Iz mog ugla

Prvom sastanku premijera Albina Kurtija i predsjednika Srbije Vučića, koji je održan 15. juna u Briselu, pod pokroviteljstvom šefa diplomatije EU Borella i njegovog specijalnog predstavnika Lajčaka, prethodili su intenzivni zajednički diplomatski napori Evropske unije i Sjedinjenih Država.

Zamjenik pomoćnika američkog državnog sekretara Mathew Palmer i specijalni predstavnik EU za dijalog Beograda i Prištine, Miroslav Lajčak, boravili su u zajedničkoj posjeti Kosovu – 31. maja/1. juna, i Srbiji od 2. do 3. juna 2021. Tokom ove posjete, zvaničnici SAD i EU naglasili su da žele da se pobrinu da sastanak lidera Kosova i Srbije bude uspješan.

Ipak, sastanak održan 15. juna očigledno nije ispunio očekivanja transatlantskih diplomatskih napora. Nakon sastanka, premijer Kurti obavjestio je medije da je predstavio četiri nova prijedloga – pokretanje novog sporazuma SEFTA, potpisivanje mirovnog sporazuma između Kosova i Srbije, smjenu bivšeg Miloševićevog zvaničnika, Veljka Odalovića, sa funkcije predsjedavajućeg Komisije za nestale osobe Vlade Srbije i najkontroverzniji prijedlog – da kosovski Srbi imaju svoje Nacionalno vijeće poput onog kojeg Albanci imaju u Srbiji. Ali, kako on navodi, sa izuzetkom predloga o SEFTA-i, na koji nije bilo odgovora, Srbija je odbila ostala tri prijedloga.

S druge strane, predsjednik Vučić izjavio je da nikada neće priznati nezavisnost Kosova, istovremeno optužujući Kurtija da u Brisel nije došao da se dogovara, da ne želi da formira Zajednicu srpskih opština, da ignoriše navodne provokacije usmerene prema lokalnim Srbima i Srpskoj pravoslavnoj crkvi na Kosovu i da je Odalovića smatrao „Geringom ili Gebelsom“.

U pokušaju da opravda očiglednu mrtvu tačku u dijalogu, Lajčak je nakon sastanka naglasio da su Kurti i Vučić „posvećeni da rade na normalizaciji kroz dijalog“.

Oba lidera mogla bi u suštini da budu posvećena dijalogu, jer žele da stvore utisak u Briselu i Vašingtonu kako su konstruktivni. Međutim, ostaje teško pitanje da li su oni zaista posvećeni postizanju konačnog sporazuma o normalizaciji odnosa, što bi za EU bio pravno obavezujući sporazum, dok bi za SAD idealno bilo uzajamno priznanje dve države.

Očigledno je da je ovaj sastanak dokazao da su Kurti i Vučić odlučili da „pregovaraju“ sa domaćom publikom, a ne jedan sa drugim. Nema sumnje da razlog za ovakav pristup oba lidera leži u njihovoj domaćoj izbornoj agendi – opštinski izbori na Kosovu koji su planirani za oktobar 2021. godine i predsjednički izbori u Srbiji koji će se održati u aprilu 2022. godine, na kojima će se oni boriti da potvrde izborne pobjede na prošlim izborima.

Međutim, istinski napredak u dijalogu teško se može postići ako oba lidera ne vide mogućnost za rješenje u kojem svi dobijaju i koje će odgovarati njihovim nacionalnim interesima, kao i njihovim ličnim političkim interesima.

S obzirom na to da trenutne okolnosti nisu nijednom od njih naklonjene za postizanje bilo kakvog kompromisa koji će unaprediti interese obe nacije, a koji će istovremeno povećati izglede za domaće političke dobitke, izgledi za bilo kakav napredak u dijalog nisu na vidiku.

Sljedeći sastanak Kurtija i Vučića, koji se očekuje ovog mjeseca, biće lakmus papir za njihovu stvarnu posvećenost postizanju napretka u dijalogu prije opštinskih i predsedničkih izbora. Moja pretpostavka je da ćemo u narednom periodu u dijalogu imati „dinamični status kvo“ – pregovore bez dogovora, ukoliko Evropska unija i Sjedinjene Države ne primjene opipljiv i vjerodostojan pristup ’šargarepa i batina’ na Kosovo i Srbiju.

Piše: Lulzim Peci
Lulzim Peci je rođen je u Prištini 1966, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Diplomirao je na Teničkom Fakultetu  u „Ortega y Gasset“ u Madridu. Doktorirao je političke nauke na Univerzitetu Južno-istočne Evrope u Makedoniji. On je izvršni direktor Kosovskog instituta za politička istraživanja i razvoj (KIPRED).

Izvor: KoSSev