Kosovo je priznalo 100-ak od 193 članice Ujedinjenih naroda i po tome se ono nalazi u sredini među državama i teritorijama koji su djelomično priznate u Svjetskoj organizaciji.

Nakon sastanka predsjednika Srbije Aleksandra Vučića i premijera Kosova Albina Kurtija, pod pokroviteljstvom Evropske unije u Briselu, Evropska služba za vanjske objavila je prijedlog za normalizaciju odnosa Srbije i Kosova, o kojem se sedmicama nagađalo.

Prijedlog sadrži 11 tačaka i u njemu se, pored ostalog, navodi da će strane međusobno priznati dokumente i nacionalne simbole, uključujući pasoše, diplome, registarske tablice i carinske pečate, kao i da se “Srbija neće protiviti članstvu Kosova u bilo kojoj međunarodnoj organizaciji”.

Kosovo je prije 15 godina proglasilo nezavisnost od Srbije.

Iako je priznato od stotinjak članica Ujedinjenih naroda, ono još nije dobilo mjesto za stolom kao potpuno nezavisna država.

Povlačili priznanje, pa ga naknadno potvrdili

Trenutni status Kosova je stabilan, ali i dalje nije u potpunosti razriješen.

Bilo je različitih brojki o konačnom broju država koje priznaju nezavisnost Kosova, jer su neke države povlačile priznanje da bi ga naknadno ponovo potvrdile.

Forbes piše da bi se sa sigurnošću moglo reći da danas 100-ak država priznaje nezavisnost Kosova.

Na stranici Ministarstva vanjskih poslova Kosova navodi se 115 članica UN-a koje su je priznale nezavisnost, dok je Srbija u više navrata tvrdila da je, zbog povlačenja priznanja, taj broj pao na 90-ak država.

Sa 100-ak priznanja od 193 članice UN-a, Kosovo zauzima sredinu među državama i teritorijama koji su djelomično priznate u Svjetskoj organizaciji.

Spor dvije Koreje, Kine i Tajvana

Kao i u slučaju Kosova, djelomično priznanje obično je uzrokovano konfliktom dvije države ili vlade oko neke teritorije.

To je slučaj sa Sjevernom i Južnom Korejom, kao i s Kinom i Tajvanom.

Dvije Koreje se međusobne ne priznaju – Južna Koreja ima 192 od 193 priznanja i samo glas sjevernih komšija nedostaje, dok Sjevernu Koreju priznaje 186 članica.

Osim Južne Koreje, ne priznaju je još: Bocvana, Estonija, Francuska, Izrael, Japan i Sjedinjene Američke Države.

U slučaju Kine i Tajvana obje države polažu pravo na ukupnu kinesku teritoriju.

Ipak, samo 13 članica UN-a smatra da je Tajvan legitimni vladar tih teritorija, dok 180 članica isto smatra za Kinu.

Tajvan nije član UN-a.

Palestina status posmatrača dobila 2012.

U vjerovatno najdužem teritorijalnom sukobu od svih, Izrael ima 165 priznanja i većinom mu nedostaje priznanje država s muslimanskom većinom.

S druge strane, Palestinu priznaje 138 članica UN-a i nedostaje joj priznanje iz većine razvijenih država.

Palestina nije punopravni član UN-a, a status posmatrača dobila je 2012. godine.

Teritorije s najmanjim brojem priznanja nalaze se na Kavkazu i u jugoistočnoj Evropi.

Sjeverni Kipar, dio mediteranskog otoka kojeg je Turska pokušala anektirati 1974. godine, ali nije do kraja uspjela, ima samo jedan glas u UN-u, i to upravo Turske.

S druge strane, Republika Kipar ima 192 glasa, a nedostaje samo onaj Turske.

Abhaziju i Južnu Osetiju – autonomne pokrajine Gruzije – prepoznaju samo Rusija i četiri njena saveznika: Sirija, Nikaragva, Venecuela i pacifička otočka nacija Nauru.

Još niko nije pratio Rusiju u njenom sada ozloglašenom priznavanju Donjecka i Luganska 21. februara 2022. godine, samo tri dana prije invazije na Ukrajinu.

Zanimljiv slučaj s Armenijom

Zanimljiv slučaj predstavlja Armenija, kojoj jedino nestaje priznanje Pakistana, dok je, naprimjer, priznaje Azerbejdžan, s kojim je nedavno bila u ratu oko sporne teritorije Nagorno-Karabaha.

Zapadna Sahara, ili Arapska demokratska republika Sahrawi, stekla je priznanje 45 članica UN-a u borbi za nezavisnost.

Maroko je zauzeo tu teritoriju 1975. godine, nakon povlačenja španske kolonijalne uprave, pa se Zapadna Sahara čak može promatrati kao mjesto koje još nije dekolonijalizirano.

Kao i Kosovo, Zapadna Sahara je doživjela mnoga povlačenja priznanja, često objavljivana iz Maroka, dokazujući još jednom koliko je težak i često uzaludan proces borbe za stjecanje priznanja u UN-u u 21. stoljeću.