Ove, 2011. godine, februara mjeseca, Škola košarke Junior-06, slavi mini-jubijel pet godina uspješnog rada.

Ova multietnička škola, sa igračima u muškoj i ženskoj kategoriji, takmiči se u pionirskoj i kadetskoj ligi Kosova, dok su iz nje ponikli igrači koji već nastupaju u prvom timu super-ligaša KK “Bashkimi”.

Među mladim talentima ovog, inače, kadetskog jesenjeg prvaka Kosova, je i Ahmed Balje, rođen 1996. godine u Prizrenu.
U ekipi igra “dvojku”, odnosno beka, i poznat je po šuterskim sposobnostima. Naročito u postizanju „trojki”. Ahmed je učenik 9-og razreda o.š „Abdyl Frashëri” i njegovi su uzori Dražen Petrović, Steve Nesh i Black Griffin.

Kako si zavolio košarku? Ko je uticao na tebe?
Dok sam bio mali, mnogo sam pratio košarku na TV-u, često izlazio do gradskog parka da gledam kako odrasli igraju. Iako je fudbal najpopularniji sport na svijetu, kod mene mjesto košarke ne može niko zamjeniti. Na pitanje ko je uticao na mene mogo bi da kažem da je to otac, koji me u svakom pogledu i podržava.
 
Koliko članova ima škola košarke Junior-06? U kojoj se ligi takmičite?
"Junior-06" iz Prizrena, ima više od stotinu polaznika i osnovan je prije pet godina. 2006. godine. U našem klubu su uključene generacije mlađih pionira, pionira, mlađih kadeta, kadeta... U kategoriji muškaraca i djevojaka.
„Junior 06“ je učestvovao u skoro svim ekipnim takmičenjima kosovske košarkaške lige FBK-a. Česti smo gosti ma domaćim i turnirima u regionu. Na Međunarodnom Božićnom turniru u Poreču 2008. godine, naša kadetska ekipa je osvojila visoko 3. mjesto, dok pioniri četvrto. Ovogodišnji uspjeh u Francuskoj još jedna je potvrda da naši treneri i uprava imaju jasnu viziju i cilj.
Naša ekipa se suočava se nedostatkom prostora za treninge. Također, slaba je podrška društva. Postoji želja za rad, imamo dobre igrače, naši treneri daju sve od sebe, a nadamo se da neće izostati i šira podrška.

Nekoliko već godina gostujete na turniru u Poreču. Bili ste i u Francuskoj. Učestvujete i na nekim drugim turnirima u regionu. Koliko vam ti turniri pomažu?
Više puta, kao sto ste već pomenuli, učestvovali smo na Božićnom turniru u Poreču, prošle smo godine bili i u Francuskoj, Ulcinju, Skoplju...
Utisci su veoma dobri. Stekli smo poznastva sa mnogim našim vršnjacima iz pomenutih klubova.
Ovakvi turniri su veoma dobra šansa i da naučimo puno o košarci. Meni osobno su pomogli u sticanju samopouzdanja, koje je veoma važno.
Imao sam također, prilike da se upoznam sa velikim trenerima i velikim igracima koji su dolazili iz drugih zemalja.
Obzirom da imamo relativno malo utakmica u domaćem prvenstvu, međunarodni turniri nam pomažu da provjerimo naše kvalitete, suočimo se novim izazovima... Važno je reči da povećan broj utakmicama u „nogama“ je uticao u postizanju najboljeg rezultata u kadetskoj ligi Kosova – osvajanje titule u jesenjem dijelu takmičenja.

Sa kojom ekipom ste uspostavili saradnju?
Ne bih posebno pominjao neku ekipu, ali bih istakao da smo igrali sa našim vršnjacima iz Barcelone... Imamo veoma dobru saradnju sa ekipama iz Prizrena, Prištine, Mitrove, Peći, ali i ekipama iz Albanije, Makedonije, Crne Gore...

Riječ dvije o tvojim trenerima... Koliko puta nedjeljno trenirate i kakvi su vam uslovi za rad?
Ja sam prve tajne košarke naučio još od svoje osme godine. Moj trener i učitelj koji me je svo vrijeme učio i podržavao je profesor Edin Kërveshi. Također, bih pomenuo i zalaganje menadžera i trenera Ramusha Rushitija.
Što se uslova za rad tiče, mogu da kažem da imamo skoro svakog dana treninge, u ljetnjem periodu i po dva dnevno.
Treninge obavljamo u sali Ekonomske škole, sada sale Univerziteta u Prizrenu.
U zimskom periodu imamo dosta problema, jer sala nema grijanja, a česte su i redukcije struje.
Postoje minimalni uslovi za rad, koji svakako utiču i na rad trenera i na same igrače.

Pratiš li ligu domaću, evropsku košarku, NBA. Imaš li uzora?
Pratim i domaću i međunaorodnu košarku. Naš Bashkimi ima velikih organizacijskih problema, dok Sigal Prishtina pokazuje najbolje rezultate.
Navijam za Fenerbahče u evropskim razmjerama, kojeg predvodi Roko Leni Ukić, dok je NBA svakako najbolja profesionalna košarskaška liga u svijetu. Tamo su moji favoriti Phoenix Suns i Orlando Magic...
Posebno bih izvojio dva igrača Stevea Nesha i Blakea Griffina.
Nesh je vizionar, najbolji play-maker u historiji NBA, dok je Griffina najbolji primjer kako se za veoma kratko vrijeme može dati maksimum. On je atraktivan igrač, poseno sa njegovim zakucavajima.
Nesh je moj uzor, mada želim da pomenem i pokojnog Dražena Petrovića, najboljeg košarkaša sa naših prostora.

Koliko tvojih saigrača iz Juniora-06 brani boje Bashkimija i očekuješ li da ćete za par godina biti nosioci igre našeg predstavnika u Super-ligi?
Među seniorima koji igraju za prvi tim „Bashkimija“, pomenuću Qendrima Biraja, Artina Gashija, dok u ženskoj ekipi „Bashkimija“, trostrukog kosovskog prvaka, Filloretu Karavidaj, Jakut Burri, Gresu Gashi, Ulpianu Emra, Filoretu Vukshinaj...
Nadam se da će naša kadetska ekipa, u dogledno vrijeme, biti i nosilac igre Bashkimija, za nekoliko godina.


Ahmed Balje, Arianit Mallaku, Albion Birraj

U koju školu ideš, kakav si učenik? Imaš li vremena za još koji hobi?
Pohađam deveti razred u o.š “Abdyl Frasheri” u Prizrenu. Odličan sam učenik... Može se naći vremena i za školu i za sport. Najveći je problem što vrijeme treba dobro rasporediti.
Pratim sa ocem i međunarodni fudbal. Obožavam Edina Džeku i Miroslava Stocha... Navijam za Fenerbahče.
Volim da se bavim i fotografisanjem i radu na nekim kompjuterskim programima.

Vaši planovi u 2011. godini?
Najveći naš cilj je osvajanje Kupa Republike Kosova i titulu šampiona u kadetskoj košarkaškoj ligi Kosova.
Nadam se da ćemo i u drugom dijelu takmičenja biti najbolji, pokazati maksimum i osvojiti, toliko očekivano, prvo mjesto.

Tvoja poruka našim čitaocima?
Moja je poruka da se mladi bave sportom, bilo kojim... Jer, time stičemo sve pozitivne osobine koje će nam kasnije u životu pomoći.
Sport, udaljava od droge i drugih negativnih pojava u našem društvu.

Razgovor vodio: Vinetu Ganić

Riječ dvije o košarci

James Naismith, Kanađanin, profesor fizičkog na koledžu, smislio je igru.
”Košarku sam smislio kao igru u kojoj će mladi moći da upotrebljavaju svoj um i snagu bez ekscesa koji bi ih pretvorili u instrumente zla.”
U početku, pravila su se razlikovala od današnjih. Novim košarkaškim pravilima FIBA, koja su danas počela da se primenjuju sa startom kvalifikacija za Evroligu, predviđeno je nekoliko izmjena a među najznačajnijim je svakako distanca sa koje je potrebno postići koš da bi se on računao kao tri poena. Dosadašnju liniju iscrtanu na 6,25 metara od koša zamjeniti luk koji je pola metra dalje, na 6,75. Ipak, kako bi se sačuvalo neophodnih 90 centimetara prostora između aut-linije i linije za tri poena, distanca odakle se postiže trojka biće nešto manja u uglu terena, o čemu svjedoči i prikazani crtež košarkaškog igrališta.

Ni reket neće biti u obliku trapeza kao do sada već će biti u obliku pravougaonika. Udaljenost trojke definisaće i mesto odakle će se u poslednja dva minuta utakmice i produžetaka ekipa posle tajmuata kretati u napad. Umjesto sa polovine terena, tim koji ima loptu u igru će je ubaciti sa "pomoćnih crta", koje će na aut-liniji biti iscrtane u visini linije 6,75. Na 125 centimetara od središta obruča na parketu će biti iscrtani polukrugovi koji će označiti mesto odakle se napadaču neće suditi "probijanje" ako defanzivac stoji unutar tog polukruga. Na kraju, mjenja se delimično i pravilo o 24 sekunde za napad. Ukoliko tim treba da krene u napad iz svog polja, a ima novo vreme za napad, odbrojavaće upravo 24 sekunde. No, ako ekipa kreće sa protivničke polovine, vreme će se računati na sledeći način: ukoliko je igra zaustavljena u trenutku u kome je za napad ostalo više od 14 sekundi, to vreme će i ostati na satu pre početka nove akcije, a ako je u trenutku prekida ostalo 13 i manje sekundi, tim koji napada dobiće 14 sekundi za svoju akciju.