Skoro pet mjeseci prije svog 29. rođendana jugoslovenski i hrvatski košarkaš preminuo je od posljedica povreda zadobijenih u saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj. 'Ne znam može li se uopće riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu. Nikad ga nećemo zaboraviti', rekao je Chuck Daly, tadašnji trener našeg Dražena Petrovića u Netsima.
Prije tačno 20 godina na današnji dan poginuo je jedan od najboljih evropskih košarkaša svih vremena Dražen Petrović.
Skoro pet mjeseci pre svog 29. rođendana jugoslovenski i hrvatski košarkaš preminuo je od posljedica povreda zadobijenih u saobraćajnoj nesreći kao suvozač na auto-putu 9 kod Denkendorfa u Njemačkoj.
Njemačka manekenka Klara Szalanty, Petrovićeva djevojka i vozač u tom trenutku, i turska košarkašica koja je bila na zadnjem sjedištu teško su povređene. Utvrđeno je da je vidljivost na putu bila vrlo loša i da Petrović nije bio vezan pojasom dok je spavao tokom puta.
Petrović je rođen 22. oktobra u Šibeniku. Uvršten je među 50 najboljih igrača Eurolige. Pokojni Dražen smatra se predvodnikom vala evropskih košarkaša u NBA ligi. Tokom svoje bogate košarkaške karijere igrao je za KK Šibenka, KK Cibona, Real Madrid, Portland Trail Blazers i New Jersey Netse. Sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru, nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s vanserijskim košarkašem, koji će deceniju poslije obilježiti evropsku i svjetsku košarku.
"Eh, prošlo je već 20 godina. Dražen je bio avangarda, i to što je radio na parketu oduševljavalo je svakog, pa i mene. Svi koji vole košarku sigurno žale što je prerano otišao. Imao je taj krosover, kroz noge, pa iza leđa. Bilo je to izuzetno atraktivno, neviđeno do tada", rekao je za "Kurir" proslavljeni srpski košarkaš Dejan Bodiroga, inače Petrovićev rođak.
"Imao sam 20 godina i baš me je pogodila vest koju sam čuo. Jedan takav as tako rano da završi – bilo je strašno. Imao je 29 godina i uspeo je da se izbori za odličan status čak i u tadašnjoj NBA ligi. Mislim da je njegova smrt veliki gubitak za košarku", zaključio je Bodiroga.
Priča o prijateljstvu između Petrovića i Vlade Divca ispričana je u emotivnom dokumentarnom filmu "Jednom braća", u produkciji "NBA entertejnmenta", koji je potresao svetsku javnost.
Smrt "Amadeusa, košarkaškog Mozarta", tog tužnog dana odjeknula je kao eksplozija diljem svijeta. Nakon njegove smrti, Draženov dres s brojem 3 koji je nosio na početku NBA lige umirovljen je i podignut pod krov dvorane New Jersey Netsa. Tadašnji trener Netsa Chuck Daly na ceremoniji je kazao:
“Ne znam može li se uopšte riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj takmičarski duh, i sa stanovišta košarke šut prema košu. Nikad ga nećemo zaboravitiâ€.
"Mocart" je bio klupski šampion Evrope sa Cibonom 1985. i 1986, sa Zagrepčanima osvojio je i Kup pobednika kupova 1987, Prvenstvo Jugoslavije 1985. i tri nacionalna kupa (1985, 1986. i 1988). Sa Realom je osvojio Kup pobednika kupova 1989. kada je u finalnom meču postigao 62 poena. Iste godine uzet je i Kup Španije.
Sa reprezentacijom tadašnje države osvojio je zlatne medalje na Evropskom prvenstvu 1989. godine, i godinu dana kasnije na Svjetskom. Srebrnu medalju je osvojio na Olimpijskim igrama 1988. godine, a bronzane na Igrama 1984. i na Prvenstvu Evrope 1987. godine. Sa Hrvatskom je 1992. godine osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barseloni.
"U mojoj karijeri nema nikakvih tajni. Sve što postižem su obični elementi košarke. Jednostavnost je u tome što ja više nego drugi radim, i više nego drugi ponavljam svoje vežbe. Tačno. Treniram četiri do pet sati kada putujem. Na pripremama i više. Veliku pažnju poklanjam tehnici. Ne znam kako drugi rade, ja mislim da treniram dobro. Talenat sam respektovao do 16. godine. Posle sam se priklonio teškom radu. Svaki dan treniram, dugo i naporno", govorio je Petrović o sebi.
Skupljao lopte svom bratu Aleksandru
Dražen Petrović počeo je igrati košarku nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao lopte na treninzima. Ostajao bi poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao, a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao.
Potpisao je za zagrebačku Cibonu koju je odveo dva puta na tron Evrope, a u dvije sezone bio je i najbolji evropski igrač. Prelazi potom u Real Madrid, gdje je bio jedan od najpopularnijih igrača. U tom periodu Dražen je bio i vođa reprezentacije Jugoslavije s kojom ostvaruje pobjedu na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990., i zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Zagrebu 1989. Dražen je 1990. godine postao član Portland Trail Blazersa. Iako je prve sezone, zbog politike unutar kluba, više sjedio na klupi nego igrao, fenomenalan talent pokazao je dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter svoga tima, posebno trojki, nego i najbolji Evropljanin koji je do tada igrao u NBA ligi. Bio je proglašen i najboljim bekom NBA sezone.
Jednostavan i skroman za popularnost kakvu je uživao, pomagao je običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svjedoci tvrde da je usred jedne kišne zagrebačke noći zamotan u kabanicu s kapuljačom pomagao gurati automobil koji se zastao i pri tom nije skidao kapuljaču, da ga ne prepoznaju.
U Kući slavnih od 2002. godine
Tokom bogate karijere upisao je svoje ime u historiju košarke učinkom kojim se malo igrača može pohvaliti. Tako je 1989. godine u finalu evropskog kupa u pobjedi Reala protiv Snaidro Caserte postigao 62 koša. Na Evropskom prvenstvu u Zagrebu kada je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu medalju Dražen je proglašen za najboljeg igrača prvenstva. Druga sezone u Netsima donijela je Draženu nekoliko velikih priznanja, između ostalih, nominaciju za najnaprednijeg igrača u NBA. Isto tako, važno se prisjetiti da je Dražen predvodio Netse sa 20.6 koševa po utakmici. Uvršten je u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine.
ULEB ga je 2008. godine svrstao među 50 najzaslužnijih ljudi za razvoj evropske košarke.
Skoro pet mjeseci pre svog 29. rođendana jugoslovenski i hrvatski košarkaš preminuo je od posljedica povreda zadobijenih u saobraćajnoj nesreći kao suvozač na auto-putu 9 kod Denkendorfa u Njemačkoj.
Njemačka manekenka Klara Szalanty, Petrovićeva djevojka i vozač u tom trenutku, i turska košarkašica koja je bila na zadnjem sjedištu teško su povređene. Utvrđeno je da je vidljivost na putu bila vrlo loša i da Petrović nije bio vezan pojasom dok je spavao tokom puta.
Petrović je rođen 22. oktobra u Šibeniku. Uvršten je među 50 najboljih igrača Eurolige. Pokojni Dražen smatra se predvodnikom vala evropskih košarkaša u NBA ligi. Tokom svoje bogate košarkaške karijere igrao je za KK Šibenka, KK Cibona, Real Madrid, Portland Trail Blazers i New Jersey Netse. Sjajnu i trofejima ispunjenu karijeru počeo je sa svega 15 godina kada ga je trener prvoligaškog kluba Šibenka ubacio u igru, nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s vanserijskim košarkašem, koji će deceniju poslije obilježiti evropsku i svjetsku košarku.
"Eh, prošlo je već 20 godina. Dražen je bio avangarda, i to što je radio na parketu oduševljavalo je svakog, pa i mene. Svi koji vole košarku sigurno žale što je prerano otišao. Imao je taj krosover, kroz noge, pa iza leđa. Bilo je to izuzetno atraktivno, neviđeno do tada", rekao je za "Kurir" proslavljeni srpski košarkaš Dejan Bodiroga, inače Petrovićev rođak.
"Imao sam 20 godina i baš me je pogodila vest koju sam čuo. Jedan takav as tako rano da završi – bilo je strašno. Imao je 29 godina i uspeo je da se izbori za odličan status čak i u tadašnjoj NBA ligi. Mislim da je njegova smrt veliki gubitak za košarku", zaključio je Bodiroga.
Priča o prijateljstvu između Petrovića i Vlade Divca ispričana je u emotivnom dokumentarnom filmu "Jednom braća", u produkciji "NBA entertejnmenta", koji je potresao svetsku javnost.
Smrt "Amadeusa, košarkaškog Mozarta", tog tužnog dana odjeknula je kao eksplozija diljem svijeta. Nakon njegove smrti, Draženov dres s brojem 3 koji je nosio na početku NBA lige umirovljen je i podignut pod krov dvorane New Jersey Netsa. Tadašnji trener Netsa Chuck Daly na ceremoniji je kazao:
“Ne znam može li se uopšte riječima opisati što je Dražen značio ovome klubu, emocionalno, fizički i na ostale načine. Svi ćemo zauvijek pamtiti ono što smo upravo vidjeli na ekranu, taj osmijeh, taj osjećaj, taj takmičarski duh, i sa stanovišta košarke šut prema košu. Nikad ga nećemo zaboravitiâ€.
"Mocart" je bio klupski šampion Evrope sa Cibonom 1985. i 1986, sa Zagrepčanima osvojio je i Kup pobednika kupova 1987, Prvenstvo Jugoslavije 1985. i tri nacionalna kupa (1985, 1986. i 1988). Sa Realom je osvojio Kup pobednika kupova 1989. kada je u finalnom meču postigao 62 poena. Iste godine uzet je i Kup Španije.
Sa reprezentacijom tadašnje države osvojio je zlatne medalje na Evropskom prvenstvu 1989. godine, i godinu dana kasnije na Svjetskom. Srebrnu medalju je osvojio na Olimpijskim igrama 1988. godine, a bronzane na Igrama 1984. i na Prvenstvu Evrope 1987. godine. Sa Hrvatskom je 1992. godine osvojio srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Barseloni.
"U mojoj karijeri nema nikakvih tajni. Sve što postižem su obični elementi košarke. Jednostavnost je u tome što ja više nego drugi radim, i više nego drugi ponavljam svoje vežbe. Tačno. Treniram četiri do pet sati kada putujem. Na pripremama i više. Veliku pažnju poklanjam tehnici. Ne znam kako drugi rade, ja mislim da treniram dobro. Talenat sam respektovao do 16. godine. Posle sam se priklonio teškom radu. Svaki dan treniram, dugo i naporno", govorio je Petrović o sebi.
Skupljao lopte svom bratu Aleksandru
Dražen Petrović počeo je igrati košarku nakon što je starijem bratu Aleksandru skupljao lopte na treninzima. Ostajao bi poslije treninga sam u dvorani i šutirao sve dok ne padne noć. Kad je počeo igrati u šibenskim kadetima, svoju minutažu za trening samostalno je produljivao i do kasnijih sati. Prije škole dolazio je u praznu dvoranu i trenirao, a poslijepodnevni trening zadnji je napuštao.
Potpisao je za zagrebačku Cibonu koju je odveo dva puta na tron Evrope, a u dvije sezone bio je i najbolji evropski igrač. Prelazi potom u Real Madrid, gdje je bio jedan od najpopularnijih igrača. U tom periodu Dražen je bio i vođa reprezentacije Jugoslavije s kojom ostvaruje pobjedu na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990., i zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu u Zagrebu 1989. Dražen je 1990. godine postao član Portland Trail Blazersa. Iako je prve sezone, zbog politike unutar kluba, više sjedio na klupi nego igrao, fenomenalan talent pokazao je dvije godine poslije u New Jersey Netsima. Ne samo da je 1992. bio najbolji šuter svoga tima, posebno trojki, nego i najbolji Evropljanin koji je do tada igrao u NBA ligi. Bio je proglašen i najboljim bekom NBA sezone.
Jednostavan i skroman za popularnost kakvu je uživao, pomagao je običnim ljudima koje nije ni poznavao. Svjedoci tvrde da je usred jedne kišne zagrebačke noći zamotan u kabanicu s kapuljačom pomagao gurati automobil koji se zastao i pri tom nije skidao kapuljaču, da ga ne prepoznaju.
U Kući slavnih od 2002. godine
Tokom bogate karijere upisao je svoje ime u historiju košarke učinkom kojim se malo igrača može pohvaliti. Tako je 1989. godine u finalu evropskog kupa u pobjedi Reala protiv Snaidro Caserte postigao 62 koša. Na Evropskom prvenstvu u Zagrebu kada je reprezentacija Jugoslavije osvojila zlatnu medalju Dražen je proglašen za najboljeg igrača prvenstva. Druga sezone u Netsima donijela je Draženu nekoliko velikih priznanja, između ostalih, nominaciju za najnaprednijeg igrača u NBA. Isto tako, važno se prisjetiti da je Dražen predvodio Netse sa 20.6 koševa po utakmici. Uvršten je u košarkašku Kuću slavnih 2002. godine.
ULEB ga je 2008. godine svrstao među 50 najzaslužnijih ljudi za razvoj evropske košarke.
