Propast velike civilizacije Maja u devetom vijeku na poluotoku Jukatan uzrokovalo je više faktora, prije svega klimatske promjene, velike izmjene u okolišu te pomaci u trgovinskim rutama, pokazalo je novo istraživanje složenih interakcija između ljudi i okoliša.
U svojem modelu, predstavljenom u novom broju magazina Proceedings of the National Academy of Sciences, društveni naučnici B. L. 'Billie' Turner i Jeremy 'Jerry' A. Sabloff predstavili su teoriju u kojoj su povezali ekonomske i ekološke stresove u ovom području koji su bili okidač za pad drevnih Maja. Autori opisuju klasično razdoblje nizinskih Maja (od 300. do 800. godine) kao visoku, složenu civilizaciju organiziranu u mrežu gradova-država.
Prema novom izvještaju drevne Maje u tom su brežuljkastom području bez rijeka bili izloženi sušama koje su znale trajati decenijama, pa čak i vijekovima. One su bile pojačane ljudskim intervencijama u okolišu, među ostalim i velikim sječama šuma.
Prije propasti Maje su u tom području živjeli u razdoblju dužem od 2.000 godina i razvili sofisticirano shvaćanje svojeg okoliša, izgradili složene sisteme navodnjavanja i preživjeli najmanje dva duga sušna razdoblja.
Tokom jedne takve suše u devetom vijeku trgovinski putovi koji su dotad prolazili poluotokom skrenuti su i počeli su ga obilaziti, što se negativno odrazilo na ekonomiju i vladajuću klasu koja više nije mogla održavati infrastrukturu kako bi spriječila propast, navodi Tportal.
'Oni su odlučili napustiti centralne nizinske prostore umjesto da održavaju svoja ulaganja. Ova teorija nije konzistentna samo sa podacima o propasti civilizacije već i činjenicom da ove nizine kasnije više nisu naseljene', rekao je Turner i dodao: 'Ona uvažava ulogu klimatskih promjena, ljudskih promjena u okolišu, trgovine i određene odluke.' Autori smatraju da suvremeno društvo na primjeru propasti Maja može naučiti lekciju o važnosti održivog razvoja.
