Na današnji dan prije 29 godina u saobraćajnoj nesreći na autocesti pokraj njemačkoga grada Ingolstadta poginuo je Dražen Petrović, hrvatski košarkaški reprezentativac i jedan od najboljih hrvatskih sportista svih vremena.
Košarkaški Mozart, kako su ga zvali italijanski novinari, tragično je izgubio život na vrhuncu sportske slave, u 29. godini života.
Rođen je 22. oktobra 1964. godine u Šibeniku, gdje je s 13 godina započeo veličanstveni košarkaški put. Već u dobi od 15 godina zaigrao je za prvi tim Šibenke.
- Lopta, koš i ja. I to je priča koja nema kraja. Nadam se, međutim, da će razumjeti da za ono što želim od košarke moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan da bih otvorio drugi krug - tako je navijačima Šibenke govorio Dražen kada je odlazio iz male dvorane u kojoj je napravio prve košarkaške korake.
Od 1984. godine igrao je za Cibonu, s kojom je osvojio dva naslova evropskog prvaka, a četiri godine kasnije prešao je u madridski Real. Nakon niza trofeja s kraljevskim klubom iz Madrida preselio je u najjaču ligu svijeta NBA, najprije u Portland, a potom - u New Jersey.
U majici Netsa ostavio je dubok trag i profilirao se u jednog od najboljih šutera lige. Njegov dres s brojem 3 pod krovom dvorane u New Jerseyju najbolje svjedoči koliko im je značio. Bio je šuter o kojem se i danas s divljenjem priča i radnik kakav se rijetko viđa.
Kao kapiten je predvodio hrvatsku reprezentaciju koja je na OI u Barceloni 1992. godine osvojila srebrnu medalju, odigravši finalni duel s jedinim pravim američkim Dream Teamom, da bi se desetak godina kasnije nekima iz te ekipe pridružio u košarkaškoj Kući slavnih u Springfieldu. Kao reprezentativac bivše države osvojio je još jedno olimpijsko srebro - u Seulu 1988., te broncu u Los Angelesu 1984. godine.
Faktor
Rođen je 22. oktobra 1964. godine u Šibeniku, gdje je s 13 godina započeo veličanstveni košarkaški put. Već u dobi od 15 godina zaigrao je za prvi tim Šibenke.
- Lopta, koš i ja. I to je priča koja nema kraja. Nadam se, međutim, da će razumjeti da za ono što želim od košarke moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan da bih otvorio drugi krug - tako je navijačima Šibenke govorio Dražen kada je odlazio iz male dvorane u kojoj je napravio prve košarkaške korake.
Od 1984. godine igrao je za Cibonu, s kojom je osvojio dva naslova evropskog prvaka, a četiri godine kasnije prešao je u madridski Real. Nakon niza trofeja s kraljevskim klubom iz Madrida preselio je u najjaču ligu svijeta NBA, najprije u Portland, a potom - u New Jersey.
U majici Netsa ostavio je dubok trag i profilirao se u jednog od najboljih šutera lige. Njegov dres s brojem 3 pod krovom dvorane u New Jerseyju najbolje svjedoči koliko im je značio. Bio je šuter o kojem se i danas s divljenjem priča i radnik kakav se rijetko viđa.
Kao kapiten je predvodio hrvatsku reprezentaciju koja je na OI u Barceloni 1992. godine osvojila srebrnu medalju, odigravši finalni duel s jedinim pravim američkim Dream Teamom, da bi se desetak godina kasnije nekima iz te ekipe pridružio u košarkaškoj Kući slavnih u Springfieldu. Kao reprezentativac bivše države osvojio je još jedno olimpijsko srebro - u Seulu 1988., te broncu u Los Angelesu 1984. godine.
Faktor
