Mnogo se izmijenio Cigareta u ustima i prave metle: Pogledajte kako je karling izgledao prije 50 godina
Karling je jedan od najpopularnijih zimskih sportova koji privlači mnogo pažnje na ovogodišnjim Zimskim olimpijskim igrama, ali nije oduvijek izgledao kao sada.
Karling, često nazivan "šahom na ledu", jedinstven je zimski olimpijski sport koji spaja vrhunsku preciznost, duboku taktičku strategiju i timski rad.
Cilj igre je gurati teške granitno kamenje niz ledenu stazu prema središtu mete, dok saigrači intenzivnim metenjem leda ispred kamena kontrolišu njegovu brzinu i smjer kretanja.
To je igra živaca i strpljenja u kojoj samo jedan pogrešan potez ili nekoliko milimetara razmaka često odlučuju o pobjedniku.
Po završetku enda, kada je bačeno svih 16 kamenja (8 po ekipi), gleda se čiji je kamen najbliži samom središtu mete (button). Taj tim osvaja end. Pobjednički tim dobija 1 poen za svaki svoj kamen koji je bliži centru od najboljeg (najbližeg) protivničkog kamena.
Teoretski je moguće osvojiti maksimalno 8 poena u jednom endu (što je izuzetno rijetko, poznato kao "snowman"), dok poraženi tim u tom endu uvijek dobija 0 poena.
Karling je na Zimskim olimpijskim igrama prvi put uvršten u program 1924. godine, a sljedeći put je viđen na Igrama 1932. godine nakon čega je uslijedila velika pauza.
U olimpijski program je uvršten 1988. godine, a u periodu dok nije bio olimpijski sport je izgledao znatno drugačije.
U priloženom videu možete vidjeti kako se karling igrao prije 50 godina, a prvo što se da primijetiti je razlika u rekvizitu koji koriste igrači kako bi brzim trljanjem leda smanjili trenje i produžili putanju kamena.
Moderni rekviziti zapravo su četke sa sintetičkim jastučićima, a prije 50 godina koristile su se prave kukuruzne metle poput onih koje se koriste za metenje dvorišta.
Cilj igre je gurati teške granitno kamenje niz ledenu stazu prema središtu mete, dok saigrači intenzivnim metenjem leda ispred kamena kontrolišu njegovu brzinu i smjer kretanja.
To je igra živaca i strpljenja u kojoj samo jedan pogrešan potez ili nekoliko milimetara razmaka često odlučuju o pobjedniku.
Bodovanje u karlingu je specifično jer u svakoj rundi (koja se naziva "end") poene može osvojiti samo jedna ekipa.
Po završetku enda, kada je bačeno svih 16 kamenja (8 po ekipi), gleda se čiji je kamen najbliži samom središtu mete (button). Taj tim osvaja end. Pobjednički tim dobija 1 poen za svaki svoj kamen koji je bliži centru od najboljeg (najbližeg) protivničkog kamena.
Teoretski je moguće osvojiti maksimalno 8 poena u jednom endu (što je izuzetno rijetko, poznato kao "snowman"), dok poraženi tim u tom endu uvijek dobija 0 poena.
Karling je na Zimskim olimpijskim igrama prvi put uvršten u program 1924. godine, a sljedeći put je viđen na Igrama 1932. godine nakon čega je uslijedila velika pauza.
U olimpijski program je uvršten 1988. godine, a u periodu dok nije bio olimpijski sport je izgledao znatno drugačije.
U priloženom videu možete vidjeti kako se karling igrao prije 50 godina, a prvo što se da primijetiti je razlika u rekvizitu koji koriste igrači kako bi brzim trljanjem leda smanjili trenje i produžili putanju kamena.
Moderni rekviziti zapravo su četke sa sintetičkim jastučićima, a prije 50 godina koristile su se prave kukuruzne metle poput onih koje se koriste za metenje dvorišta.
