Na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1970. godine brazilska je nogometna reprezentacija predvođena iskusnim, 30-godišnjim Peleom došla do trećeg naslova Svjetskog prvaka.
Igrali su pritom Brazilci nogomet koji je dan-danas općeprihvaćen kao standard tehnički dotjerane i lijepe igre koja ostavlja bez daha. Zbog toga je prije 40 godina stvoren mit koji traje do današnjih dana: da je ekipa Marija Loba Zagalla najbolja nogometna ekipa u historija.
Nije poznato ko je autor svetogrđa, ali njegovo je djelo osvanulo na Youtubeu: u videoisječku dugom malo više od tri minute pobrojani su samo gafovi svjetskih prvaka s meksičkog Mundijala.
Istina je, Zagallova ekipa predvođena Peleom nije samo blistala. Imala je i grešaka nedostojnih njihova individualnoga i kolektivnog talenta.
Primjerice, čuveni je Pele tako u finalnoj utakmici protiv Italije na Stadionu Azteca u Ciudad de Mexicu u trima navratima iz slobodnih udaraca skoro pa prebacio tribinu iza gola. U dva je navrata "avione" u istoj utakmici gađao i gotovo jednako dobri Rivellino, ljevonogi majstor u istoj ekipi.
Na koncu, Talijani su na 1-1 izjednačili nakon tragikomične greške odbrambenih igrača Brazila. Zabio je Bonisegna.
Kontekst je, međutim, sasvim drukčiji: u finalu je Brazil deklasirao Italiju 4-1 otišavši do kraja s maksimalnih šest pobjeda u šest utakmica, što nakon toga nikome nije uspjelo.
Nadalje, ukupna gol-razlika u korist južnoameričke reprezentacije na turniru bila je 19-6.
Konačno, u velikoj su Zagallovoj ekipi, praktički bez ijednoga slabog mjesta u timu, ordinirali velemajstori poput Jairzinha (po jedan gol na svakoj od šest utakmica), Gerson, Tostao Rivellino, Pele, Carlos Alberto, Clodoaldo, Everaldo, Felix
