Fizičar Emanuel Derman napisao je da nije počeo zarađivati pravi novac sve dok nije shvatio da nikada neće postati svjetski poznat, pa je otišao raditi na Wall Street, gdje su njegove vještine bile vrlo tražene.
“Nakon što sam prošlog mjeseca napisao bilten o tome da se stavovi ekonomista razlikuju od stavova običnih ljudi, primio sam e-poruke u smislu: ‘Ako su ekonomisti tako pametni, zašto nisu imućni?”, napisao je Peter Coy u tekstu objavljenom u The New York Timesu.
“Nisam ekonomista, pa me to pitanje ne muči”, dodao je.
“Međutim, moguća objašnjenja su zanimljiva, ponekad smiješna, a ponekad prilično duboka”, te potom iznio nekoliko teorija.
Upravo je to zbog toga veliki broj ekonomista odlazi raditi u državne institucije i visoko obrazovanje. Poznato je da oni koji žele zgrnuti ogromno bogatstvo ne idu raditi kod takvih poslodavaca.
Prema statistici Zavoda za zapošljavanje, prosječna godišnja plaća ekonomista iznosila je 105.630 dolara u maju 2021. To je manje od prosječne plaće astronoma, nuklearnih inženjera, medicinskih dozimetrista te pozorišnih i scenskih šminkera.
Postoji šala o grupi investicijskih bankara koji pitaju profesora ekonomije zašto nije bogat ako je toliko pametan, a on ih pita zašto oni nisu pametni ako su tako bogati?
Naučiti osnove ekonomije korisno je za mnoge profitabilne poslove, od menadžmenta do bankarstva.
Warren Buffett, Steven Cohen, Kenneth Griffin, Henry Kravis i Elon Musk su među milijarderima koji su diplomirali ili magistrirali ekonomiju. Greška je kada toliko volite da doktorirate, pa postanete postdoktorand ili docent.
Isto je i sa naukom, pa je tako teoretski fizičar Emanuel Derman napisao da nije počeo zarađivati pravi novac sve dok nije shvatio da nikada neće biti svjetski poznat fizičar te je otišao raditi na Wall Street, gdje su njegove matematičke vještine bile vrlo tražene.
Autor se ne slaže ni s argumentom da ekonomisti nisu pametni.
“Mislim da su pametni”, objašnjava. “Oni dobro poznaju svoje subspecijalnosti, ali su slabi u drugim disciplinama, poput ekonomske historije. Ovi ekonomisti imaju tehničku stručnost, ali ne i mudrost”.
Postoji vic o mladom ekonomisti koji se saginje da podigne novčanicu od 20 dolara koju ugleda na trotoaru. Njegov stariji kolega mu kaže da se ne trudi, jer da tu stvarno postoji novčanica od 20 dolara, neko bi je već podigao.
Predanost hipotezi o efikasnim tržištima, koja pretpostavlja da cijene odražavaju sve dostupne informacije, obeshrabruje ekonomiste da pokušaju pobijediti tržište, zbog čega se nikada ne obogate.
Dobar primjer je i dugoročno upravljanje kapitalom (Long-Term Capital Management), odnosno najavljeni hedge fond koji je uključivao dvojicu dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, Roberta Mertona i Myrona Scholesa. Ovaj fond je propao na spektakularan način 1998. godine.
Deirdre McCluskey, ekonomistica koja je 1990. napisala knjigu pod naslovom Ako si toliko pametan: Priča o ekonomskoj ekspertizi, napisala mi je u e-poruci da su, dok je bila na Univerzitetu u Chicagu 1970-ih, stariji profesori na fakultetu spekulirali o tržištu obveznica. Milton Friedman joj je rekao da će kamatne stope, koje su bile na šest posto, sigurno pasti. Međutim, nisu se snizile, nego su ubrzo porasle na 10 posto, a mudri ekonomski teoretičari u njegovo vrijeme su potpuno bankrotirali.
“Imate sve ove ekonomiste sa IQ-om od 160 koji su proveli život proučavajući ekonomiju. Možete li mi navesti jednog od njih koji se jako obogatio zarađujući novac od vrijednosnih papira”, naveo je.
Buffett je rekao da je veliki britanski ekonomista John Maynard Keynes u više navrata podbacio kao ulagač kada je pokušao upotrijebiti “kreditni ciklus” da predvidi šta će kompanije učiniti i da je uspio kada odustao od toga i “odabrao da jeftino kupuje dobre poslove”, što je Buffettov vlastiti pristup.
Buffett je u pravu da ekonomija nije idealan način da zaradite novac kao investitor. S druge strane, to i nije njena svrha. To je nauka o sredstvima i ciljevima. Neka ekonomisti budu ekonomisti!
“Nisam ekonomista, pa me to pitanje ne muči”, dodao je.
“Međutim, moguća objašnjenja su zanimljiva, ponekad smiješna, a ponekad prilično duboka”, te potom iznio nekoliko teorija.
Ekonomisti ne pokušavaju biti bogati
Upravo je to zbog toga veliki broj ekonomista odlazi raditi u državne institucije i visoko obrazovanje. Poznato je da oni koji žele zgrnuti ogromno bogatstvo ne idu raditi kod takvih poslodavaca.
Prema statistici Zavoda za zapošljavanje, prosječna godišnja plaća ekonomista iznosila je 105.630 dolara u maju 2021. To je manje od prosječne plaće astronoma, nuklearnih inženjera, medicinskih dozimetrista te pozorišnih i scenskih šminkera.
Postoji šala o grupi investicijskih bankara koji pitaju profesora ekonomije zašto nije bogat ako je toliko pametan, a on ih pita zašto oni nisu pametni ako su tako bogati?
Ekonomisti su previše dobri u ekonomiji
Naučiti osnove ekonomije korisno je za mnoge profitabilne poslove, od menadžmenta do bankarstva.
Warren Buffett, Steven Cohen, Kenneth Griffin, Henry Kravis i Elon Musk su među milijarderima koji su diplomirali ili magistrirali ekonomiju. Greška je kada toliko volite da doktorirate, pa postanete postdoktorand ili docent.
Isto je i sa naukom, pa je tako teoretski fizičar Emanuel Derman napisao da nije počeo zarađivati pravi novac sve dok nije shvatio da nikada neće biti svjetski poznat fizičar te je otišao raditi na Wall Street, gdje su njegove matematičke vještine bile vrlo tražene.
Ekonomisti imaju tehničku stručnost, ali ne i mudrost
Autor se ne slaže ni s argumentom da ekonomisti nisu pametni.
“Mislim da su pametni”, objašnjava. “Oni dobro poznaju svoje subspecijalnosti, ali su slabi u drugim disciplinama, poput ekonomske historije. Ovi ekonomisti imaju tehničku stručnost, ali ne i mudrost”.
Ekonomisti su ograničeni ‘hipotezom o efikasnom tržištu’
Postoji vic o mladom ekonomisti koji se saginje da podigne novčanicu od 20 dolara koju ugleda na trotoaru. Njegov stariji kolega mu kaže da se ne trudi, jer da tu stvarno postoji novčanica od 20 dolara, neko bi je već podigao.
Predanost hipotezi o efikasnim tržištima, koja pretpostavlja da cijene odražavaju sve dostupne informacije, obeshrabruje ekonomiste da pokušaju pobijediti tržište, zbog čega se nikada ne obogate.
Ekonomisti misle da mogu pobijediti tržište, ali griješe
Dobar primjer je i dugoročno upravljanje kapitalom (Long-Term Capital Management), odnosno najavljeni hedge fond koji je uključivao dvojicu dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, Roberta Mertona i Myrona Scholesa. Ovaj fond je propao na spektakularan način 1998. godine.
Deirdre McCluskey, ekonomistica koja je 1990. napisala knjigu pod naslovom Ako si toliko pametan: Priča o ekonomskoj ekspertizi, napisala mi je u e-poruci da su, dok je bila na Univerzitetu u Chicagu 1970-ih, stariji profesori na fakultetu spekulirali o tržištu obveznica. Milton Friedman joj je rekao da će kamatne stope, koje su bile na šest posto, sigurno pasti. Međutim, nisu se snizile, nego su ubrzo porasle na 10 posto, a mudri ekonomski teoretičari u njegovo vrijeme su potpuno bankrotirali.
Buffettova jeftina kupovina dobrih poslova
Warren Buffett, unatoč tome što je stekao zvanje magistra ekonomije na Univerzitetu Kolumbija 1951. godine, rekao je 2016. u intervjuu za CNBC: “Iskreno, ne obraćam pažnju na ono što ekonomisti kažu”.“Imate sve ove ekonomiste sa IQ-om od 160 koji su proveli život proučavajući ekonomiju. Možete li mi navesti jednog od njih koji se jako obogatio zarađujući novac od vrijednosnih papira”, naveo je.
Buffett je rekao da je veliki britanski ekonomista John Maynard Keynes u više navrata podbacio kao ulagač kada je pokušao upotrijebiti “kreditni ciklus” da predvidi šta će kompanije učiniti i da je uspio kada odustao od toga i “odabrao da jeftino kupuje dobre poslove”, što je Buffettov vlastiti pristup.
Buffett je u pravu da ekonomija nije idealan način da zaradite novac kao investitor. S druge strane, to i nije njena svrha. To je nauka o sredstvima i ciljevima. Neka ekonomisti budu ekonomisti!
