Zapadni Balkan se mora pomjeriti sa matrice da ima jeftinu, a kvalitetnu radnu snagu – ne treba nuditi niske troškove, već jake institucije i kvalitetne stručnjake, kažu analitičari.
Decenijska tranzicija privredne moći sa Zapada na azijsko-pacifičku zonu je usljed aktuelne pandemije COVID-a 19 vjerovatno pri kraju. Dvije su ključne stvari rezultirale tome. Povratak ekonomskog suvereniteta u Evropu i američko proglašavanje Kine za najveću prijetnju po nacionalnu sigurnost. Pandemija i prekidi kanala opskrbe su to samo još pojačali, a poskupljenje i očigledni nedostaci u transport su samo potvrdili. Povratak proizvodnje u Evropu se nameće kao rješenje, a zemlje Zapadnog Balkana su idealne po više osnova.
U tu svrhu su rađene analize po kojima bi se gradile strategije. Jedna od njih, pod nazivom “Potencijal Zapadnog Balkana za privlačenje stranih investicija u post-kovid periodu” je realizovao Komorski investicioni forum Zapadnog Balkana (KIF ZB6) u saradnji sa Bečkim ekonomskim institutom i uz podršku Projekta komorskog partnerstva za Zapadni Balkan.
“Studija je pokazala da veliki dio njemačkih firmi ima problema u svojim lancima snabdjevanja i da zato razmišlja o novim lokacijama za svoje investicije. Multinacionalne kompanije su godinama čitavu proizvodnju locirale u Aziju i sad se ispostavlja da je to rizično”, kaže Branimir Jovanović sa Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije.
Prema njegovim riječima, to je “nešto što se čini da će potrajati, a ne nešto što će nestati za nekoliko mjeseci, između ostalog i zbog geopolitičkih dešavanja”.
“Zapadni Balkan je svakako jedna od prvih opcija koje evropske firme imaju kada razmišljaju o novim destinacijama, jer je blizu zapadne Evrope. Poznat je firmama i ima najniže cijene rada na kontinentu. Također, Zapadni Balkan ima i svoje probleme, a to su politička nestabilnost, nefunkcionalne institucije, nerazvijena infrastruktura i zastarjeli obrazovni sistem. Da bi balkanske ekonomije profitirale od ovog okretanja od Kine i Azije, potrebno je eliminirati ove slabosti, odnosno, poboljšati institucije, smanjiti korupciju, te investirati u infrastrukturu i obrazovanje”, navodi Jovanović.
Konferencija UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD) je objavila da je Srbija u 2020. godini imala 3,44 milijardi dolara stranih investicija, od ukupno 6,11 milijardi koje su plasirane u Jugoistočnu Evropu. Hrvatska je privukla 1,3 milijardi dolara, Albanija 1,1 milijardu, Slovenija i Crna Gora po 529 miliona dolara, Bosna i Hercegovina 371 milion, a Sjeverna Makedonija 274 miliona dolara. Podatke prikupljaju nacionalne banke, te agencije formirane da privlače incesticije.
Centralna banka Bosne i Hercegovine je objavila najnoviju statistiku Platnog bilansa za drugi kvartal 2021. godine, prema kojem u prvom polugodištu tekuće godine investicije iznose 766,2 miliona konvertibilnih maraka (453 miliona dolara).
“Globalno posmatrajući, prema procjeni UNCTAD-a, tokovi direktnih stranih ulaganja (DSI) će u 2021. godini dostići najniži nivo, da bi potom doživjeli djelimični oporavak i počeli rasti. Projicirano povećanje od 10-15 posto je i dalje za 25 posto niže od priliva globalnih DSI u 2019. godini. Trenutne prognoze pokazuju daljnji rast i povećanje za dodatnih 15-20 posto u 2022. godini, što bi moglo približiti globalni godišnji priliv DSI nivou iz 2019. godine. UNCTAD predviđa da se DSI prilivi u tranzicijskim ekonomijama, kojima pripada i naša država, neće početi oporavljati prije 2022. godine”, komentarišu trendove u Agenciji za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini (FIPA).
“Tačno je da postoji šansa za preseljenje proizvodnih pogona mnogih kompanija iz Azije u Evropu, ali je pitanje da li će zemlje Zapadnog Balkana to moći da iskoriste, iz dva razloga. Prvi je što je već stvoren imidž da od zemalja Zapadnog Balkana treba očekivati da ponude niske troškove poslovanja – niske plate, niže poreze i državne subvencije, a drugi razlog što je veliki broj ljudi već napustio države našeg regiona”, smatra Radojka Nikolić, glavna urednica Magazina Biznis.
Trend odlaska iz država Zapadnog Balkana, podsjeća, i dalje traje. Prema procjenama Svjetske banke, u studiji koja je rađena prije dvije godine, iz regiona Zapadnog Balkana je od 1990. do 2015. emigriralo 4,4 miliona ljudi i to najviše iz Albanije te Bosne i Hercegovine, koje su izgubile gotovo jednu trećinu stanovništva, navodi Nikolić.
“Uprkos tome, strani kapital će doći u post-kovid talasu. Sva istraživanja koja su do sada sprovedena pokazuju da ih najviše privlače niži troškovi poslovanja, odnosno, brz povrat investicije”, dodaje.
“Samo djelimično. Obrazovanje je dosta slabo gotovo svuda. Godinama nisu pravljene reforme i sve ono što je bilo dobro u doba Jugoslavije polako blijedi. Nije se investiralo ni u infrastrukturu. Fokus svih balkanskih ekonomija je decenijama bio pogrešan. Mislilo se samo o tome kako obezbijediti niže plate i poreze investitorima, zanemarujući kvalitet. Ipak, mislim da stanje još uvijek nije tragično i da se stvari mogu promijeniti ako se odmah počne sa pravilnim politikama”, konstatuje Jovanović, koji izdvaja Srbiju kao dobru ilustraciju za to.
“Ona se u posljednjih nekoliko godina uspjela profilirati kao regionalni centar za investicije u proizvodnju. Ne samo za fabrike sa malom dodatom vrijednošću, već i za visoko-tehnološke. Uspjeli su privući firme iz naprednih djelatnosti. Imaju istraživačke centre zajedno sa univerzitetima i to su uspjeli zato što su promijenili fokus. Više ne idu na to da nude jeftinu radnu snagu, već kvalitetnu. Investiraju dosta u infrastrukturu i počeli su aktivno povezivati firme sa akademijom. Obrazovanje je sve više fokusirano na STEM nauke. Naravno da nije sve idealno i da i oni moraju još više raditi, ali su za nijansu bolji od ostalih u regionu, zbog izmijenjene strategije za privlačenje stranih investicija”, zaključuje Jovanović.
“Upravo je najvažnije da se region Zapadnog Balkana pomeri sa te matrice da ima jeftinu, a kvalitetnu radnu snagu. Ne treba nuditi niske troškove, već jake institucije i kvalitetne stručnjake. Nažalost, bojim se da je baš to najslabija karika u ponudi država Zapadnog Balkana – nijedna od država našeg regiona nije izgradila jake institucije, niti može da ponudi pravnu sigurnost bez političkog uticaja i uplitanja, a mnogi kvalitetni stručnjaci su već napustili naše države. Zato bi dobro rešenje bilo upravo u tome – da vratimo neke naše stručne ljude iz inostranstva i da nam i oni i EU pomognu u izgradnji institucija. Inače ćemo ostati u začaranom krugu ‘balkanskih’ problema”, napominje Nikolić.
Optimizma ne manjka ni u Bosni i Hercegovini gdje značajniji ekonomski razvoj zavisi od političke i pravne stabilnosti, konkurentnosti privrede, izgrađenosti infrastrukture…
“U posljednjih šest mjeseci, FIPA je povezala investitore iz UAE, Turske, Austrije, Mađarske i Kine s vlasnicima projekata u Bosni i Hercegovini. Neki od investitora su bili zainteresovani za oblast nekretnina, neki za poljoprivrednu proizvodnju s fokusom na proizvodnju putera. Investitor iz Austrije je bio zainteresovan za tekstilni sektor, dok su investitori iz Kine iskazali interes za infrastrukturne i energetske projekte. Američko-mađarski investitor je zainteresovan za projekte obnovljivih izvora energije”, napominju iz FIPA-e.
U tu svrhu su rađene analize po kojima bi se gradile strategije. Jedna od njih, pod nazivom “Potencijal Zapadnog Balkana za privlačenje stranih investicija u post-kovid periodu” je realizovao Komorski investicioni forum Zapadnog Balkana (KIF ZB6) u saradnji sa Bečkim ekonomskim institutom i uz podršku Projekta komorskog partnerstva za Zapadni Balkan.
“Studija je pokazala da veliki dio njemačkih firmi ima problema u svojim lancima snabdjevanja i da zato razmišlja o novim lokacijama za svoje investicije. Multinacionalne kompanije su godinama čitavu proizvodnju locirale u Aziju i sad se ispostavlja da je to rizično”, kaže Branimir Jovanović sa Bečkog instituta za međunarodne ekonomske studije.
Prema njegovim riječima, to je “nešto što se čini da će potrajati, a ne nešto što će nestati za nekoliko mjeseci, između ostalog i zbog geopolitičkih dešavanja”.
“Zapadni Balkan je svakako jedna od prvih opcija koje evropske firme imaju kada razmišljaju o novim destinacijama, jer je blizu zapadne Evrope. Poznat je firmama i ima najniže cijene rada na kontinentu. Također, Zapadni Balkan ima i svoje probleme, a to su politička nestabilnost, nefunkcionalne institucije, nerazvijena infrastruktura i zastarjeli obrazovni sistem. Da bi balkanske ekonomije profitirale od ovog okretanja od Kine i Azije, potrebno je eliminirati ove slabosti, odnosno, poboljšati institucije, smanjiti korupciju, te investirati u infrastrukturu i obrazovanje”, navodi Jovanović.
Povećane strane investicije
Zemljama regije tako “pada kašika u med”, ali trebaju se pozicionirati, ponuditi i istaknuti svoje prednosti pred konkurencijom. Podaci iz prve polovine ove godine pokazuju da se ovi trendovi već možda ostvaruju. Sve ekonomije Zapadnog Balkana imaju povećane strane investicije, što može značiti da evropske firme već počinju investirati više u region umjesto u Aziju, mada ovo mogu biti i investicije koje su firme odgodile prošle godine zbog korone. Dok se ovogodišnji rezultati kompletiraju, baratat ćemo sa lanjskim.Konferencija UN-a za trgovinu i razvoj (UNCTAD) je objavila da je Srbija u 2020. godini imala 3,44 milijardi dolara stranih investicija, od ukupno 6,11 milijardi koje su plasirane u Jugoistočnu Evropu. Hrvatska je privukla 1,3 milijardi dolara, Albanija 1,1 milijardu, Slovenija i Crna Gora po 529 miliona dolara, Bosna i Hercegovina 371 milion, a Sjeverna Makedonija 274 miliona dolara. Podatke prikupljaju nacionalne banke, te agencije formirane da privlače incesticije.
Centralna banka Bosne i Hercegovine je objavila najnoviju statistiku Platnog bilansa za drugi kvartal 2021. godine, prema kojem u prvom polugodištu tekuće godine investicije iznose 766,2 miliona konvertibilnih maraka (453 miliona dolara).
“Globalno posmatrajući, prema procjeni UNCTAD-a, tokovi direktnih stranih ulaganja (DSI) će u 2021. godini dostići najniži nivo, da bi potom doživjeli djelimični oporavak i počeli rasti. Projicirano povećanje od 10-15 posto je i dalje za 25 posto niže od priliva globalnih DSI u 2019. godini. Trenutne prognoze pokazuju daljnji rast i povećanje za dodatnih 15-20 posto u 2022. godini, što bi moglo približiti globalni godišnji priliv DSI nivou iz 2019. godine. UNCTAD predviđa da se DSI prilivi u tranzicijskim ekonomijama, kojima pripada i naša država, neće početi oporavljati prije 2022. godine”, komentarišu trendove u Agenciji za unapređenje stranih investicija u Bosni i Hercegovini (FIPA).
Može li Zapadni Balkan iskoristiti priliku
Ako će strane investicije dolaziti, zbog našeg umijeća ili spleta okolnosti, postavlja se pitanje kako ćemo odgovoriti na tu pojavu? Jesmo li spremni i imamo li dovoljno ljudskog i tehnološkog potencijala?“Tačno je da postoji šansa za preseljenje proizvodnih pogona mnogih kompanija iz Azije u Evropu, ali je pitanje da li će zemlje Zapadnog Balkana to moći da iskoriste, iz dva razloga. Prvi je što je već stvoren imidž da od zemalja Zapadnog Balkana treba očekivati da ponude niske troškove poslovanja – niske plate, niže poreze i državne subvencije, a drugi razlog što je veliki broj ljudi već napustio države našeg regiona”, smatra Radojka Nikolić, glavna urednica Magazina Biznis.
Trend odlaska iz država Zapadnog Balkana, podsjeća, i dalje traje. Prema procjenama Svjetske banke, u studiji koja je rađena prije dvije godine, iz regiona Zapadnog Balkana je od 1990. do 2015. emigriralo 4,4 miliona ljudi i to najviše iz Albanije te Bosne i Hercegovine, koje su izgubile gotovo jednu trećinu stanovništva, navodi Nikolić.
“Uprkos tome, strani kapital će doći u post-kovid talasu. Sva istraživanja koja su do sada sprovedena pokazuju da ih najviše privlače niži troškovi poslovanja, odnosno, brz povrat investicije”, dodaje.
Sistematski jačati kapacitete
Definisan kao prostor jeftine radne snage region je do sada privlačio niskokumulativne industrijske grane i hrvao se sa “gigantima” tekstila iz Kine, Bangladeša, Vijetnama… Sada dolazi i do problema sa dopremom čipova i auto-dijelova. Ima li prostora u vjerovanje o promjeni percepcije?“Samo djelimično. Obrazovanje je dosta slabo gotovo svuda. Godinama nisu pravljene reforme i sve ono što je bilo dobro u doba Jugoslavije polako blijedi. Nije se investiralo ni u infrastrukturu. Fokus svih balkanskih ekonomija je decenijama bio pogrešan. Mislilo se samo o tome kako obezbijediti niže plate i poreze investitorima, zanemarujući kvalitet. Ipak, mislim da stanje još uvijek nije tragično i da se stvari mogu promijeniti ako se odmah počne sa pravilnim politikama”, konstatuje Jovanović, koji izdvaja Srbiju kao dobru ilustraciju za to.
“Ona se u posljednjih nekoliko godina uspjela profilirati kao regionalni centar za investicije u proizvodnju. Ne samo za fabrike sa malom dodatom vrijednošću, već i za visoko-tehnološke. Uspjeli su privući firme iz naprednih djelatnosti. Imaju istraživačke centre zajedno sa univerzitetima i to su uspjeli zato što su promijenili fokus. Više ne idu na to da nude jeftinu radnu snagu, već kvalitetnu. Investiraju dosta u infrastrukturu i počeli su aktivno povezivati firme sa akademijom. Obrazovanje je sve više fokusirano na STEM nauke. Naravno da nije sve idealno i da i oni moraju još više raditi, ali su za nijansu bolji od ostalih u regionu, zbog izmijenjene strategije za privlačenje stranih investicija”, zaključuje Jovanović.
Nema jakih institucija
Do još boljih rezultata bi se došlo kada bi države i sistemi institucionalno ojačali svoje kapacitete. Investitor prije ulaganja provodi brojne analize tržišta prije konačne odluke o investiranju, a odluku ne donosi preko noći.“Upravo je najvažnije da se region Zapadnog Balkana pomeri sa te matrice da ima jeftinu, a kvalitetnu radnu snagu. Ne treba nuditi niske troškove, već jake institucije i kvalitetne stručnjake. Nažalost, bojim se da je baš to najslabija karika u ponudi država Zapadnog Balkana – nijedna od država našeg regiona nije izgradila jake institucije, niti može da ponudi pravnu sigurnost bez političkog uticaja i uplitanja, a mnogi kvalitetni stručnjaci su već napustili naše države. Zato bi dobro rešenje bilo upravo u tome – da vratimo neke naše stručne ljude iz inostranstva i da nam i oni i EU pomognu u izgradnji institucija. Inače ćemo ostati u začaranom krugu ‘balkanskih’ problema”, napominje Nikolić.
Optimizma ne manjka ni u Bosni i Hercegovini gdje značajniji ekonomski razvoj zavisi od političke i pravne stabilnosti, konkurentnosti privrede, izgrađenosti infrastrukture…
“U posljednjih šest mjeseci, FIPA je povezala investitore iz UAE, Turske, Austrije, Mađarske i Kine s vlasnicima projekata u Bosni i Hercegovini. Neki od investitora su bili zainteresovani za oblast nekretnina, neki za poljoprivrednu proizvodnju s fokusom na proizvodnju putera. Investitor iz Austrije je bio zainteresovan za tekstilni sektor, dok su investitori iz Kine iskazali interes za infrastrukturne i energetske projekte. Američko-mađarski investitor je zainteresovan za projekte obnovljivih izvora energije”, napominju iz FIPA-e.
