Na neki način Kosovo je i dalje svojevrsna tačka ravnoteže u spinovanju na Balkanu. Kao da još nije završen ni Kosovski boj. Kad god zafali spinova, poseže se za Kosovom. Kad god treba da se sakrije neka svinjarija, tabloidi krenu da plaše narod kako se sprema „oluja na sjeveru Kosova“.
Poštovani prijatelju,
Dok se čitav svijet priprema za, kako se pretpostavlja, jednu od najtežih zima, a ministri u Njemačkoj se ne libe da javno upozore da će građani morati da izaberu „hranu ili grijanje“, u našem regionu, po običaju, sitni problemi se rješavaju pravljenjem i izmišljanjem većih problema. Očigledno je da se situacija na Zapadnom Balkanu pogoršava. Kao da je početak rata u Ukrajini bio signal da se uzburkaju duhovi na ovim prostorima.
Nefunkcionalna Bosna i Hercegovina se godinama guši u institucionalnoj krizi. U Evropi nemaju ideju šta učiniti sa Federacijom BiH (jer da imaju do sada bi već nešto preduzeli). Groteskno zvuče upozorenja da se „ne sme dozvoliti da se BiH raspadne“, dok, suštinski, traje proces raspadanja. Takozvana međunarodna zajednica, svijesno ili nesvijesno, zaoštrava konflikte.
Sjeverna Makedonija nikako da dostigne tačku minimalne stabilnosti i ponovo ulazi u ciklus političkih tenzija koje, izgleda, vode u nove izbore. Demonstracije protiv bugarskog uslovljavanja pregovora o EU su bile spin kojim je „pokrivena“ odluka Sobranja. Ti događaji su bacili u zaborav „dramu“ oko autokefalnosti makedonske crkve, a ta odluka u suštini, i nije bila to što su makedonski mediji i političari predstavili.
Tuča između procrnogorski i prosrpski orijentsanih građana u Nikšiću, u vrijeme obilježavanja 13. jula, završena policijskom intervencijom i suzavcem, samo je još jedan dokaz nestabilnosti političke scene u Crnoj Gori. Šanse da opstane sadašnja vlada su minimalne. Biće to, po svemu sudeći, veliki „povratak“ Mila Đukanovića na političku scenu, sa koje nije ni odlazio.
Iako su njegovi protivnici bili „sigurni“ da je pao. Majstor političke igre – Đukanović je ubjedio svoje protivnike da su pobjedili. Čak je uspio da ih uveri da je vlast u Beogradu njegov neprijatelj, a njihov prijatelj…i vratio „igru“ na početak. Samo što sada pola protivničkog tima igra za njega…
Na Kosovu se sve češće čuju sumnje u efikasnost borbe protiv kriminala i korupcije, glavnog Kurtijevog predizbornog obećanja. Ima hapšenja, ali nema suđenja niti okončanja procesa, tvrde pravnici. Stiče se utisak da policija tumara po košmaru netačnih informacija.
Prije nekoliko dana u „spektakularnoj akciji“ Policija Kosova je zaplenila kamere i video uređaje u Štrpcu. Video kamere za nadzor ulica u Štrpcu postavile su, kako su tvrdili ministar policije i premijer Kosova – „paralelne strukture“ ilustrujući time uspješnost akcije protiv „špijunskih kamera“.
Te kamere je, međutim, prije nekoliko godina finansirala i postavila Vlada Kosova. Ta vijest nije objavljena ni u kosovskim niti u medijima u Srbiji.
Zbog čega je ova policijska akcija spinovana? Da li su u pravu oni koji tvrde da je ona bila potrebna da bi se produžio pritvor opštinskim čelnicima u Štrpcu koji osam mjeseci sede u istražnom zatvoru, a još nisu ni saslušani?
Možda je bliže istini tvrdnja da stare strukture, takozvana Thaçijeva „duboka država“ na ovaj način sabotira Kurtijevu borbu protiv kriminala. Ima i onih koji tvrde da je i kosovski premijer shvatio „balkanska pravila“. A glavno pravilo je da je spin važniji od istine.
Svejedno, srpska enklava na Šar-planini ove policijske akcije, iako vidi da su besmislene, osjeća kao pritisak na srpsku zajednicu.
U Srbiji se ne može ni zamisliti svakodnevica bez spinova. Formiranje vlade, poslije izbora u aprilu, oteže se najvjerovatnije do jeseni. Pregovori o novoj vladi su trećerazredni događaj u javnosti… prije njih je pad aviona prepunog municije i eksploziva, koji je iz Niša poleteo za Bangladeš.
Avion je pao u Grčkoj, kod grada Kavale i izazvao lavinu sumnji u trgovanje oružjem srpskih kompanija, bliskih vlasti. Dok su se u okolini Kavale još čule eksplozije „tovara“ iz aviona ekspresno je zakazana i odložena „privatna posjeta“ predsjednika Srbije memorijalnom centru Jasenovac.
Tako je stvorena nova kriza u srpsko-hrvatskim odnosima, puna prepucavanja, diplomatskih i nediplomatskih doskočica kojima jedna i druga strana sopstvenu javnost uvjeravaju koliko su u pravu. Jasenovac je iz medija sklonio priču o srušenom avionu.
Nije da ova „kriza“ nije odgovarala i jednom dijelu zvaničnika u Zagrebu. Premijeru Plenkoviću je dobrodošao „odlučan stav da se zabrani dolazak Vučića u Jasenovac“ kako bi povratio povjerenje u javnosti, poljuljano višemjesečnim iscrpljujućim prepucavanjima sa hrvatskim predsjednikom Milanovićem. Funkcionalnim „prekograničnim spinovanjem“ zadužio je i srpskog lidera. Ko zna, možda će mu uskoro biti potrebna spin-intervencija iz Beograda.
Prvi spin na ovim prostorima, koji je istorija zabilježila, pripisuje se bosanskom kralju Tvrtku.
Naime, 20. oktobra 1389. godine Senat Firence je Tvrtku čestitao pobjedu u Kosovskom boju. A kancelar Firentinske republike Kolučo Salutati mu je poslao pismo u kojem mu odaje priznanje na pobjedi koju je ostvario „hrišćanskom desnicom“ pogubio turskog sultana.
Tvrtko je obavjestio Trogira i Firencu da je pobjedio u Kosovskom boju i da je njegova vojska ubila turskog sultana. Prećutao je da je ubijen i srpski knez Lazar. Godinu dana kasnije Tvrtku se pokoravaju Split, Trogir, Šibenik i ostrva Brač, Hvar i Korčula… Bosanskom kralju je spin o pobjedi u boju na Kosovu, pomogao da osvoji jadransku obalu, a na Kosovu je ostao – mit.
Na neki način Kosovo je i dalje svojevrsna tačka ravnoteže u spinovanju na Balkanu. Kao da još nije završen ni Kosovski boj. Kad god zafali spinova, poseže se za Kosovom. Kad god treba da se sakrije neka svinjarija, tabloidi krenu da plaše narod kako se sprema „oluja na sjeveru Kosova“. Ako u Prištini treba nešto prećutati, odmah se kreće protiv Srba – Beograda, Sjevera, ZSO, “paralelnih struktura“… Bitka za Kosovo je i za jednu i za drugu stranu pretvorena u bitku za vlast. Kosovo je temelj nacionalne mitologije i Srba i Albanaca i ideološka osnova vladavine.
Kosovska geografija simbola u funkciji etničkog inženjeringa se vjekovima svodila na otimanje, protjerivanje, paljenje kuća, čupanje korijena. I jedni i drugi alibi traže u floskuli – otimaju nam Kosovo. I nije im dovoljno izmišljenih pobjeda i stvarnih poraza.
Groteskni likovi političkog imaginarijuma palili su i pale tu kosovsku vatru u kojoj će, vjeruju, da sagori i njihova krivica i zločin koji su počinili „u ime svog naroda“.
Balkanski lideri su u suštini replike pravih lidera (doduše i u većem dijelu sveta je tako). Istorija im nije ni do koljena, dok svečano otvaraju bankomate, poljske toalete… i uživaju kada ih nazivaju „najvećim vladarima u istoriji“, kada se i sa optuženičkih klupa čuju panegirici vladaru, jer to je suguran put do amnestije… i jedan od bezbroj načina kojima ponižavaju svoje građane.
Njihovi spin-doktori su, zapravo, nadri-ljekari koji im pomažu da prevare građane. I oni su prevareni, ali to shvate tek kada padnu sa vlasti.
Piše: Milivoje Mihajlović
Milivoje Mihajlović, rođen je 1958. godine u Prištini. O događajima na Kosovu izvještavao je za prištinsko „Jedinstvo“, Tanjug, Radio-televiziju Beograd, BBC, APTN, Agenciju Frans Press, CBS… Bio je glavni urednik Radio Prištine, osnivač Media centra, urednik informativnog programa YU-info televizije, direktor Radio Beograda.
Izvor: Kossev
Dok se čitav svijet priprema za, kako se pretpostavlja, jednu od najtežih zima, a ministri u Njemačkoj se ne libe da javno upozore da će građani morati da izaberu „hranu ili grijanje“, u našem regionu, po običaju, sitni problemi se rješavaju pravljenjem i izmišljanjem većih problema. Očigledno je da se situacija na Zapadnom Balkanu pogoršava. Kao da je početak rata u Ukrajini bio signal da se uzburkaju duhovi na ovim prostorima.
Nefunkcionalna Bosna i Hercegovina se godinama guši u institucionalnoj krizi. U Evropi nemaju ideju šta učiniti sa Federacijom BiH (jer da imaju do sada bi već nešto preduzeli). Groteskno zvuče upozorenja da se „ne sme dozvoliti da se BiH raspadne“, dok, suštinski, traje proces raspadanja. Takozvana međunarodna zajednica, svijesno ili nesvijesno, zaoštrava konflikte.
Sjeverna Makedonija nikako da dostigne tačku minimalne stabilnosti i ponovo ulazi u ciklus političkih tenzija koje, izgleda, vode u nove izbore. Demonstracije protiv bugarskog uslovljavanja pregovora o EU su bile spin kojim je „pokrivena“ odluka Sobranja. Ti događaji su bacili u zaborav „dramu“ oko autokefalnosti makedonske crkve, a ta odluka u suštini, i nije bila to što su makedonski mediji i političari predstavili.
Tuča između procrnogorski i prosrpski orijentsanih građana u Nikšiću, u vrijeme obilježavanja 13. jula, završena policijskom intervencijom i suzavcem, samo je još jedan dokaz nestabilnosti političke scene u Crnoj Gori. Šanse da opstane sadašnja vlada su minimalne. Biće to, po svemu sudeći, veliki „povratak“ Mila Đukanovića na političku scenu, sa koje nije ni odlazio.
Iako su njegovi protivnici bili „sigurni“ da je pao. Majstor političke igre – Đukanović je ubjedio svoje protivnike da su pobjedili. Čak je uspio da ih uveri da je vlast u Beogradu njegov neprijatelj, a njihov prijatelj…i vratio „igru“ na početak. Samo što sada pola protivničkog tima igra za njega…
Na Kosovu se sve češće čuju sumnje u efikasnost borbe protiv kriminala i korupcije, glavnog Kurtijevog predizbornog obećanja. Ima hapšenja, ali nema suđenja niti okončanja procesa, tvrde pravnici. Stiče se utisak da policija tumara po košmaru netačnih informacija.
Prije nekoliko dana u „spektakularnoj akciji“ Policija Kosova je zaplenila kamere i video uređaje u Štrpcu. Video kamere za nadzor ulica u Štrpcu postavile su, kako su tvrdili ministar policije i premijer Kosova – „paralelne strukture“ ilustrujući time uspješnost akcije protiv „špijunskih kamera“.
Te kamere je, međutim, prije nekoliko godina finansirala i postavila Vlada Kosova. Ta vijest nije objavljena ni u kosovskim niti u medijima u Srbiji.
Zbog čega je ova policijska akcija spinovana? Da li su u pravu oni koji tvrde da je ona bila potrebna da bi se produžio pritvor opštinskim čelnicima u Štrpcu koji osam mjeseci sede u istražnom zatvoru, a još nisu ni saslušani?
Možda je bliže istini tvrdnja da stare strukture, takozvana Thaçijeva „duboka država“ na ovaj način sabotira Kurtijevu borbu protiv kriminala. Ima i onih koji tvrde da je i kosovski premijer shvatio „balkanska pravila“. A glavno pravilo je da je spin važniji od istine.
Svejedno, srpska enklava na Šar-planini ove policijske akcije, iako vidi da su besmislene, osjeća kao pritisak na srpsku zajednicu.
U Srbiji se ne može ni zamisliti svakodnevica bez spinova. Formiranje vlade, poslije izbora u aprilu, oteže se najvjerovatnije do jeseni. Pregovori o novoj vladi su trećerazredni događaj u javnosti… prije njih je pad aviona prepunog municije i eksploziva, koji je iz Niša poleteo za Bangladeš.
Avion je pao u Grčkoj, kod grada Kavale i izazvao lavinu sumnji u trgovanje oružjem srpskih kompanija, bliskih vlasti. Dok su se u okolini Kavale još čule eksplozije „tovara“ iz aviona ekspresno je zakazana i odložena „privatna posjeta“ predsjednika Srbije memorijalnom centru Jasenovac.
Tako je stvorena nova kriza u srpsko-hrvatskim odnosima, puna prepucavanja, diplomatskih i nediplomatskih doskočica kojima jedna i druga strana sopstvenu javnost uvjeravaju koliko su u pravu. Jasenovac je iz medija sklonio priču o srušenom avionu.
Nije da ova „kriza“ nije odgovarala i jednom dijelu zvaničnika u Zagrebu. Premijeru Plenkoviću je dobrodošao „odlučan stav da se zabrani dolazak Vučića u Jasenovac“ kako bi povratio povjerenje u javnosti, poljuljano višemjesečnim iscrpljujućim prepucavanjima sa hrvatskim predsjednikom Milanovićem. Funkcionalnim „prekograničnim spinovanjem“ zadužio je i srpskog lidera. Ko zna, možda će mu uskoro biti potrebna spin-intervencija iz Beograda.
Prvi spin na ovim prostorima, koji je istorija zabilježila, pripisuje se bosanskom kralju Tvrtku.
Naime, 20. oktobra 1389. godine Senat Firence je Tvrtku čestitao pobjedu u Kosovskom boju. A kancelar Firentinske republike Kolučo Salutati mu je poslao pismo u kojem mu odaje priznanje na pobjedi koju je ostvario „hrišćanskom desnicom“ pogubio turskog sultana.
Tvrtko je obavjestio Trogira i Firencu da je pobjedio u Kosovskom boju i da je njegova vojska ubila turskog sultana. Prećutao je da je ubijen i srpski knez Lazar. Godinu dana kasnije Tvrtku se pokoravaju Split, Trogir, Šibenik i ostrva Brač, Hvar i Korčula… Bosanskom kralju je spin o pobjedi u boju na Kosovu, pomogao da osvoji jadransku obalu, a na Kosovu je ostao – mit.
Na neki način Kosovo je i dalje svojevrsna tačka ravnoteže u spinovanju na Balkanu. Kao da još nije završen ni Kosovski boj. Kad god zafali spinova, poseže se za Kosovom. Kad god treba da se sakrije neka svinjarija, tabloidi krenu da plaše narod kako se sprema „oluja na sjeveru Kosova“. Ako u Prištini treba nešto prećutati, odmah se kreće protiv Srba – Beograda, Sjevera, ZSO, “paralelnih struktura“… Bitka za Kosovo je i za jednu i za drugu stranu pretvorena u bitku za vlast. Kosovo je temelj nacionalne mitologije i Srba i Albanaca i ideološka osnova vladavine.
Kosovska geografija simbola u funkciji etničkog inženjeringa se vjekovima svodila na otimanje, protjerivanje, paljenje kuća, čupanje korijena. I jedni i drugi alibi traže u floskuli – otimaju nam Kosovo. I nije im dovoljno izmišljenih pobjeda i stvarnih poraza.
Groteskni likovi političkog imaginarijuma palili su i pale tu kosovsku vatru u kojoj će, vjeruju, da sagori i njihova krivica i zločin koji su počinili „u ime svog naroda“.
Balkanski lideri su u suštini replike pravih lidera (doduše i u većem dijelu sveta je tako). Istorija im nije ni do koljena, dok svečano otvaraju bankomate, poljske toalete… i uživaju kada ih nazivaju „najvećim vladarima u istoriji“, kada se i sa optuženičkih klupa čuju panegirici vladaru, jer to je suguran put do amnestije… i jedan od bezbroj načina kojima ponižavaju svoje građane.
Njihovi spin-doktori su, zapravo, nadri-ljekari koji im pomažu da prevare građane. I oni su prevareni, ali to shvate tek kada padnu sa vlasti.
Piše: Milivoje Mihajlović
Milivoje Mihajlović, rođen je 1958. godine u Prištini. O događajima na Kosovu izvještavao je za prištinsko „Jedinstvo“, Tanjug, Radio-televiziju Beograd, BBC, APTN, Agenciju Frans Press, CBS… Bio je glavni urednik Radio Prištine, osnivač Media centra, urednik informativnog programa YU-info televizije, direktor Radio Beograda.
Izvor: Kossev
