Iz mog ugla

Uprkos obećavajućim promjenama vlasti u zemljama Zapadnog Balkana, duboke reforme još uvijek nedostaju. U međuvremenu, političke tenzije u regionu dodatno su pogoršane tekućom ruskom invazijom na Ukrajinu i opštom nesigurnošću šireg regiona.

Može li Zapadni Balkan izbeći začarani krug "stabilitokratije“ bez žrtvovanja demokratskih standarda?

Evropska unija mora ozbiljno da se pozabavi Zapadnim Balkanom. Ako želi bilo kakvu ulogu u signaliziranju puta za bjekstvo svom bliskom susjedstvu, mora da postane kredibilna sila. U tom cilju, EU se dugo zalagala za pravednu, jednaku i marljivu primenu principa "štapa i šargarepe“. To znači, prije svega, da zemlje koje postignu napredak moraju da dobiju podsticaje. Otvaranje pristupnih pregovora sa Sjevernom Makedonijom i Albanijom odavno je zakasnilo, kao i vizna liberalizacija za Kosovo.

Izazovi za kredibilitet EU su višestruki. Omogućavanje državama da jednostrano stave veto na članstvo jedne države, kao u slučaju bugarskog veta na kandidaturu Sjeverne Makedonije, zaista je štetno za ukupni kredibilitet EU. Ukoliko EU ne pojača napore da pomogne Sofiji i Skoplju da premoste svoje podjele, rizikuje da izgubi region zbog drugih aktera koji su tamo već prisutni. Isto važi i za Kosovo, koje je ispunilo sve uslove za liberalizaciju viznog režima, ali francuski veto i dalje sprečava tu zemlju – jedinu od Portugala do Gruzije – da putuje bez viza.

Kredibilitet je, međutim, dvosmerna ulica. Pored podsticaja, EU – unija vrijednosti – mora postati kredibilan kao entitet koji se ne plaši da koristi "štap" kada je to potrebno. Ovo se odnosi na demokratsko nazadovanje i nedostatke vladavine prava koji su svedoci u Srbiji i Bosni i Hercegovini (BiH). EU mora pokazati svoju spremnost da upotrebi moć, a ne samo riječi, i pogodi zemlje koje ne sarađuju tamo gde ih to najviše boli – kroz finansijsku pomoć. Kada ove vlade ostanu bez novca EU i stranih direktnih investicija, suočiće se sa posledičnim izborom: reforma ili dalje otuđenje.

Šeme štapa i šargarepe su, međutim, najmanje što Unija može da učini. Sada kada se geopolitički pravilnik ponovo piše, odmah treba preduzeti snažnu definitivnu akciju.

Diskusije oko takozvanog "brzog" pristupanja vode se oko formalne aplikacije Ukrajine za EU. Stoga je važno ponoviti da uslovi ostaju i moraju biti ispunjeni, bez obzira na političku hitnost.

Kriterijumi iz Kopenhagena nisu samo obavezni, već i minimalni uslov za ono što kandidati za članstvo u EU moraju da postignu prije ulaska u Uniju. Kako je formulisano u poglavljima 23 i 24 pregovaračkog okvira, stabilnost, vladavina prava, poštovanje ljudskih prava i postojanje funkcionalnog tržišnog sistema sadržani su u kriterijumima za pristupanje za svaku zemlju kandidata. O ovim kriterijumima ne možemo pregovarati na bilo koji značajniji način, niti ih umanjiti. Vladavina prava znači da se moraju poštovati pravila koja su zajednički dogovorena. Jednostavno rečeno, mora se ili uzeti paket vladavine prava kakav je nametnula Unija ili ga napustiti.

Međutim, potrebno je doneti poboljšanja u nekoliko zemalja Zapadnog Balkana prije nego što se ozbiljno razmotri pristupanje. Crna Gora još treba da unaprijedi borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, kao i da obezbjedi zapošljavanje zasnovano na zaslugama u javnom sektoru. Srbija, s druge strane, mora da pokaže rezultate reformi pravosuđa u praksi, zaštiti osnovnih prava i sloboda i izgradnji institucija. BiH mora nastaviti raditi na implementaciji presuda Evropske konvencije o ljudskim pravima kako bi osigurala nediskriminaciju svih svojih građana, dok Kosovo i Albanija moraju pokazati da se rezultati reformi pravosuđa i zaštite manjina sprovode u potpunosti i daju konkretne rezultate.

Konačno, slon u sobi, ili u ovom slučaju – u regionu, je mir. Neće biti održivog mira osim ako se ne postigne sveobuhvatni Briselski sporazum iz 2013. o normalizaciji odnosa između Srbije i Kosova, praćen kontinuiranom pažnjom na uspostavljanje mira u BiH, drugom žarišnom tačkom Zapadnog Balkana.

Ovo su najranjivija žarišta, koja mogu biti kritično važna za evropske strateške ciljeve. Stoga, EU mora da podrži sve napore da se postigne dugotrajno rješenje koje će unaprediti pristupanje ovih zemalja Uniji i uspostaviti punopravne bilateralne odnose.

Pored toga, mora se postići i Regionalna komisija za utvrđivanje činjenica o svim žrtvama ratnih zločina i drugih teških kršenja ljudskih prava počinjenih na teritoriji bivše Jugoslavije (REKOM), koja istražuje domete institucionalizovanog pristupa pomirenju. Ambiciozan i ekspanzivan program, bio bi to konkretan korak napred za uspostavljanje održivog mira na Zapadnom Balkanu.

Ovo je poziv za buđenje koji je potreban EU i Zapadnom Balkanu. Nedostatak isporuke se pojavljuje kao hronični izgovor za kašnjenje zemalja Zapadnog Balkana na putu ka pridruživanju EU. Bez obzira na sve inicijative, željeni rezultat se lako može propustiti osim ako ove zemlje ne urade svoj domaći zadatak.

Izgradnja jakih, otpornih društava, sa snažnom demokratijom, ljudskim pravima, dobrim upravljanjem, poslovima i obrazovanjem – sve što EU promoviše kroz svoj proces proširenja – ključni su zadaci za Zapadni Balkan.

Piše: Viola von Cramon-Taubadel, poslanik i izvjestilac za Kosovo u Evropskom parlamentu

Izvor: Kosovo online/ Friends os Europe