Pritisak na novinare, napadi na reditelja i glumce...

Novinarka Jelena Diković trpi zastrašivanja jer izvještava sa suđenja za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini devedesetih.

Od 2014. do 2018. godine Žene u crnom su prijavile 13 napada na aktivisteAnadolija
U svom uobičajenom maniru, predsjednik Srpske radikalne stranke i osuđeni ratni zločinac Vojislav Šešelj se u sudnici Specijalnog suda u Beogradu ruga svjedocima na suđenju za ratni zločin počinjen u Kravicama u Bosni i Hercegovini, gdje su srpske policijske snage ubile više stotina bošnjačkih civila 1995. godine.
U jednom trenutku Šešelj pita: "Ima li ko iz Žena u crnom? Da ih presvučem u plavo".
Njegova namjera je zastraši žene iz te nevladine organizacije iz Beograda, koje suosjećaju s porodicama ubijenim iz Bosne i Hercegovine.

Pritisak na novinare, aktiviste

U sudnici nije bilo predstavnika te nevladine organizacije, pa je novinarka beogradskog Danasa izjavila: "Ja sam žena u crnom!" Lider SRS-a, pravomoćno osuđen pred Haškim sudom na deset godina zbog ratnih zločina počinjenim nad Hrvatima u Vojvodine, pitao je za njeno ime.
"Jelena Diković", rekla je novinarka.
"Upišite tamo: Jelena Diković, pa da je prebacimo u plavo", rekao je Šešelj, aludirajući na to da će pretući novinarku.
Premda je osuđen pred Haškim sudom za ratne zločine na desetogodišnju kaznu zatvora, Šešelj je do izbora 2020. godine bio zastupnik u Narodnoj skupštini Srbije, najvećem zakonodavnom tijelu države.

Napadi na reditelja i glumce

Jelena Diković je samo jedna od nezavisnih novinara u Srbiji koja trpi zastrašivanje jer objektivno izvještava o ulozi Srbije u Bosni i Hercegovini tokom rata devedesetih. Šešelj je prijetio i njenoj kolegici iz redakcije Snežani Čongradin da će je pregaziti autom. Na udaru su još i umjetnici, aktivisti, nezavisni intelektualci...
Već nekoliko dana u Srbiji traju napadi na društvenim mrežama protiv autora i režisera predstave Srebrenica - kad mi ubijeni ustanemo Zlatka Pakovića i glumaca, nakon što je predstava premijerno odigrana u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu 24. septembra.
Predstavom je obilježeno 25. godina od genocida počinjenog u Srebrenici, gdje su 11. jula 1995. godine snage vojske i policije Republike Srpske ubile više od 8.000 Bošnjaka. Te zločine Međunarodni sud za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije u Hagu je okvalificirao kao genocid, kroz više presuda političkim i vojnima čelnicima bosanskih Srba.
"Jedne [prijetnje] su brutalne, brahijalne, one odgovaraju one što u ratovima čine izvršioci, jedne odgovaraju onima što čine inspiratori zločina...", rekao je Paković, dodajući da su napadima izloženi svi koji su na bilo koji način radili na predstavi, ali i glumci, koji s predstavom nemaju nikakve veze.
"Javio mi se Nikola Đurićko iz Los Angelesa, moj drug i saborac, da je i on dobio 260 poruka [prijetnji]. Oni misle da i on igra ... dotle ide to neznanje", kazao je Paković.
Prema izvještaju Evropske komisije o napretku Srbije, predstavljen prije nekoliko dana u Briselu, medijske slobode se navode kao jedno od polja gdje je zemlja nije napravila napredak: "Konstatira se da je usvojena Medijska strategija, ali i da njena primjena još nije počela i da nema napretka kada je u pitanju popravljanje atmosfere u oblasti slobode izražavanja." Pozicionirana na 93. mjesto, od 180 zemlja, Srbija stoji loše i prema posljednjem izvještajima Reportera bez granica.

Nema sankcija za one koji prijete

Ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić, saradnik Slobodana Miloševića devedesetih, rekao je u jednoj televizijskoj emisiji početkom oktobra: "Šta ćemo mi sa Srbima koji pokazuju gde su sahranjeni Albanci širom Srbije?"
U pitanju je zastrašivanje nezavisnih novinara, kaže za Al Jazeeru novinarka Jelena Diković, koja prati većinu suđenja za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini, a čijim osumnjičenicima se sudi pred Specijalnim sudom u Beogradu.
Kaže da dobija prijetnje od optuženih, ali i od nepoznatih ljudi. Da je u pitanju sistemsko zastrašivanje nezavisnih novinara koji ukazuju na odgovornost Srbije za ratne zločine počinjene devedesetih, vidi iz toga što ne postoje sankcije za one koji zastrašuju novinare.

Kad prijeti osuđeni ratni zločinac...

Jelena Diković dobija uvrede pred zgradom suda, ali i u samoj sudnici ili holu suda. U kampanju su, kaže ona, uključeni i provladini mediji, koji su u Srbiji u velikoj većini u odnosu na nezavisne medije.
"Mi u Danasu smo okarakterisani kao antisrpski medij, ja lično vrlo često kao izdajica srpskog naroda ili strana plaćenica", kaže ona.
"Ne plašim se, ali mi nije jednostavno. Nije svejedno kada mi Vojislav Šešelj preti u zgradi Specijalnog suda i niko ništa ne poduzme, iako bi to trebalo da bude najbezbedniji sud u zemlji", kazala je Jelena Diković.
"Trenutno biti objektivan novinar u Srbiji je teško, možda nikada nije bilo ovako... Kritička misao se ovde ubija."
Ivana Franović iz Centra za nenasilnu akciju Beograd također misli da je politika krivac, jer u Srbiji nije stvoren ambijent da se o ulozi Srbije u ratovima devedesetih može govoriti na objektivan način.
"To su vrlo osetljive teme i treba im prići na pažljiv način, ako želite širu publiku, a ne samo publiku koja se slaže sa vama", kaže Ivana Franković za Al Jazeeru.
Gdje i kuda ide srbijansko društvo koje ne želi objektivno sagledati vlastitu prošlost?, pitaju se kritičari. Može li Srbija izrasti u modernu evropsku zemlju negirajući presude međunarodnih sudova? Prave li srbijanske političke elite revizionizmom više štete drugima ili vlastitim građanima?
Novinarka Jelena Diković kaže da se za medijski mrak i gušenje javne riječi u Srbiji ne može amnestirati ni Evropska unija i šira međunarodna zajednica, za koju kaže da "gledaju kroz prste" predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću, zbog pokušaja uspostave dijaloga s Kosovom i održavanja mira u regiji.

'Stranci gledaju Vučiću kroz prste'

"Međunarodna zajednica Vučiću gleda kroz prste. Njima je najbitnije da održe mir. A kako građani ovde žive, očito to nikoga ne zanima", kaže Jelena Diković.
Od 2014. do 2018. godine Žene u crnom su prijavile trinaest napada na aktivistkinje i aktiviste te nevladine organizacije koja ukazuje na odgovornost srbijanskog režima za zločine počinjene u Bosni i Hercegovini. To znači da je grupa tih žena bila napadana svaka tri mjeseca, najčešće na ulicama po gradovima Srbije, dok su transparentima mirno obilježavale godišnjice zločina, poput genocida počinjenog u Srebrenici 11. jula 1995. godine.
"Ljude uopšte ne zanima sadržaj onoga protiv čega se bore. Da ih zanima, oni bi verovatno morali da obustave tu borbu", kaže redatelj Paković.