele društva na "nas i njih", da ne koristimo "fašističke društvene mreže" u kojima ključa mržnja prema unutrašnjim protivnicima, ne štedeći ni naše spoljne partnere.
Suviše smo mali da bismo bili razdvojeni, razdvojeni i bez prijatelja nemoguće je vratiti Kosovo na pravi put i tako smo proživeli lošu godinu.
Dakle, potrebna je mobilizacija svih da, osim zatvaranja poglavlja o priznanju sa Srbijom, povećamo sigurnost države, unapredimo ekonomski razvoj, svim kapacitetima koje imamo u zemlji i dijaspori, borimo se protiv kriminala, korupcije i nasilja bilo koje vrste. Jednom rječju, učinimo ovu zemlju pogodnom za život.
Piše: Ramush Haradinaj, predsjednik Alijanse za budućnost Kosova
Izvor: Koha/Kosovoonline
