Prije skoro jednu deceniju, Kosovo se, kao nezavisna država, suočilo sa najgorom bezbjednosnom krizom ikada.
Zahvaljujući mudrosti lidera u Prištini i Beogradu – i hitnoj intervenciji OSCE-a – katastrofa je sprečena, stvarajući benigni presedan koji je trajao sve do ove godine.
Međutim, odbacivanjem teško stečenog presedana iz 2012, premijer Kosova Albin Kurti danas nanosi štetu interesima svoje zemlje i unapređuje interese Srbije.
U to sam uvjeren. Pregovarao sam o sporazumu između Kosova i Srbije koji je sklopljen u pet do dvanaest, a koji je skoro izvesnu konfrontaciju pretvorio u demonstraciju zrelosti Kosova – a ne u spektakl nezrelosti koji danas možemo da vidimo u Prištini.
Predvođene Sjedinjenim Državama, takozvane zemlje Kvinte izrazile su „veliko razočaranje“ odlukom Vlade Kosova da odbije da dozvoli glasanje kosovskim Srbima na predstojećim srpskim izborima planiranim za 3. april.
SAD i njihova četiri saveznika optužili su Kosovo za „neuspjeh da zaštiti… prava svih građana“. Pet ključnih članica EU i NATO-a su se u međuvremenu potrudile da pohvale Srbiju za „njenu otvorenost da pronađe rješenje“.
Naizgled djelujući kao da je oguglao, ili čak da je ponosan na kritike, prkosni Kurti nije uspio da shvati šta je potrebno da bi se zaštitio suverenitet Kosova od onih koji ga potkopavaju, kao što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Možda će podsjećanje premijera Kosova na te napete dane u proljeće 2012, kada je njegov prethodnik Hashim Thaçi pristao da dozvoli kosovskim Srbima da glasaju, promjeniti Kurtijevu perspektivu.
Početkom 2012. godine predsjednik Srbije, Boris Tadić, i Skupština Srbije izabrali su 6. maj kao dan izbora. Nije bilo mogućnosti promene datuma ili održavanja srpskih izbora na Kosovu nekog drugog dana. Zaista, približavao se drugi krug glasanja u maju.
Izbori su složeni, osjetljivi događaji, koji zahtjevaju opsežnu pripremu kako bi se omogućilo građanima da ostvare svoje pravo glasa, integritet glasačkog listića od dostavljanja do sabiranja rezultata, nesmetano funkcionisanje, informisanje birača, posmatranje i bezbjednost. Svaki dan koji je prošao bez dogovora između Kosova i Srbije smanjivao je vrijeme za pripremu, tako povećavajući šanse da će na dan glasanja izbiti nasilje.
Poput Kurtija, tadašnji premijer Thaçi je takođe istakao suverenitet Kosova povodom pitanja srpskih izbora. Predvodeći vladu države koja je tada bila jedva četiri godine stara, Thaçi je prvobitno zahtjevao da kosovski Srbi glasaju na standardan način, „van zemlje“, šaljući glasačke listiće putem pošte – baš kao što je to i Kurti zahtjevao. Ali ova pozicija je bila i ostaje zasnovana na opasno pogrešnoj analogiji. Srbi sa Kosova tada, a srećom, i danas još uvijek čine veliku zajednicu koja neguje tradiciju i interesovanje za glasanje u Srbiji.
Još je u napetoj atmosferi 2012. godine, postojala velika prijetnja da će Srbi prkositi Vladi Kosova, doneti glasačke listiće na Sjever i jednostavno sami organizovati glasanje, što bi izazvalo nasilni odgovor Kosova.
Mirovne snage KFOR-a bi bile gurnute u sukob, prinuđene da uskrate Srbima pravo da glasaju ili da Kosovu uskrate pravo da postavlja uslove za glasanje u svojoj zemlji. S obzirom na ranije nasilne, fatalne sukobe na Sjeveru, atmosfera je bila napeta, a scenariji potpuno vjerodostojni.
Kao što je i slučaj danas, diplomate zemalja Kvinte pokušale su da pregovaraju o rješenju. Ali se broj tehničkih izbornih pitanja i intenzivne političke osjetljivosti – povezane sa sveobuhvatnim pitanjem suvereniteta i simbola – pokazao kao zastrašujuć. Kako je vrijeme isticalo, diplomate su zatražile od OSCE-a, sa njegovom izbornom i političkom stručnošću, da pokuša da pregovara o postizanju sporazuma u posljednjem trenutku.
Kao zamjenik šefa Misije OSCE-a na Kosovu, Amerikanac najvišeg ranga koji je služio u misiji, predvodio sam naš pregovarački tim, sastao se prvo sa Thaçijem i saznao njegove crvene linije, prije nego što sam odjurio u Beograd na skoro nedjelju dana napornih pregovora.
Za razliku od danas, nismo imali presedan na koji smo mogli da se oslonimo, što nas je primoralo da stvorimo sopstveni „Koncept rada“ – konačni dokument koji su strane prihvatile. Novi dizajn je stavio fokus na apsolutnu jasnoću i preciznost u vezi sa ulogom OSCE-a: da omogući kosovskim Srbima (koji su takođe građani Srbije) da ostvare njihovo pravo da glasaju na srpskim izborima – a ne da olakša održavanje izbora Srbije na Kosovu.
Svi termini, praktični i simbolični, proizilazili su iz tog ključnog principa koji je dogovoren. Preovlađivale bi zastave i simboli OSCE-a, a ne Srbije. Za postupak bi bili zaduženi zvaničnici OSCE-a. Na insistiranje Kosova, a uz saglasnost Srbije, prebrojavanje glasačkih listića bi se odvijalo striktno van Kosova, oponašajući standardnu praksu glasanja van zemlje. (Ovo je takođe dalo Srbiji više povjerenja u rezultate, pošto je Beograd povjerio OSCE-u da prvo prikupi, a zatim i bezbedno i efikasno transportuje glasačke listiće.)
Umjesto ogorčene konfrontacije, koja bi natjerala KFOR da stane između dvije strane, proces glasanja koji je usvojen u posljednjem trenutku je odmah izazvao pohvale obe strane, kao i međunarodnih zvaničnika, uključujući bivšu američku državnu sekretarku Hillary Clinton.
Vlada Kosova je odmah izdala saopštenje u kojem se pohvalila činjenicom „da su srpski parlamentarni i predsjednički izbori na teritoriji Republike Kosovo po prvi put organizovani van nadležnosti srpskih institucija. Ovaj proces je vođen po međunarodnim standardima o pravima građana sa dvojnim državljanstvom“.
Srpski državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo, pokojni Oliver Ivanović, bio je skeptičan po pitanju uloge OSCE-a, ali se na kraju predomislio: „Dobra je stvar što OSCE ovdje organizuje izbore. Srbija će imati druge izbore i vjerujem da će se ova saradnja nastaviti“.
Tragično, umjereni političar Ivanović je ubijen u Mitrovici, na Kosovu, januara 2018. Dvojici glavnoosumnjičenih za ubistvo dozvoljeno je da se slobodno šetaju Beogradom. Predsjednik Vučić je u julu 2019. tvrdio da je jedan od glavnoosumnjičenih Milan Radoičić nevin – neobičan potez za izabranog funkcionera sa jakim uticajem na pravosuđe.
Organizovani kriminal i dalje je snažno prisutan na sjeveru Kosova, kao i, navodno, u Srbiji. Prema Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku, „Srbija je zaista mafijaška država u kojoj linija razgraničenja između države i organizovanog kriminala uopšte nije jasna“.
Svojim nepopustljivim stavom povodom glasanja, Kurti je jednostavno poklonio Vučiću i njegovom režimu višestruki poklon u trenutku kada se prostor za manevar proruskog autokrate smanjio. Brutalna invazija Rusije na Ukrajinu dovela je do sada najozbiljnijeg ispitivanja dosadašnjeg Vučićevog odbijanja da se uskladi sa politikom EU o Rusiji. Dok istaknute ličnosti iz EU pozivaju Vučića da prestane da „sjedi na dvije stolice“, Kurti glanca reputaciju predsjednika Srbije kao „razumnog partnera“.
Umjesto nasilne reakcije prema Prištini, od čega je postojao strah i 2012, Beograd danas već koristi stav o glasanju Srba sa Kosova u svoju korist – a na štetu suvereniteta Kosova. Kako opoziciona političarka, predsjednica Evropskog pokreta Srba sa Kosova, Rada Trajković, navodi, Vučić se ne protivi Kurtiju zbog glasanja „i organizuje infrastrukturu van Kosova da bi Srbi to učinili [ostvarili svoje pravo glasa]”. Ovo se podudara sa Vučićevim ciljem da osnuje ’Zajednicu srpskih opština’ a koja bi u potpunosti bila pod nadležnošću Beograda – i van nadležnosti Prištine.
Dok uzdiže Srbiju, Kurtijevo odbacivanje prijedloga zemalja Kvinte za održavanje srpskih izbora, zasnovano na uspješnom modelu OSCE-a, na još jedan značajan način šteti Kosovu. U trenutku kada izjave dela stručnjaka o unapređenju odnosa Kosova sa NATO-om privlače pažnju, Kurti je dao izgovor članicama Alijanse koje ne priznaju Kosovo – Grčkoj, Španiji, Slovačkoj i Rumuniji – da nastave ovu politiku.
Ukratko, time što tvrdoglavo, pogrešno ističe suverenitet Kosova, Kurti ga zapravo podriva. Aktuelni premijer Kosova okreće leđa dogovoru koji je njegov prethodnik Hashim Thaçi prihvatio, ne pod prinudom, već sa namjerom da zaštiti interese svoje zemlje. Kako su se srpski izbori približavali u proljeće 2012, OSCE, a ne Priština ili Beograd, bio je pod pritiskom. Kasniji srpski izbori na Kosovu koji su organizovani uz pomoć OSCE-a dokazali su održivost ovog modela.
Na kraju, suverenitet i teritorijalni integritet Kosova neraskidivo su povezani sa dobrobiti svih građana Kosova, uključujući i zajednicu kosovskih Srba, kako sjeverno tako i južno od reke Ibar. Kosovo je već iznevjerilo kosovske Srbe ignorisanjem sopstvenog Ustavnog suda i njegove odluke o imovini koja pripada manastiru Dečani. Svojim stavom o glasanju na srpskim izborima, premijer Kurti „uspješno“ unapređuje ciljeve Srbije i podriva ciljeve Kosova. Rijetko koji lider na Balkanu ili na bilo kojem drugom mjestu je tako namjerno šutnuo loptu u sopstveni gol.
Piše: Edward P. Joseph
Izvor: Balkan Insight/kossev
Međutim, odbacivanjem teško stečenog presedana iz 2012, premijer Kosova Albin Kurti danas nanosi štetu interesima svoje zemlje i unapređuje interese Srbije.
U to sam uvjeren. Pregovarao sam o sporazumu između Kosova i Srbije koji je sklopljen u pet do dvanaest, a koji je skoro izvesnu konfrontaciju pretvorio u demonstraciju zrelosti Kosova – a ne u spektakl nezrelosti koji danas možemo da vidimo u Prištini.
Predvođene Sjedinjenim Državama, takozvane zemlje Kvinte izrazile su „veliko razočaranje“ odlukom Vlade Kosova da odbije da dozvoli glasanje kosovskim Srbima na predstojećim srpskim izborima planiranim za 3. april.
SAD i njihova četiri saveznika optužili su Kosovo za „neuspjeh da zaštiti… prava svih građana“. Pet ključnih članica EU i NATO-a su se u međuvremenu potrudile da pohvale Srbiju za „njenu otvorenost da pronađe rješenje“.
Naizgled djelujući kao da je oguglao, ili čak da je ponosan na kritike, prkosni Kurti nije uspio da shvati šta je potrebno da bi se zaštitio suverenitet Kosova od onih koji ga potkopavaju, kao što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.
Možda će podsjećanje premijera Kosova na te napete dane u proljeće 2012, kada je njegov prethodnik Hashim Thaçi pristao da dozvoli kosovskim Srbima da glasaju, promjeniti Kurtijevu perspektivu.
Početkom 2012. godine predsjednik Srbije, Boris Tadić, i Skupština Srbije izabrali su 6. maj kao dan izbora. Nije bilo mogućnosti promene datuma ili održavanja srpskih izbora na Kosovu nekog drugog dana. Zaista, približavao se drugi krug glasanja u maju.
Izbori su složeni, osjetljivi događaji, koji zahtjevaju opsežnu pripremu kako bi se omogućilo građanima da ostvare svoje pravo glasa, integritet glasačkog listića od dostavljanja do sabiranja rezultata, nesmetano funkcionisanje, informisanje birača, posmatranje i bezbjednost. Svaki dan koji je prošao bez dogovora između Kosova i Srbije smanjivao je vrijeme za pripremu, tako povećavajući šanse da će na dan glasanja izbiti nasilje.
Poput Kurtija, tadašnji premijer Thaçi je takođe istakao suverenitet Kosova povodom pitanja srpskih izbora. Predvodeći vladu države koja je tada bila jedva četiri godine stara, Thaçi je prvobitno zahtjevao da kosovski Srbi glasaju na standardan način, „van zemlje“, šaljući glasačke listiće putem pošte – baš kao što je to i Kurti zahtjevao. Ali ova pozicija je bila i ostaje zasnovana na opasno pogrešnoj analogiji. Srbi sa Kosova tada, a srećom, i danas još uvijek čine veliku zajednicu koja neguje tradiciju i interesovanje za glasanje u Srbiji.
Još je u napetoj atmosferi 2012. godine, postojala velika prijetnja da će Srbi prkositi Vladi Kosova, doneti glasačke listiće na Sjever i jednostavno sami organizovati glasanje, što bi izazvalo nasilni odgovor Kosova.
Mirovne snage KFOR-a bi bile gurnute u sukob, prinuđene da uskrate Srbima pravo da glasaju ili da Kosovu uskrate pravo da postavlja uslove za glasanje u svojoj zemlji. S obzirom na ranije nasilne, fatalne sukobe na Sjeveru, atmosfera je bila napeta, a scenariji potpuno vjerodostojni.
Kao što je i slučaj danas, diplomate zemalja Kvinte pokušale su da pregovaraju o rješenju. Ali se broj tehničkih izbornih pitanja i intenzivne političke osjetljivosti – povezane sa sveobuhvatnim pitanjem suvereniteta i simbola – pokazao kao zastrašujuć. Kako je vrijeme isticalo, diplomate su zatražile od OSCE-a, sa njegovom izbornom i političkom stručnošću, da pokuša da pregovara o postizanju sporazuma u posljednjem trenutku.
Kao zamjenik šefa Misije OSCE-a na Kosovu, Amerikanac najvišeg ranga koji je služio u misiji, predvodio sam naš pregovarački tim, sastao se prvo sa Thaçijem i saznao njegove crvene linije, prije nego što sam odjurio u Beograd na skoro nedjelju dana napornih pregovora.
Za razliku od danas, nismo imali presedan na koji smo mogli da se oslonimo, što nas je primoralo da stvorimo sopstveni „Koncept rada“ – konačni dokument koji su strane prihvatile. Novi dizajn je stavio fokus na apsolutnu jasnoću i preciznost u vezi sa ulogom OSCE-a: da omogući kosovskim Srbima (koji su takođe građani Srbije) da ostvare njihovo pravo da glasaju na srpskim izborima – a ne da olakša održavanje izbora Srbije na Kosovu.
Svi termini, praktični i simbolični, proizilazili su iz tog ključnog principa koji je dogovoren. Preovlađivale bi zastave i simboli OSCE-a, a ne Srbije. Za postupak bi bili zaduženi zvaničnici OSCE-a. Na insistiranje Kosova, a uz saglasnost Srbije, prebrojavanje glasačkih listića bi se odvijalo striktno van Kosova, oponašajući standardnu praksu glasanja van zemlje. (Ovo je takođe dalo Srbiji više povjerenja u rezultate, pošto je Beograd povjerio OSCE-u da prvo prikupi, a zatim i bezbedno i efikasno transportuje glasačke listiće.)
Umjesto ogorčene konfrontacije, koja bi natjerala KFOR da stane između dvije strane, proces glasanja koji je usvojen u posljednjem trenutku je odmah izazvao pohvale obe strane, kao i međunarodnih zvaničnika, uključujući bivšu američku državnu sekretarku Hillary Clinton.
Vlada Kosova je odmah izdala saopštenje u kojem se pohvalila činjenicom „da su srpski parlamentarni i predsjednički izbori na teritoriji Republike Kosovo po prvi put organizovani van nadležnosti srpskih institucija. Ovaj proces je vođen po međunarodnim standardima o pravima građana sa dvojnim državljanstvom“.
Srpski državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo, pokojni Oliver Ivanović, bio je skeptičan po pitanju uloge OSCE-a, ali se na kraju predomislio: „Dobra je stvar što OSCE ovdje organizuje izbore. Srbija će imati druge izbore i vjerujem da će se ova saradnja nastaviti“.
Tragično, umjereni političar Ivanović je ubijen u Mitrovici, na Kosovu, januara 2018. Dvojici glavnoosumnjičenih za ubistvo dozvoljeno je da se slobodno šetaju Beogradom. Predsjednik Vučić je u julu 2019. tvrdio da je jedan od glavnoosumnjičenih Milan Radoičić nevin – neobičan potez za izabranog funkcionera sa jakim uticajem na pravosuđe.
Organizovani kriminal i dalje je snažno prisutan na sjeveru Kosova, kao i, navodno, u Srbiji. Prema Beogradskom centru za bezbjednosnu politiku, „Srbija je zaista mafijaška država u kojoj linija razgraničenja između države i organizovanog kriminala uopšte nije jasna“.
Svojim nepopustljivim stavom povodom glasanja, Kurti je jednostavno poklonio Vučiću i njegovom režimu višestruki poklon u trenutku kada se prostor za manevar proruskog autokrate smanjio. Brutalna invazija Rusije na Ukrajinu dovela je do sada najozbiljnijeg ispitivanja dosadašnjeg Vučićevog odbijanja da se uskladi sa politikom EU o Rusiji. Dok istaknute ličnosti iz EU pozivaju Vučića da prestane da „sjedi na dvije stolice“, Kurti glanca reputaciju predsjednika Srbije kao „razumnog partnera“.
Umjesto nasilne reakcije prema Prištini, od čega je postojao strah i 2012, Beograd danas već koristi stav o glasanju Srba sa Kosova u svoju korist – a na štetu suvereniteta Kosova. Kako opoziciona političarka, predsjednica Evropskog pokreta Srba sa Kosova, Rada Trajković, navodi, Vučić se ne protivi Kurtiju zbog glasanja „i organizuje infrastrukturu van Kosova da bi Srbi to učinili [ostvarili svoje pravo glasa]”. Ovo se podudara sa Vučićevim ciljem da osnuje ’Zajednicu srpskih opština’ a koja bi u potpunosti bila pod nadležnošću Beograda – i van nadležnosti Prištine.
Dok uzdiže Srbiju, Kurtijevo odbacivanje prijedloga zemalja Kvinte za održavanje srpskih izbora, zasnovano na uspješnom modelu OSCE-a, na još jedan značajan način šteti Kosovu. U trenutku kada izjave dela stručnjaka o unapređenju odnosa Kosova sa NATO-om privlače pažnju, Kurti je dao izgovor članicama Alijanse koje ne priznaju Kosovo – Grčkoj, Španiji, Slovačkoj i Rumuniji – da nastave ovu politiku.
Ukratko, time što tvrdoglavo, pogrešno ističe suverenitet Kosova, Kurti ga zapravo podriva. Aktuelni premijer Kosova okreće leđa dogovoru koji je njegov prethodnik Hashim Thaçi prihvatio, ne pod prinudom, već sa namjerom da zaštiti interese svoje zemlje. Kako su se srpski izbori približavali u proljeće 2012, OSCE, a ne Priština ili Beograd, bio je pod pritiskom. Kasniji srpski izbori na Kosovu koji su organizovani uz pomoć OSCE-a dokazali su održivost ovog modela.
Na kraju, suverenitet i teritorijalni integritet Kosova neraskidivo su povezani sa dobrobiti svih građana Kosova, uključujući i zajednicu kosovskih Srba, kako sjeverno tako i južno od reke Ibar. Kosovo je već iznevjerilo kosovske Srbe ignorisanjem sopstvenog Ustavnog suda i njegove odluke o imovini koja pripada manastiru Dečani. Svojim stavom o glasanju na srpskim izborima, premijer Kurti „uspješno“ unapređuje ciljeve Srbije i podriva ciljeve Kosova. Rijetko koji lider na Balkanu ili na bilo kojem drugom mjestu je tako namjerno šutnuo loptu u sopstveni gol.
Piše: Edward P. Joseph
Izvor: Balkan Insight/kossev
