Jedini, ali neoprostivi grijeh doktorice iz Merdara na Kosovu, jest što je prihvatila poziv Albina Kurtija da mu bude savjetnica.
Rutinska kontrola na granici (administrativnom prelazu) Srbije sa Kosovom (i Metohijom) pretvorila se u besanu noć doktorice Rade Trajković koja je nedavno prihvatila ponudu kosovskog premijera Albina Kurtina da mu bude savjetnica. Ono što nije kažnjivo ni po Ustavu Srbije ni po Ustavu Kosova, najednom je postao težak prestup države Srbije, a ne Radin, o slobodi političkih uvjerenja i slobodi kretanja.
Rada je završila u prokupačkoj bolnici, ali je rano ujutro puštena. Neće to niko reći, ali je zastrašivanje u vidu uskraćivanja ustavnih prava samo zato što jedna Srpkinja radi za jednog Albanca u disciplini koja se zove politika, teška blasfemija i slučaj koji, nažalost, nikako nije usamljen primjer i otvorena je poruka kako će proći svako ko se usudi misliti različito od službenog Beograda.
I to nije prvi put, niti je pomenuta Rada jedina žrtva ideje kako Srbi i Albanci ne moraju ići u Brisel na razgovore nego to mogu raditi i na samom Kosovu ili u Beogradu što je mnogo prirodnije. Prvi je put, međutim, da je jedan srpski lider iz Beograda jednog albanskog lidera proglasio “terorističkim ološem”, a Radu Trajković i Nenada Rašića koji je prihvatio da bude ministar u kosovskoj vladi – “ološem sa dna kace”.
Logika Beograda je jednostavna: ako je Albin Kurti državni neprijatelj broj jedan, onda su i svi iz njegove blizine neprijatelji i izdajnici, a ne samo politički oponenti. Pogotovo ako su pritom i srpske nacionalnosti.
Valja se, međutim. prisjetiti kako Rada Trajković nije oduvijek bila “ološ sa dna kace”, iako je činjenica da je godinama imala radikalne stavove i bez pogovora izvršavala sve zadatke koje je dobijala iz vrha Centralne otadžbinske uprave, što je bilo drugo ime za Vojislava Šešelja odnosno njegovu Srpsku radikalnu stranku. Poslušnost se ovdje uvijek cijenila pa je i Rada te 1998. godine avanzovala čak do ministarske fotelje u vladi Slobodana Miloševića, čiji je formalni šef bio Mirko Marjanović.
Kao svojevrstan kuriozitet, o tome svjedoče stare fotografije. Prilikom svečanog polaganja zakletve novopečenih antievropskih ministara, tik do ministarke Rade stajao je niko drugi do mladi ministar informisanja Aleksandar Vučić, autor onog grozomornog poređenja sa ološem i kacom koji je zdušno podržavao ideje šefa Šešelja i zajedničkog im šefa Miloševića o protjerivanju Albanaca preko Prokletija “gdje im je i mjesto”.
Zvuči nevjerovatno, ali je u potpunosti istinito, koliko god to bilo bolno i za Radu i za radikalskog joj brata Aleksandra.
Ili, pristojnije kazano, ko jest, a ko nije pravi Evropljanin, iako novce dobijaju sa iste, uglavnom evropske adrese.
Slučajem su se pozabavili i mnogi u Evropi uključujući i medije tražeći da se doktorica odmah pusti , dok su neki beogradski mediji, ima i takvih, u skladu sa praksom “jednom radikal, uvijek radikal”, javili kako se kampanja protiv Rade nastavlja i kako “sve podsjeća na kampanju protiv Olivera Ivanovića”.
A onda je nešto što se naziva “Radikalska informativna služba Laufer” na YouTube kanalu Vojislava Šešelja objavila saopštenje kojim zadire u privatnost porodice Rade Trajković, bavi se zaposlenjima njene djece, njihovim bračnim statusima, a sve u kampanji koja neodoljivo podsjeća na diskreditaciju i satanizaciju ubijenog Olivera Ivanovića, koja je prethodila njegovom do danas nerasvijetljenom ubistvu.
Valjda nadahnuti otkrićem da Radina kćerka ima i britansko državljanstvo, što nije čudno jer je udata za Britanca, prilikom prelaska granice i ona je zadržavana u graničnoj zoni neprimjereno dugo, ali kraće od svoje majke.
“I u njegovim knjigama kada je bilo ‘Laufer saznaje’, u stvari on je Laufer. To je servis zadužen da plasira uglavnom netačne stvari. Te netačne stvari zatim će da preuzmu državni tabloidi i da to dalje razrađuju”, zaključuje Prelević.
Još je zanimljivije da je “Udruženja Radikalske informativne službe Laufer (RIS LAUFER)” upisano i kod Agencije za privredne registre, a kao zastupnica je upisana potpredsednica Srpske radikalne stranke Vjerica Radeta koju potražuju u Haagu, ali se ona godinama ne odaziva pozivima. Iako je radikalsko članstvo odavno prešlo u Vučićeve naprednjake očigledno su veze sa “starim jatom” i dalje jake uprkos činjenici da su Šešeljevi radikali, pod vođstvom njegovog sina Aleksandra, zvanično ostali vanparlamentarna opozicija.
“Ako je to ono što nama treba da smeta, onda je zanimljivo da se nikada nisu izjasnili o Vučićevim savetnicima. Mislim da sama činjenica da radite u nekoj firmi napolju vas čini toliko kompromitujućim da bi ofarbalo vašu majku koja živi i radi na Kosovu”, izjavio je beogradskom Danasu, komentirajući Lauferovo “otkriće” da kćerka Rade Trajković živi u Londonu.
Sve vrijeme, Trajkovićeva je putem društvenih mreža slala informacije o svom statusu i zdravstvenom stanju, znajući da se vlast u Srbiji jedino plaši javnosti.
O cijelom događaju niko od nadležnih nije se oglasio nekoliko dana da bi sve “pokrio” predsjednik Republike Srbije lično koji je 20 sati zadržavanja sveo na par sati.
“Uhapse vam ljude ni krive ni dužne, maltretiraju ih i ne daju im lekove, ali je problem da li je neko čekao negde sat ili dva, i sve je u skladu sa zakonom”, rekao je Vučić komentirajući zadržavanje Trajkovićeve ali i hapšenja bivših policajaca na sjeveru Kosova.
Ne navodeći imena, on je poručio da nije bilo stranca koji ga nije pozvao zbog Kurtijeve savetnice, koja je “zadržana na dva sata”.
“Kažu strašna je greška i veliko rušenje demokratije to što je Kurtijeva savetnica ili neko ko zastupa njihove interese, a ne interese svoje zemlje i svog naroda, čekala na administrativnom prelazu dva sata. Zamislite te strašne torture ili ne znam čega sve. I onda shvatite da iza svega toga, da iza tih 0,1 odsto ili 0,5 odsto, stoje oni. Da oni u stvari žele da Srbi budu takvi i da svi građani Srbije budu takvi, koji će državu Srbiju da im daju na tacni”, rekao je Vučić.
“Ovo nije pitanje političke borbe, već civilizacijske i zato se moramo suprotstaviti ovom ludilu svi zajedno i svim sredstvima. U državi u kojoj su okupirane institucije, život i bezbednost neistomišljenika režima se mora braniti javnošću i zato je od ključnog značaja da svi podignemo glas”, rekao je Tadić.
On je podsjetio kako svih prethodnih godina upozorava da je na vlasti u Srbiji Šešeljeva ideologija.
“Vučićev režim nas je vratio u vreme Šešeljevih ‘laufera’ u kom je ubijen Zoran Đinđić. Nakon ubistva i Olivera Ivanovića nastavlja se ista metodologija targetiranja političkih protivnika. Šešelj prvo bez ikakvih sankcija u prorežimskim medijima praktično najavljuje ubistvo Rade Trajković, a sada njegova stranka direktno targetira i njenu decu”, zaključio je bivši predsjednik.
Koliko god se to neće dopasti sadašnjem predsjedniku Srbije, bivši predsjednik jest u pravu jer su to vrijeme i skoro ista retorika već viđeni za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Svaki Srbin koji je učestvovao u odbrani Sarajeva, naprimjer, automatski je dobijao etiketu “Alijin Srbin”, a takav “rukopis” nije teško prepoznati ni ovih dana.
Različiti politički predstavnici Srba koji imaju različita mišljenja od vlastodržačke politike Beograda i Vučićeve Srpske liste na Kosovu horski se optužuju da su “Kurtijevi” ili ranije “Tačijevi” ili “Haradinajevi Srbi”, u svakom slučaju “izdajnici” ili, kako bi to rekao predsjednik Vučić, “ološ sa dna kace”. U takav narativ savršeno se uklapila i Rada Trajković.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Rada je završila u prokupačkoj bolnici, ali je rano ujutro puštena. Neće to niko reći, ali je zastrašivanje u vidu uskraćivanja ustavnih prava samo zato što jedna Srpkinja radi za jednog Albanca u disciplini koja se zove politika, teška blasfemija i slučaj koji, nažalost, nikako nije usamljen primjer i otvorena je poruka kako će proći svako ko se usudi misliti različito od službenog Beograda.
I to nije prvi put, niti je pomenuta Rada jedina žrtva ideje kako Srbi i Albanci ne moraju ići u Brisel na razgovore nego to mogu raditi i na samom Kosovu ili u Beogradu što je mnogo prirodnije. Prvi je put, međutim, da je jedan srpski lider iz Beograda jednog albanskog lidera proglasio “terorističkim ološem”, a Radu Trajković i Nenada Rašića koji je prihvatio da bude ministar u kosovskoj vladi – “ološem sa dna kace”.
Logika Beograda je jednostavna: ako je Albin Kurti državni neprijatelj broj jedan, onda su i svi iz njegove blizine neprijatelji i izdajnici, a ne samo politički oponenti. Pogotovo ako su pritom i srpske nacionalnosti.
Radikalski juriš na (ministarske) fotelje
Ali, ovo je tek jedna ravan gledanja na incident koji je ostao duboko u sjeni podizanja barikada na sjeveru Kosova kojima većinsko srpsko stanovništvo stoji na odbrani teze kako se njihova politička pitanja najprije mogu riješiti ako se Srbi povuku iz kosovskih institucija. Pa su kamionima koje su uglavnom, kao i sve drugo, dobili što od Beograda, što od Evropske unije, blokirali puteve zainat svima: i službenoj Prištini, i policiji bez Srba, i Eulexu, i Kforu pod komandom NATO-a…Valja se, međutim. prisjetiti kako Rada Trajković nije oduvijek bila “ološ sa dna kace”, iako je činjenica da je godinama imala radikalne stavove i bez pogovora izvršavala sve zadatke koje je dobijala iz vrha Centralne otadžbinske uprave, što je bilo drugo ime za Vojislava Šešelja odnosno njegovu Srpsku radikalnu stranku. Poslušnost se ovdje uvijek cijenila pa je i Rada te 1998. godine avanzovala čak do ministarske fotelje u vladi Slobodana Miloševića, čiji je formalni šef bio Mirko Marjanović.
Kao svojevrstan kuriozitet, o tome svjedoče stare fotografije. Prilikom svečanog polaganja zakletve novopečenih antievropskih ministara, tik do ministarke Rade stajao je niko drugi do mladi ministar informisanja Aleksandar Vučić, autor onog grozomornog poređenja sa ološem i kacom koji je zdušno podržavao ideje šefa Šešelja i zajedničkog im šefa Miloševića o protjerivanju Albanaca preko Prokletija “gdje im je i mjesto”.
Zvuči nevjerovatno, ali je u potpunosti istinito, koliko god to bilo bolno i za Radu i za radikalskog joj brata Aleksandra.
Evropski sukob na srpskoj desnici
Posljednjih godina Trajkovićeva je vodila nevladin Evropski pokret Srba sa Kosova i Metohije, dok je Vučić kao persona od velikog povjerenja Evrope poslije sukoba na srpskoj desnici, odnosno Srpskoj radikalnoj stranci, zasjeo na sam državni vrh odakle danas procjenjuje šta jest, a šta nije u evropskom interesu Srbije, odnosno ko je ološ, a ko ološ sa dna kace.Ili, pristojnije kazano, ko jest, a ko nije pravi Evropljanin, iako novce dobijaju sa iste, uglavnom evropske adrese.
Slučajem su se pozabavili i mnogi u Evropi uključujući i medije tražeći da se doktorica odmah pusti , dok su neki beogradski mediji, ima i takvih, u skladu sa praksom “jednom radikal, uvijek radikal”, javili kako se kampanja protiv Rade nastavlja i kako “sve podsjeća na kampanju protiv Olivera Ivanovića”.
A onda je nešto što se naziva “Radikalska informativna služba Laufer” na YouTube kanalu Vojislava Šešelja objavila saopštenje kojim zadire u privatnost porodice Rade Trajković, bavi se zaposlenjima njene djece, njihovim bračnim statusima, a sve u kampanji koja neodoljivo podsjeća na diskreditaciju i satanizaciju ubijenog Olivera Ivanovića, koja je prethodila njegovom do danas nerasvijetljenom ubistvu.
Valjda nadahnuti otkrićem da Radina kćerka ima i britansko državljanstvo, što nije čudno jer je udata za Britanca, prilikom prelaska granice i ona je zadržavana u graničnoj zoni neprimjereno dugo, ali kraće od svoje majke.
Laufer saznaje ko je Laufer
U cijeloj fertutmi najednom je svima postalo jasno ko je onaj Laufer na kojeg se Šešelj godinama često pozivao saopštavajući javnosti tobože povjerljive informacije, zapravo obične denuncijacije, što je “provalio” i advokat Božo Prelević.“I u njegovim knjigama kada je bilo ‘Laufer saznaje’, u stvari on je Laufer. To je servis zadužen da plasira uglavnom netačne stvari. Te netačne stvari zatim će da preuzmu državni tabloidi i da to dalje razrađuju”, zaključuje Prelević.
Još je zanimljivije da je “Udruženja Radikalske informativne službe Laufer (RIS LAUFER)” upisano i kod Agencije za privredne registre, a kao zastupnica je upisana potpredsednica Srpske radikalne stranke Vjerica Radeta koju potražuju u Haagu, ali se ona godinama ne odaziva pozivima. Iako je radikalsko članstvo odavno prešlo u Vučićeve naprednjake očigledno su veze sa “starim jatom” i dalje jake uprkos činjenici da su Šešeljevi radikali, pod vođstvom njegovog sina Aleksandra, zvanično ostali vanparlamentarna opozicija.
“Ako je to ono što nama treba da smeta, onda je zanimljivo da se nikada nisu izjasnili o Vučićevim savetnicima. Mislim da sama činjenica da radite u nekoj firmi napolju vas čini toliko kompromitujućim da bi ofarbalo vašu majku koja živi i radi na Kosovu”, izjavio je beogradskom Danasu, komentirajući Lauferovo “otkriće” da kćerka Rade Trajković živi u Londonu.
Vučić: Nije 20 nego sat-dva
Rada Trajković, koja je, pored toga što je savjetnica kosovskog premijera Albina Kurtija, ujedno i savjetnica kosovskog ministra za zajednice i povratak Nenada Rašića, zadržana na prelazu Merdare prilikom povratka sa Kosova, gdje je imala sastanak sa američkim ambasadorom Jeffreyem Hovenierom. Najprije je doktorku koja boluje od dijabetesa policija četiri sata zadržavala u automobilu, a onda su se pojavili ljudi iz Bezbjednosne agencije koji su joj uzeli pasoš. Poslije 20 sati kada joj se pogoršalo zdravstveno stanje, sanitetskim vozilom je prebačena u Prokuplje, odakle je poslata na kućno liječenje.Sve vrijeme, Trajkovićeva je putem društvenih mreža slala informacije o svom statusu i zdravstvenom stanju, znajući da se vlast u Srbiji jedino plaši javnosti.
O cijelom događaju niko od nadležnih nije se oglasio nekoliko dana da bi sve “pokrio” predsjednik Republike Srbije lično koji je 20 sati zadržavanja sveo na par sati.
“Uhapse vam ljude ni krive ni dužne, maltretiraju ih i ne daju im lekove, ali je problem da li je neko čekao negde sat ili dva, i sve je u skladu sa zakonom”, rekao je Vučić komentirajući zadržavanje Trajkovićeve ali i hapšenja bivših policajaca na sjeveru Kosova.
Ne navodeći imena, on je poručio da nije bilo stranca koji ga nije pozvao zbog Kurtijeve savetnice, koja je “zadržana na dva sata”.
“Kažu strašna je greška i veliko rušenje demokratije to što je Kurtijeva savetnica ili neko ko zastupa njihove interese, a ne interese svoje zemlje i svog naroda, čekala na administrativnom prelazu dva sata. Zamislite te strašne torture ili ne znam čega sve. I onda shvatite da iza svega toga, da iza tih 0,1 odsto ili 0,5 odsto, stoje oni. Da oni u stvari žele da Srbi budu takvi i da svi građani Srbije budu takvi, koji će državu Srbiju da im daju na tacni”, rekao je Vučić.
Tadić: Šešeljeva ideologija
Za razliku od Vučića, bivši predsjednik Srbije, predsjednik Socijaldemokratske stranke Boris Tadić ocjenjuje kako građani moraju razumjeti da se “ovo što se radi Radi Trajković i njenoj porodici radi svim građanima Srbije, jer je režim koji sprovodi ovu torturu režim koji upravlja životima svih građana”.“Ovo nije pitanje političke borbe, već civilizacijske i zato se moramo suprotstaviti ovom ludilu svi zajedno i svim sredstvima. U državi u kojoj su okupirane institucije, život i bezbednost neistomišljenika režima se mora braniti javnošću i zato je od ključnog značaja da svi podignemo glas”, rekao je Tadić.
On je podsjetio kako svih prethodnih godina upozorava da je na vlasti u Srbiji Šešeljeva ideologija.
“Vučićev režim nas je vratio u vreme Šešeljevih ‘laufera’ u kom je ubijen Zoran Đinđić. Nakon ubistva i Olivera Ivanovića nastavlja se ista metodologija targetiranja političkih protivnika. Šešelj prvo bez ikakvih sankcija u prorežimskim medijima praktično najavljuje ubistvo Rade Trajković, a sada njegova stranka direktno targetira i njenu decu”, zaključio je bivši predsjednik.
Koliko god se to neće dopasti sadašnjem predsjedniku Srbije, bivši predsjednik jest u pravu jer su to vrijeme i skoro ista retorika već viđeni za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Svaki Srbin koji je učestvovao u odbrani Sarajeva, naprimjer, automatski je dobijao etiketu “Alijin Srbin”, a takav “rukopis” nije teško prepoznati ni ovih dana.
Različiti politički predstavnici Srba koji imaju različita mišljenja od vlastodržačke politike Beograda i Vučićeve Srpske liste na Kosovu horski se optužuju da su “Kurtijevi” ili ranije “Tačijevi” ili “Haradinajevi Srbi”, u svakom slučaju “izdajnici” ili, kako bi to rekao predsjednik Vučić, “ološ sa dna kace”. U takav narativ savršeno se uklapila i Rada Trajković.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
