Sport u 2022. godini

Protekla godina donijela nam je sjajne trenutke sa dva najveća sportska događaja – Olimpijskih igara i Svjetskog prvenstva u fudbalu, no sve je zasjenila smrt Pelea.

Trebala je to biti godina u kojoj bi se saželo sve što život čini lijepim, pa tako i sve ono što nam daje sport, najljepša svakodnevna razbibriga mnogih žitelja naše planete.

No, neki drugi događaji od nje su načinili godinu suza.

Samo dva dana prije isteka 2022. godine, došla nam je informacija da je svijet napustio Pele. Po mnogima najbolji fudbaler svih vremena, jedini osvajač tri titule svjetskog prvaka u historiji i čovjek koji zbog kojeg su zaustavljani ratovi kako bi se u miru uživalo u njegovim majstorijama, u bolnici u Sao Paulu izgubio je najvažniju utakmicu. Odlazak brazilskog majstora cijeli je svijet zavio u tugu, no njegova ostavština bit će neizbrisiva.

Peleova smrt, uz tragediju koja je zadesila Ukrajinu, bacila je sjenu na godinu kojoj je kalendar dodijelio dva najveća i najpopularnija sportska događaja – Olimpijske igre u Pekingu i Svjetsko prvenstvo u fudbalu u Kataru.

Spektakularno spuštanje zavjese na Svjetsko prvenstvo u Kataru, prvi Mundijal u historiji igran na tlu jedne arapske zemlje, u decembru je ispisalo savršeno poglavlje kojim su zaključene borbe u 2022. godina, prepunoj historijskih događaja.

Od drame sa Novakom Đokovićem i njegove deportacije iz Australije i olimpijskog sjaja Pekinga sa početka godine, do oproštajnih suza Rogera Federera i slavljeničke euforije Lionela Messija sa blistavog Mundijala u Kataru, godina je bila krcata događajima za pamćenje, u koje se 29. decembra, ali ne po lijepom, upisao i odlazak Pelea.

Đokovićeva australska drama

Uvod u sportsku 2022. godinu ponudila je drama sa Đokovićem i njegovim nastupom na Australian Openu.

Đoković, jedan od najboljih tenisera u historiji, u Australiju se, po deseti trofej Melbournea, zaputio sa obrazloženjem da će mu medicinsko izuzeće od vakcinacije protiv COVID-a 19 pomoći da prođe karantinska pravila za ulaz u državu, no završilo je tako da je poslije višednevnog boravka u neuglednom hotelu za azilante i migrante i niza saslušanja, bio prisiljen vratiti kući.

Mediji su mnogo pisali o tome da je ruski predsjednik Vladimir Putin sa invazijom na Ukrajinu čekao dok ne prođu Zimske olimpijske igre u Pekingu kako svom savezniku Kini ne bi pokvario spektakl. Koliko je u tome bilo istine, teško je reći, no činjenica je da je zavjesa na spektakl u Pekingu spuštena samo četiri dana prije nego što će ruski lider narediti svojoj vojsci upad u susjednu zemlju.

Igre u Pekingu, njihovo 24. zimsko izdanje, odvijale su se kroz čak 109 takmičenja u 15 različitih disciplina. Nastupio je 2.871 sportista iz 91 zemlje, sa debitantima sa Haitija i Saudijske Arabije, koji su prvi put ponijeli zastave svojih zemalja na Zimskim igrama.

Ono što će ostati zapisano na sportskom planu je što je Norveška sa 16 zlatnih medalja postavila novi rekord Igara, no van borilišta, pamtit će se i po diplomatskom bojkotu ceremonije otvaranja predstavnika nekoliko zemalja predvođenih SAD-om, zbog kršenja ljudskih prava u Kini, tačnije – represije prema Ujgurima i u Hong Kongu.

Dok su na globalnom planu Norvežani ispisali historiju i Peking napustili sa 37 olimpijskih odličja, na regionalnom će Igre po dobrom pamtiti samo Slovenci, koji su u Kini osvojili sedam medalja, od čega dvije zlatne, tri srebrene i dvije bronzane.

Odlazak Federera i Serene Williams

Ako izuzmemo Đokovićeve probleme sa vizom, teniska godina je i na terenu bila više nego uzbudljiva. Novakovo neigranje u Australiji omogućilo je Rafaelu Nadalu da lakše dođe do 21. trofeja sa Grand Slam turnira. Uz 22, koji je kasnije odvojio na Roland Garrosu, španski teniser sada je rekorder po broju osvojenih naslova na četiri najjača svjetska turnira. Đokoviću je pak, za utjehu, ostao naslov osvajača Wimbledona, što mu je bila 21. Grand Slam titula i sedma na londonskom turniru.

A onaj ko drži rekord sa jednim naslovom više u Londonu, Roger Federer, ove je godine stavio tačku na veličanstvenu karijeru jednog od najvećih ikada. S obzirom na to da se u posljednje vrijeme više liječio nego što je igrao, te da je već zašao u petu deceniju života, Federerov oproštaj malo je koga mogao iznenaditi, no njegov odlazak ipak je u svijetu prihvaćen kao šok, zbog praznine koju će nakon decenija vladavine terenima ostaviti iza sebe.

Suze švicarskog tenisera, osvajača 103 ATP turnira, od kojih 20 Grand Slamova, nakon posljednjeg nastupa u karijeri na Laver cupu, u paru sa dugo vremena najljućim rivalom Rafaelom Nadalom, koji je Federerov oproštaj također dočekao u suzama, kadar je koji može konkurirati za sportski prizor godine.

Osim Federera, napustilo nas je još jedno veliko tenisko ime. Nekoliko sedmica prije njega, oprostila se Serena Williams. Iako sa 23 osvojene Grand Slam titule nije uspjela stići rekord Margaret Court (24), mnogi su je sa terena ispratili kao najveću teniserku ikada.

Košarku je u 2022. obilježilo Svjetsko prvenstvo za žene u Sydneyu, kojim je selekcija SAD-a protutnjala kao uragan. Na putu do titule, svoje ukupno četvrte, Amerikanke su bez problema savladale i selekcije Bosne i Hercegovine te Srbije.

Nakon što su godinu ranije na Evropskom prvenstvu došle do četvrtfinala, košarkašice Bosne i Hercegovine u Australiju su otputovale sa velikim optimizmom, no tamo su potpuno podbacile i izgubile svih pet mečeva u grupi, uz koš-razliku od minus 196. Selekcija Srbije je bila uspješnija, no selekcija SAD-a bila im je previsoka prepreka u četvrtfinalu.

‘Najbolji Mundijal do sada’

Srbija je najveći uspjeh proslavila u odbojci. Na Svjetskom prvenstvu za žene, srpske odbojkašice su odbranile naslov osvojen u Japanu, u finalnom meču ostvarivši ubjedljiv trijumf nad Brazilom. Reprezentacija Hrvatske nije se proslavila, već je u grupnoj fazi pretrpjela poraz u svih pet utakmica.

Kod muškaraca, Sloveniji je na Svjetskom prvenstvu izmakla bronza, pa se morala zadovoljiti sa četvrtom pozicijom. Srbija je takmičenje završila u osmini finala.

I na kraju: Katar. Iako dugo osporavana i kritikovana na Zapadu, mala zaljevska zemlja organizirala je sjajno Svjetsko prvenstvo koje je predsjednik Međunarodne fudbalske asocijacije (FIFA) Gianni Infantino nazvao najboljim do sada. Na kraju, kada je spuštena zavjesa na turnir, sve kritike postale su prošlost.

Prvi Mundijal na tlu Bliskog istoka, prvi u arapskom svijetu, prvi na kojem je jedan susret vodila žena…, prvi po mnogo čemu, ali ono što će ostati uklesano u historiji – prva titula za Lionela Messija.

Nakon 16 godina snova o trofeju i četiri sušna Mundijala, argentinski as konačno je uspio doći do zlatnog kipića, nakon sjajnog pohoda koji je Argentinu bacio u euforiju, a njemu stavio krunu na veličanstvenu karijeru i postavio ga rame uz rame sa legendarnim Diegom Maradonom.

Messi je odigrao fantastičan turnir i sa dirigentskom palicom, asistencijama i golovima nosio svoju selekciju na putu do treće titule svjetskog prvaka te pritom oborio čitav niz mundijalskih rekorda.

Ronaldov bijes i povratak Erikssena

Za razliku od njega, nastup još jednog asa koji je vapio za svjetskim naslovom, Cristiana Ronalda, završio je neslavno. Njegov Portugal završio je nastup u četvrtfinalu, gdje ga je izbacio Maroko, a sam Ronaldo imao je neslavan nastup na turniru, čiji je dio presjedio na klupi. Svoju vjerovatno posljednju priliku da Portugal vodi do prve titule prvaka svijeta, Ronaldo je ispratio sa suzama u očima i izljevima bijesa.

Završni turnir prepun šokantnih ishoda, za koje je u najvećoj mjeri bila zaslužna selekcija Maroka, u dobroj mjeri je obilježila i reprezentacija Hrvatske, koja je u četvrtfinalu izbacila Brazil, ali koju je upravo Argentina zaustavila u pohodu na drugo finale zaredom. Ipak, „Vatreni“ su se kući vratili sa bronzanom medaljom, ponovivši uspjeh generacije iz 1998. godine.

Srbija je, pak, ostala kratkih rukava, pošto je eliminisana već u grupnoj fazi.

Iako njegova selekcija nije napravila ništa, jedan od junaka turnira svakako je bio Danac Christian Eriksen. Sjajni veznjak, koji je prošle godine na Evropskom prvenstvu doživio kolaps i zastoj rada srca, vratio se na svjetsku scenu. Iako je Danska ispala u grupnoj fazi, Erikssenov nastup mogao bi se svrstati u najljepše trenutke turnira.