Nedavna studija pokazuje da je konstantna žeđ Amerike za ratovima još od njenog osnivanja dovela do toga da američka vojska nije bila uključena u vojne avanture u inostranstvu u samo 17 godina.
Od svog osnivanja 4. jula 1776. godine kao nove nezavisne države, Sjedinjene Američke Države (SAD) nisu prestale voditi ratove i boriti se u bitkama gotovo bez prestanka u različitim regijama svijeta.
Amerika je stekla nezavisnost od Britanije nakon rata s tom zemljom, koji je službeno završio 1783. godine. Zatim se zemlja u nastajanju počela širiti na regije na istoku, sjeveru i jugu, zbog čega je vodila ratove s Britanijom, Španijom i Meksikom.
Nakon završetka Američkog građanskog rata 1865. godine, Amerika počinje ratovati u različitim regijama svijeta pod izgovorom zaštite američkih trgovačkih interesa i trgovaca. Ratovala je na istoku Azije; u Kini, Koreji, Japanu i Filipinima, zatim u Libiji i Alžiru na Mediteranu, pa sve do većine Karipskih otoka, posebno s Kubom i Haitijem. Potom se borila u Hondurasu, Nikaragvi, Panami i Kolumbiji, prije zvaničnog ulaska u Prvi svjetski rat 1917.
Nakon Drugog svjetskog rata, u koji je Amerika službeno ušla 1941. godine, nisu prestale američke avanture i ratovi po svim dijelovima svijeta. Učestvovala je u dva velika rata na azijskom istoku; Korejski rat (okončan 1953.) i Vijetnamski rat (okončan 1975.). Ni u jednom od ta dva rata nije postigao pobjedu, unatoč vojnoj i materijalnoj snazi koja je neuporediva u odnosu na druge strane.
Mnogi teoretičari međunarodne politike mislili su da će poraz Amerike u Vijetnamu obuzdati njene vojne avanture u inostranstvu. Međutim, među američkim vojnicima je postojao drugi motiv, a to je potreba da se potraži i dobije novi rat kako bi se dokazala vitalnost američke vojne moći, koja je bila jako uzdrmana i koju su svijet i mnogi u Americi dovodili u pitanje zbog poraza u Vijetnamu.
Nedavna vojna studija pokazuje da je konstantna žeđ Amerike za ratovima još od njenog osnivanja dovela do toga da američka vojska nije bila uključena u vojne avanture u inostranstvu u samo 17 godina svog postojanja tokom američke historije.
Govorimo o sedam posto američke istorije, što znači da je Amerika 93 posto svoje historije bila u stranim vojnim sukobima.
S obzirom na to da je proteklih dana sva pažnja bila usmjerena na sramotan kraj američkog vojnog prisustva u Afganistanu, čini se da postoje odgovarajući uvjeti za postavljanje pitanja o sljedećem američkom ratu: gdje će biti i kada?
Američki odbrambeni establišment, sa svojom složenom i prodornom mrežom istraživačkih centara i velikih tehnoloških i vojnih kompanija, ne štedi napore u pronalasku novog rata. Čini se da su oficiri Pentagona i njihovi civilni saveznici i vojni ugovarači zauzeti traženjem drugog cilja nakon završetka američkog “rata protiv terorizma” na njegovom prvom polju Afganistanu, nakon što su potrošili više od dva biliona dolara, a još veći iznos je potrošen na drugom polju u Iraku.
Iako je američki politički sistem trenutno polariziran više nego ikad prije, postoji popriličan konsenzus između demokrata i republikanaca o potrebi suprotstavljanja kineskoj politici. Godinama su strategije nacionalne sigurnosti uzastopnih republikanskih i demokratskih administracija uključivale dokaze da birokratija za nacionalnu sigurnost u Washingtonu djeluje u kontinuitetu kako bi se stvorilo prihvatljivo okruženje za ideju suočavanja s rastućim izazovom Kine. Najnovija od ovih strategija, objavljena u martu, poziva na potrebu pripreme za suprotstavljanje kineskoj prijetnji, jer je ta država postala jedini konkurent sposoban kombinirati ekonomsku, diplomatsku, vojnu i tehnološku moć i prkositi američkim sposobnostima.
Sjedinjene Američke Države potrošile su 19 biliona dolara na svoju vojsku od završetka Hladnog rata početkom 1990-ih, što je za oko 16 bilona dolara više u odnosu na kinesko izdvajanje, a otprilike je jednako onome što je ostatak svijeta zajedno potrošio u istom periodu. Amerika ima stotine vojnih baza širom svijeta, od Hondurasa do Australije, Japana, Iraka i Katara do Njemačke i Italije, koje pokrivaju sve kontinente.
Prema Davidu Fineu, antropologu sa Američkog univerziteta koji je napisao knjigu o američkim bazama, Sjedinjene Američke Države imaju oko 800 vojnih baza u više od 70 zemalja i teritorija.
Ovakvo vojno raspoređivanje je bez premca u svijetu, a profesor Fine je potvrdio da druge velike vojne sile, poput Kine, Britanije, Francuske i Rusije, zajedno imaju samo 31 stranu bazu, a rasprostranjene su po cijelom svijetu.
Pentagon provodi mnoge vojne manevre koji simuliraju borbe s Kinom, posebno s uvjerenjem većine analitičara i istraživača u Washingtonu da je kineska invazija na Tajvan samo pitanje vremena, te da će taj potez, ako se dogodi, dovesti donositelje odluka u Bijeloj Kuću pred sudbonosne izbore, jer je Washington obećao ući u rat ako Kina pripoji Tajvan oružanom silom.
Naredni dani i godine će pokazati je li utoljena žeđ Amerike za borbama nakon neuspjeha u ratovima u Afganistanu i Iraku, ili smo sve bliže ratu s kojim se čovječanstvo nikad ranije nije susrelo.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Amerika je stekla nezavisnost od Britanije nakon rata s tom zemljom, koji je službeno završio 1783. godine. Zatim se zemlja u nastajanju počela širiti na regije na istoku, sjeveru i jugu, zbog čega je vodila ratove s Britanijom, Španijom i Meksikom.
Nakon završetka Američkog građanskog rata 1865. godine, Amerika počinje ratovati u različitim regijama svijeta pod izgovorom zaštite američkih trgovačkih interesa i trgovaca. Ratovala je na istoku Azije; u Kini, Koreji, Japanu i Filipinima, zatim u Libiji i Alžiru na Mediteranu, pa sve do većine Karipskih otoka, posebno s Kubom i Haitijem. Potom se borila u Hondurasu, Nikaragvi, Panami i Kolumbiji, prije zvaničnog ulaska u Prvi svjetski rat 1917.
Nakon Drugog svjetskog rata, u koji je Amerika službeno ušla 1941. godine, nisu prestale američke avanture i ratovi po svim dijelovima svijeta. Učestvovala je u dva velika rata na azijskom istoku; Korejski rat (okončan 1953.) i Vijetnamski rat (okončan 1975.). Ni u jednom od ta dva rata nije postigao pobjedu, unatoč vojnoj i materijalnoj snazi koja je neuporediva u odnosu na druge strane.
Mnogi teoretičari međunarodne politike mislili su da će poraz Amerike u Vijetnamu obuzdati njene vojne avanture u inostranstvu. Međutim, među američkim vojnicima je postojao drugi motiv, a to je potreba da se potraži i dobije novi rat kako bi se dokazala vitalnost američke vojne moći, koja je bila jako uzdrmana i koju su svijet i mnogi u Americi dovodili u pitanje zbog poraza u Vijetnamu.
Rat protiv terorizma
Amerika je ušla u jedinstvene vojne avanture u mnogim zemljama, uključujući Grenadu, Liban, Iran, Kosovo i Haiti. Amerika je zatim vodila ratove u regiji Zaljeva od 1990-ih protiv Iraka. Onda je došlo do događaja 11. septembra, a 3.000 Amerikanaca je ubijeno unutar američke teritorije. Americi nije preostalo ništa drugo nego da započne novo poglavlje u svojim ratovima, različito od prethodnih, jer “američki rat protiv terorizma” nije definiran vremenskim okvirom ili geografskim granicama. Amerika je ostala umiješana u dešavanja u Afganistanu i Iraku dvije decenije, bez ostvarivanja željene pobjede.Nedavna vojna studija pokazuje da je konstantna žeđ Amerike za ratovima još od njenog osnivanja dovela do toga da američka vojska nije bila uključena u vojne avanture u inostranstvu u samo 17 godina svog postojanja tokom američke historije.
Govorimo o sedam posto američke istorije, što znači da je Amerika 93 posto svoje historije bila u stranim vojnim sukobima.
S obzirom na to da je proteklih dana sva pažnja bila usmjerena na sramotan kraj američkog vojnog prisustva u Afganistanu, čini se da postoje odgovarajući uvjeti za postavljanje pitanja o sljedećem američkom ratu: gdje će biti i kada?
Američki odbrambeni establišment, sa svojom složenom i prodornom mrežom istraživačkih centara i velikih tehnoloških i vojnih kompanija, ne štedi napore u pronalasku novog rata. Čini se da su oficiri Pentagona i njihovi civilni saveznici i vojni ugovarači zauzeti traženjem drugog cilja nakon završetka američkog “rata protiv terorizma” na njegovom prvom polju Afganistanu, nakon što su potrošili više od dva biliona dolara, a još veći iznos je potrošen na drugom polju u Iraku.
Protivljenje Kini
Brzi osvrt na publikacije glavnih istraživačkih centara u Washingtonu pokazuje da postoji dobra pretpostavka da se stvari usmjere prema vojnom sukobu s Iranom u kontekstu kontinuiranog razvoja dešavanja po pitanju nuklearnog programa te zemlje, ili s Kinom, koja predstavlja prijetnju u nastajanju američkom vojnom, tehnološkom i finansijskom vodstvu. Tu je i Sjeverna Koreja, čiji nuklearni program pruža dovoljne izgovore za jastrebove Pentagona da opravdaju agresiju na nju.Iako je američki politički sistem trenutno polariziran više nego ikad prije, postoji popriličan konsenzus između demokrata i republikanaca o potrebi suprotstavljanja kineskoj politici. Godinama su strategije nacionalne sigurnosti uzastopnih republikanskih i demokratskih administracija uključivale dokaze da birokratija za nacionalnu sigurnost u Washingtonu djeluje u kontinuitetu kako bi se stvorilo prihvatljivo okruženje za ideju suočavanja s rastućim izazovom Kine. Najnovija od ovih strategija, objavljena u martu, poziva na potrebu pripreme za suprotstavljanje kineskoj prijetnji, jer je ta država postala jedini konkurent sposoban kombinirati ekonomsku, diplomatsku, vojnu i tehnološku moć i prkositi američkim sposobnostima.
Sjedinjene Američke Države potrošile su 19 biliona dolara na svoju vojsku od završetka Hladnog rata početkom 1990-ih, što je za oko 16 bilona dolara više u odnosu na kinesko izdvajanje, a otprilike je jednako onome što je ostatak svijeta zajedno potrošio u istom periodu. Amerika ima stotine vojnih baza širom svijeta, od Hondurasa do Australije, Japana, Iraka i Katara do Njemačke i Italije, koje pokrivaju sve kontinente.
Prema Davidu Fineu, antropologu sa Američkog univerziteta koji je napisao knjigu o američkim bazama, Sjedinjene Američke Države imaju oko 800 vojnih baza u više od 70 zemalja i teritorija.
Ovakvo vojno raspoređivanje je bez premca u svijetu, a profesor Fine je potvrdio da druge velike vojne sile, poput Kine, Britanije, Francuske i Rusije, zajedno imaju samo 31 stranu bazu, a rasprostranjene su po cijelom svijetu.
Invazija na Tajvan
Washington drži između 150.000 i 200.000 vojnika u inostranstvu. Taj se broj mijenja ovisno o umiješanosti Sjedinjenih Američkih Država u strane vojne sukobe. Također, broj američkih snaga varira s vremena na vrijeme ovisno o promjenama stavova te zemlje o različitim pitanjima. Povjerljiva priroda podataka o raspoređivanju američkih snaga ne dopušta da se objave tačne brojke o ukupnom broju tih snaga u nekim regijama, a u mnogim slučajevima nije poznata ni prirodu njihovih zadataka.Pentagon provodi mnoge vojne manevre koji simuliraju borbe s Kinom, posebno s uvjerenjem većine analitičara i istraživača u Washingtonu da je kineska invazija na Tajvan samo pitanje vremena, te da će taj potez, ako se dogodi, dovesti donositelje odluka u Bijeloj Kuću pred sudbonosne izbore, jer je Washington obećao ući u rat ako Kina pripoji Tajvan oružanom silom.
Naredni dani i godine će pokazati je li utoljena žeđ Amerike za borbama nakon neuspjeha u ratovima u Afganistanu i Iraku, ili smo sve bliže ratu s kojim se čovječanstvo nikad ranije nije susrelo.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
