Izlazak iz kluba zemalja koje koriste euro više nije nezamisliv, naslov je jednog od tekstova koje je "Times" danas posvetio krizi u eurozoni.

Pitanje koje se postavlja više nije može li neka zemlja da odustane od eura, već koje bi zemlje to eventualno poželjele i kako bi se provukle kroz minsko pollje komplikovanih finansijskih i pravnih propisa, piše "Times".

U tekstu se dodaje da postoje dva spiska onih koji bi mogli da požele da se povuku iz eurozone - na jednom su oni koji to rade zbog slabosti, poput Grčke ili Portugala, na drugom oni koji to rade jer su jaki, a predvodi ih Njemačka.

Niko, naravno, neće javno reći da se zalaže za tu opciju, naprotiv, ali ekonomske ili političke prilike mogle bi da ih podstaknu da se predomisle. Prije samo godinu dana izlazak iz eurozone je bio tabu tema, a danas se o njemu aktivno razmišlja, ocjenjuje komentator "Timesa".

"Gaurdianov" komentator donosi širu ocjenu trenutnog stanja u EU i piše kako ga je zahvatio duboki europesimizam.

Eurozona je, smatra on, u smrtnoj opasnost. Evropska spoljna politika se kreće brzinom pijanog puža. Moć se seli u Aziju. Historijski pokretači eurointegracija su ili stali ili zastajkuju.

Evropski lideri slažu ležaljke na palubi Titanika, dok ostatku svijeta drže lekcije o prekookeanskoj plovidbi, piše "Guardianov" komentator.

S druge strane, EU je najveća svjetska privreda. Raspolaže ogromnim izvorima moći, ali je ne primjenjuje racionalno i primjereno.

Ukoliko želi da prilagodi svijet interesima svojih građana, onda mora da premosti jaz između potencijala i istinske moći koju ima, dodaje se u tekstu.

Ne smije se previdjeti da globalni konkurenti Evrope imaju mnogo sopstvenih problema i za deset godina historičari će možda ismijavati europesimizam iz 2010. godine, ali samo pod uslovom da se Evropa probudi i sagleda svijet oko sebe, zaključuje se u komentaru u "Guardianu".