Otkako su odnosi Albina Kurtija sa SAD počeli da se relaksiraju, što je kulminiralo njegovim sastankom sa državnim sekretarom, mnogi su premijera počeli da kritikuju zbog ovog političkog zaokreta.
Oni koji su napadali Kurtija da dok je bio u opoziciji nije radio ovo što radi danas, sada ga kritikuju što radi ono što ranije nije radio. Jer, za mnoge je svojim odbacivanjem i tvrdoglavim stavom koji je zadržao u prošlosti uticao da Kosovo nekoliko godina protraći u začaranom krugu.
I sada ćemo se vratiti na te pozicije, koje da su na vrijeme prihvaćene, izbjegli bismo izgubljene godine. Liberalizacija viza, integracijska agenda, pa čak i bilo kakav konačni sporazum sa Srbijom, sada bi pripadali istoriji. Blokiranje glasanja o demarkaciji i gotovo "paravojni" otpor, kao i Zajednici srpskih opština, smatraju se za dva glavna razloga opšte političke, državne i društvene stagnacije.
U međuvremenu, jedan je na kraju izglasan, dok se drugi, prema mišljenju mnogih analitičara, samo odlaže, ali ne i spasava. Međutim, stvari nisu tako jednostavne kao što izgledaju. Istina je da Kurti lično i njegovi sljedbenici do danas nisu mogli da blokiraju nijedan politički proces. Jer kada je samo Kurti bio na čelu opozicije, država Kosovo nikada nije imala problem da je neutrališe. Čak su ga nekoliko puta hapsili zbog njegovih postupaka. Uzroke ovog opšteg ćorsokaka treba tražiti na drugom mjestu. Kurti je iskoristio priliku samo da iskoristi političku i izbornu korist od terena koji su mu drugi stvorili. Dakle, on je taktički korisnik ovih jeza i jalovosti, ali ne i glavni generator toga.
A ako se za nešto može zamjeriti, onda se premijeru može zamjeriti samo što je iskoristio ovu situaciju za politički uspon. Kao što je poznato, velika kriza na političkoj sceni počela je 2014. godine, nakon završetka tih parlamentarnih izbora, na kojima je pobjedio PDK.
Isa Mustafa je, da bi izbjegao pritisak u stranci koja je tražila njegovu ostavku, zbog izbornog poraza, povukao taktički potez iskorišćavajući ego Ramusha Haradinaja, da ga predloži za premijera, kao i frustraciju Fatmira Limaja sa PDK, koji je po svaku cijenu želeo da svoje bivše članove stranke udalji od kolača vlasti, stvarajući postizbornu koaliciju.
Ovoj inicijativi se kasnije pridružio i Pokret Samoopredjeljenje, kako bi se blokirao mogući povratak PDK na vlast u bilo kojoj varijanti, kao i zbog straha od eventualnog ostanka zajedno sa ovom strankom u opoziciji.
Dakle, kao što se može vidjeti i u ovom slučaju, Pokret Samoopredjeljenje u početku nije stajao po strani posmatrajući situaciju. Ali tek kasnije se pridružio ovoj međupartijskoj svađi formirajući takozvani VLAN blok. Podjela pozicija među njima je kasnije proglašena neustavnom.
Isa Mustafa nije mogao da uživa na mjestu šefa Skupštine, jer je to mjesto pripadalo stranci koja je pobjedila na izborima. A njihovi zaveti da će po svaku cijenu izbjegavati ko-upravljanje sa PDK, poslije šest mjeseci, srušili su se preko noći kao kula od papira. Komični karakter ove „transpolitičke“ zakletve se odrazio, bolje od bilo koga drugog.
A iz ovog novog sporazuma između LDK i PDK, Isa Mustafa je nominovan za premijera, poziciju koju je obećao Ramushu Haradinaju. I od ovog trenutka politička scena je ušla u prethodno doživljenu tenziju. Poraženi su se mobilisali da zatruju trijumf pobjednika. Na to je čak upozorio i eksponent Pokreta Samoopredjeljenje u to vrijeme kada je izjavio da smo "upropastili život Ise Mustafe“.
Albin Kurti je iskoristio priliku da pojača svoj narativ da PDK ima vitalni interes za vlast, jer bez nje gube slobodu, dok mu je Isa Mustafa pružao tu utjehu. Efekti ove retorike nisu bez uticaja na javno mnjenje. U ovakvoj atmosferi, vladina koalicija je potpisala dva sporazuma, onaj o razgraničenju kao i o osnivanju ZSO. Ovi dogovori su došli kao poklon opoziciji. Nije ostavila nijedan kamen na kamenu da spreči njihov prolazak u Skupštinu. Masovni protesti na ulicama i napadi unutar Skupštine obilježili su "rad“ ovog parlamenta. Vladina koalicija je bila blokirana u ovim sporazumima uprkos brojnosti koju je imala i zahtjevima međunarodne zajednice da je posebno glasanje o demarkaciji povezano sa liberalizacijom viznog režima.
Međutim, moramo otvoreno reći da taj sporazum nije prošao, ne zato što mu se protivio Albin Kurti, već zato što mu se protivio Ramush Haradinaj. Zato što institucije Kosova nisu imale hrabrosti da zaustave Haradinaja, a ne Albina. Što se drugog tiče, on bi 10 puta prošao u Skupštini Kosova. Kada je prvi postao premijer u novoj vladinoj koaliciji sa PDK i NISMA, to je odobreno bez problema. Dakle, to pokazuje da je Kurti samo iskoristio priliku da se "vojno" ojača u saradnji sa Ramushem Haradinajem i Fatmirom Limajem, jer lično nije mogao da blokira ovaj proces bez njih dvojice. Međutim, ova nagla promjena mjesta predsjedavajućeg Alijanse bila je još jedan poklon za Albina.
U ovom slučaju, on je samo dodatno kultivisao kult za sebe kao jedinog koji nije pristao na kompromise sa ciljevima koje vodi zarad vlasti. I tako je njegov put do „krajnjeg“ trijumfa bio nezaustavljiv. Jer u politici je percepcija javnosti koja se stvara o vama često važnija od toga ko ste zaista. A slika Kurtija je u ovoj fazi dobrom dijelu društva bila slika jedinog idealiste na političkoj sceni u zemlji. Stoga se sat istorije više nije mogao vratiti unazad. Kada je postao premijer, više nije bio zainteresovan da postane dio istog pregovaračkog procesa sa bivšim predsjednikom Thaçijem, sa kojim se borio tokom svoje karijere.
Kao rezultat ovog rivalstva vezanog za dijalog koji je planiran da se održi u Vašingtonu, dogodilo se ono što se dogodilo. Ova napetost je rezultirala rušenjem vlade Kurtija i tokom pandemije i glasanje vlade koju je predvodio Avdullah Hoti, a koja je kasnije kvalifikovana kao protivustavno izabrana od strane Skupštine Kosova.
Albinu Kurtiju ništa više nije trebalo. Ovaj zahtjev za izglasavanje nepovjerenja je argumentovan kao motivisan unutrašnjim i spoljnim zavjerama sa ciljem rasparčavanja Kosova, za lične koristi bivših lidera. Moć se nije mogla opravdati. U toj situaciji kolektivne anksioznosti i egzistencijalne opasnosti, ovaj narativ je poznat po tome šta je proizveo. Njegovo putovanje pokazuje da Albin Kurti nikada nije mogao lično da zaustavi političke procese, bez podrške drugih.
Naprotiv, svaki cilj koji je on proglasio nije uspio da ga oživi. Međutim, iznenađujuće, ovi stalni neuspjesi na kraju su obezbjedili ovaj apsolutni uspjeh. Zato što su se njegovi protivnici diskreditovali u očima javnog mnjenja. Jedino što mu se može zamjeriti je zašto, kada su drugi zbog rivalstva blokirali državu, nije konačno odstupio sa scene i rekao im, pošto ste vi više heroji, hrabri, mudriji od mene, da vam predajem preko vlasti opet njima, jer ti više od mene zaslužuješ da upravljaš Kosovom.
Što bi u politici teško ko uradio. Na kraju, on je intuitivno slijedio poznatu pjesničku poruku Samuela Becketa, koju ostavljamo neprevedenu da bi joj preneo autentično značenje „Ever tried”.
Međutim, danas je Albin Kurti pred najvećim životnim i političkim testom. Jer pitanje je "krajnji“ uspjeh i neuspjeh. Da li će uspjeti da zaustavi sprovođenje odluke o osnivanju ZSO, kako bi održao vlast, svoju glavnu stvar, ponovo tražeći odgovorne za ovaj poraz, ili će izgubiti vlast zato što nije svojim rukama legalizovao ovaj projekat i pravno.
Piše: Afrim Kasolli, poslanik Pokreta Samoopredjeljenje
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
I sada ćemo se vratiti na te pozicije, koje da su na vrijeme prihvaćene, izbjegli bismo izgubljene godine. Liberalizacija viza, integracijska agenda, pa čak i bilo kakav konačni sporazum sa Srbijom, sada bi pripadali istoriji. Blokiranje glasanja o demarkaciji i gotovo "paravojni" otpor, kao i Zajednici srpskih opština, smatraju se za dva glavna razloga opšte političke, državne i društvene stagnacije.
U međuvremenu, jedan je na kraju izglasan, dok se drugi, prema mišljenju mnogih analitičara, samo odlaže, ali ne i spasava. Međutim, stvari nisu tako jednostavne kao što izgledaju. Istina je da Kurti lično i njegovi sljedbenici do danas nisu mogli da blokiraju nijedan politički proces. Jer kada je samo Kurti bio na čelu opozicije, država Kosovo nikada nije imala problem da je neutrališe. Čak su ga nekoliko puta hapsili zbog njegovih postupaka. Uzroke ovog opšteg ćorsokaka treba tražiti na drugom mjestu. Kurti je iskoristio priliku samo da iskoristi političku i izbornu korist od terena koji su mu drugi stvorili. Dakle, on je taktički korisnik ovih jeza i jalovosti, ali ne i glavni generator toga.
A ako se za nešto može zamjeriti, onda se premijeru može zamjeriti samo što je iskoristio ovu situaciju za politički uspon. Kao što je poznato, velika kriza na političkoj sceni počela je 2014. godine, nakon završetka tih parlamentarnih izbora, na kojima je pobjedio PDK.
Isa Mustafa je, da bi izbjegao pritisak u stranci koja je tražila njegovu ostavku, zbog izbornog poraza, povukao taktički potez iskorišćavajući ego Ramusha Haradinaja, da ga predloži za premijera, kao i frustraciju Fatmira Limaja sa PDK, koji je po svaku cijenu želeo da svoje bivše članove stranke udalji od kolača vlasti, stvarajući postizbornu koaliciju.
Ovoj inicijativi se kasnije pridružio i Pokret Samoopredjeljenje, kako bi se blokirao mogući povratak PDK na vlast u bilo kojoj varijanti, kao i zbog straha od eventualnog ostanka zajedno sa ovom strankom u opoziciji.
Dakle, kao što se može vidjeti i u ovom slučaju, Pokret Samoopredjeljenje u početku nije stajao po strani posmatrajući situaciju. Ali tek kasnije se pridružio ovoj međupartijskoj svađi formirajući takozvani VLAN blok. Podjela pozicija među njima je kasnije proglašena neustavnom.
Isa Mustafa nije mogao da uživa na mjestu šefa Skupštine, jer je to mjesto pripadalo stranci koja je pobjedila na izborima. A njihovi zaveti da će po svaku cijenu izbjegavati ko-upravljanje sa PDK, poslije šest mjeseci, srušili su se preko noći kao kula od papira. Komični karakter ove „transpolitičke“ zakletve se odrazio, bolje od bilo koga drugog.
A iz ovog novog sporazuma između LDK i PDK, Isa Mustafa je nominovan za premijera, poziciju koju je obećao Ramushu Haradinaju. I od ovog trenutka politička scena je ušla u prethodno doživljenu tenziju. Poraženi su se mobilisali da zatruju trijumf pobjednika. Na to je čak upozorio i eksponent Pokreta Samoopredjeljenje u to vrijeme kada je izjavio da smo "upropastili život Ise Mustafe“.
Albin Kurti je iskoristio priliku da pojača svoj narativ da PDK ima vitalni interes za vlast, jer bez nje gube slobodu, dok mu je Isa Mustafa pružao tu utjehu. Efekti ove retorike nisu bez uticaja na javno mnjenje. U ovakvoj atmosferi, vladina koalicija je potpisala dva sporazuma, onaj o razgraničenju kao i o osnivanju ZSO. Ovi dogovori su došli kao poklon opoziciji. Nije ostavila nijedan kamen na kamenu da spreči njihov prolazak u Skupštinu. Masovni protesti na ulicama i napadi unutar Skupštine obilježili su "rad“ ovog parlamenta. Vladina koalicija je bila blokirana u ovim sporazumima uprkos brojnosti koju je imala i zahtjevima međunarodne zajednice da je posebno glasanje o demarkaciji povezano sa liberalizacijom viznog režima.
Međutim, moramo otvoreno reći da taj sporazum nije prošao, ne zato što mu se protivio Albin Kurti, već zato što mu se protivio Ramush Haradinaj. Zato što institucije Kosova nisu imale hrabrosti da zaustave Haradinaja, a ne Albina. Što se drugog tiče, on bi 10 puta prošao u Skupštini Kosova. Kada je prvi postao premijer u novoj vladinoj koaliciji sa PDK i NISMA, to je odobreno bez problema. Dakle, to pokazuje da je Kurti samo iskoristio priliku da se "vojno" ojača u saradnji sa Ramushem Haradinajem i Fatmirom Limajem, jer lično nije mogao da blokira ovaj proces bez njih dvojice. Međutim, ova nagla promjena mjesta predsjedavajućeg Alijanse bila je još jedan poklon za Albina.
U ovom slučaju, on je samo dodatno kultivisao kult za sebe kao jedinog koji nije pristao na kompromise sa ciljevima koje vodi zarad vlasti. I tako je njegov put do „krajnjeg“ trijumfa bio nezaustavljiv. Jer u politici je percepcija javnosti koja se stvara o vama često važnija od toga ko ste zaista. A slika Kurtija je u ovoj fazi dobrom dijelu društva bila slika jedinog idealiste na političkoj sceni u zemlji. Stoga se sat istorije više nije mogao vratiti unazad. Kada je postao premijer, više nije bio zainteresovan da postane dio istog pregovaračkog procesa sa bivšim predsjednikom Thaçijem, sa kojim se borio tokom svoje karijere.
Kao rezultat ovog rivalstva vezanog za dijalog koji je planiran da se održi u Vašingtonu, dogodilo se ono što se dogodilo. Ova napetost je rezultirala rušenjem vlade Kurtija i tokom pandemije i glasanje vlade koju je predvodio Avdullah Hoti, a koja je kasnije kvalifikovana kao protivustavno izabrana od strane Skupštine Kosova.
Albinu Kurtiju ništa više nije trebalo. Ovaj zahtjev za izglasavanje nepovjerenja je argumentovan kao motivisan unutrašnjim i spoljnim zavjerama sa ciljem rasparčavanja Kosova, za lične koristi bivših lidera. Moć se nije mogla opravdati. U toj situaciji kolektivne anksioznosti i egzistencijalne opasnosti, ovaj narativ je poznat po tome šta je proizveo. Njegovo putovanje pokazuje da Albin Kurti nikada nije mogao lično da zaustavi političke procese, bez podrške drugih.
Naprotiv, svaki cilj koji je on proglasio nije uspio da ga oživi. Međutim, iznenađujuće, ovi stalni neuspjesi na kraju su obezbjedili ovaj apsolutni uspjeh. Zato što su se njegovi protivnici diskreditovali u očima javnog mnjenja. Jedino što mu se može zamjeriti je zašto, kada su drugi zbog rivalstva blokirali državu, nije konačno odstupio sa scene i rekao im, pošto ste vi više heroji, hrabri, mudriji od mene, da vam predajem preko vlasti opet njima, jer ti više od mene zaslužuješ da upravljaš Kosovom.
Što bi u politici teško ko uradio. Na kraju, on je intuitivno slijedio poznatu pjesničku poruku Samuela Becketa, koju ostavljamo neprevedenu da bi joj preneo autentično značenje „Ever tried”.
Međutim, danas je Albin Kurti pred najvećim životnim i političkim testom. Jer pitanje je "krajnji“ uspjeh i neuspjeh. Da li će uspjeti da zaustavi sprovođenje odluke o osnivanju ZSO, kako bi održao vlast, svoju glavnu stvar, ponovo tražeći odgovorne za ovaj poraz, ili će izgubiti vlast zato što nije svojim rukama legalizovao ovaj projekat i pravno.
Piše: Afrim Kasolli, poslanik Pokreta Samoopredjeljenje
Izvor: Kosovo Online/Ekonomia Online
