Ovo je najozbiljnija i najteža kriza koja se desila Japanu nakon Drugog svjetskog rata, bile su riječi tadašnjeg japanskog premijera Naotoa Kana kada je opisivao zemljotres koji je pogodio sjeveroistočnu obalu te zemlje 11. marta 2011. u 14 časova i 46 minuta.
Bio je to najsnažniji zemljotres u istoriji Japana i jedan od pet najsnažnijih koji su pogođali svijet od 1900. do danas.
Nakon njega uslijedio je cunami, čiji su talasi dostizali visinu od 40 metara i čije su posljedice bile katastrofalne - 15.580 mrtvih, 6.011 ranjenih i 3.287 nestalih, 125.000 kuća i zgrada je nestalo u požaru, mnogi putevi i pruge uništeni, a brane oštećene.
Četiri miliona porodica na sjeveroistoku zemlje ostalo je bez struje, a milion ih je ostalo bez vode.
Prema procjenama Svjetske banke, nanesena im je šteta od 235 milijardi dolara.
Energija koja je oslobođena zemljotresom bila je ravna energiji od 9.300 tona TNT-a, što je znatno više od energije koja se oslobodila eksplozijom atomske bombe u Hirošimi u avgustu 1945. godine.
Najgore je Japancima koji žive u blizini nuklearne fabrike Fukušima, u kojoj se u martu prošle godine, usljed razornog zemljotresa i cunamija, dogodila najveća nuklearna katastrofa poslije Černobilja 1986. godine.
Mještani ne otvaraju prozore u svojim kućama i ne suše veš napolju, a svoje kćerke upozoravaju da ne rađaju djecu.
Piju pilule za pospješenje metabolizma u nadi da će uspjeti da izbace radijaciju iz tijela. Da bi ograničili izlaganje radioaktivnim česticama, satima putuju kako bi kupili povrće koje nije uzgajano u blizini i kupuju flaširanu vodu, prenose nezavisne.
Zbog straha od radijacije koja curi, iz sada zatvorenog nuklearnog postrojenja, neki su se odselili, a oni koji su ostali svjesni su da žive sa nevidljivim neprijateljem.
Iako je radijacija prisutna u mnogo manjoj mjeri nego poslije prošlogodišnjeg zemljotresa i cunamija, njene posljedice će se znati tek za koju godinu.
Neizvjesnost rađa strah. I dok neki stručnjaci tvrde da je rizik prilično nizak za one koji žive dalje od 20 kilometara od fabrike, ljudi i dalje pokušavaju da se zaštite time što ograničavaju unos lokalno uzgajane hrane, ne zadržavaju se u "crvenim" zonama radijacije, poput smetljišta, i periodično odlaze van pogođene oblasti.
Rizik je mnogo veći za djecu i niko ne zna koji je nivo izloženosti bezbjedan. Ono što je jasno je da će Fukušima biti pokazatelj posljedica dugoročne izloženosti niskoj radijaciji.
"Ljudi su na smrt preplašeni. Svi očekuju odgovor na pitanje koliko je loše, a mi ga nemamo", kaže predsjedavajući Komiteta za efekte atomske radijacije UN-a Volgang Veis.
Ne pomaže ni to što je Vlada dala najoptimističniji scenarij, u pokušaju da izbjegne masovnu paniku. Skepticizam je samo porastao kada je savjetnik za zdravlje za prefekturu Fukušima Sunići Jamašita navodno rekao da je izloženost od 100 milisiverta radijacije godišnje bezbjedna.
Studije su pokazale da rizik od raka postoji sa godišnjom izloženošću radijaciji od 100 milisiverta, ali statistike o nižoj izloženosti ne postoje, odnosno stručnjaci ne mogu sa sigurnošću da kažu da li je bezbjedno ili jednostavno veza sa rakom nije dokazana.
Jedno od mjesta koje je najviše pogođeno cunamijem je bio grad Rikuzentakata. Njegov gradonačelnik Futoši Toba proveo je prošlu godinu pokušavajući obnoviti grad koji je bukvalno obrisan sa lica zemlje.
Više od 1.800 ljudi, uključujući njegovu ženu, nastradalo je, što je gotovo deset procenata od ukupnog broja nastradalih.
Trećina administrativnih radnika je nestala i 90 odsto zgrada je sravnjeno sa zemljom. Nekadašnje živopisne fotografije grada sada su daleka istorija jer predivne zgrade više ne postoje, kao i 70.000 borovog drveća, od kojih je ostalo samo jedno drvo.
Na nekim mjestima se mogu vidjeti skeleti zgrada i po svemu sudeći ponovna izgradnja neće biti brza.
Jedan od razloga je što novac odvojen za obnovu stiže sporo u pogođena područja. Drugi razlog je sasvim druge prirode.
Naime, u ovom i ostalim pogođenim gradovima pojavile su se glasine da duhovi preminulih šetaju gradom.
Neki projekti rekonstrukcije su zaustavljeni zbog straha da duhovi nastradalih donose lošu sreću.
"Čuo sam da su se ljudi koji rade na obnovi robne kuće razboljeli zbog duhova", objašnjava Satoši Abe, stanovnik grada Išinomakija.
Cunami je iza sebe ostavio milione tona otpada i do sada je samo pet odsto uklonjeno, jer većina ostalih japanskih dijelova odbija da ga prihvati iz straha da je radioaktivan usljed ispuštanja radijacije iz nuklearne elektrane Fukušima.
"Zaista je surovo da se zadatak uklanjanja otpada prepusti preživjelim koji su izgubili svoje domove, familije i posao", objašnjava ministar za ekologiju Goši Hosono, koji je pozvao sve građane da maksimalno učestvuju u obnovi zemlje.
Čak i godinu dana kasnije samo mali dio otpada je uklonjen i Vlada planira da očisti i dekontaminira čitavo područje do marta 2014. godine.
Cunami je zadao ozbiljan udarac i japanskoj industriji. Obustava rada u hiljadama radionica na sjeveroistoku zemlje u početku se nije činila nesrećom sama po sebi. Ovo nije industrijska baza, kao što je to Osaka, ili kulturološki i ekonomski centar kao Tokio.
Ipak, neočekivani šokovi su se počeli širiti kada su male kompanije koje snabdijevaju japanske elektroničke i automobilske gigante stale sa radom. Giganti, kao što je "Tojota", shvatili su da ove male kompanije imaju svojevrstan monopol nad određnim elektroničkim komponentama ili proizvodnjom određenih auto-dijelova prenose nezavisne. "Tojota" je izgubila proizvodnju u samo tri fabrike, ali 600 njenih dobavljača bilo je pogođeno nesrećom. Sedmicu dana kasnije nedostajalo je 500 važnih komponenti i neke proizvodne linije su stale sa radom. Ipak, mnoge kompanije su uspjele u relativno kratkom roku vratiti proizvodnju. Opasnost od zemljotresa u ovoj dalekoistočnoj zemlji nije prošla i japanski naučnici upozoravaju da bi područje Tokija uskoro moglo biti pogođeno novim zemljotresom koji bi doveo do smrti hiljada ljudi i prouzrokovao bi ogromnu materijalnu štetu.
Na području Tokija, u kojem živi 35 miliona ljudi, zabilježeno je trostruko povećanje tektonskih aktivnosti u odnosu na zemljotres koji je u martu prošle godine pokrenuo ubilački cunami. Gotovo svakog dana u gradu se dešavaju potresi, ali su stanovnici navikli, tako da ih više ne komentarišu.
15.580 mrtvih
6.011 ranjenih
3.287 nestalih
125.000 kuća i zgrada nestalo u požaru
235 milijardi dolara štete
