Grupa naučnika iz Argentine koristi mikroorganizme porijeklom s Antarktika da bi se u netaknutim prostranstvima bijelog kontinenta počistilo što više onečišćenja koje nastane od goriva ili od plastike.
Ranije studije su pokazale da mikrobi u tlu i u okeanima širom svijeta evoluiraju tako da mogu jesti plastiku.
Argentinski istraživači iskoristili su sićušne mikrobe koji jedu otpad, kreirajući tako prirodan sistem čišćenja zagađenja prouzrokovanog dizelom koji se koristi kao izvor električne energije i topline za istraživačke baze na zaleđenoj Antarktici.
Taj kontinent zaštićen je Madridskim protokolom iz 1961. kojim je propisano da se mora održati u netaknutom stanju.
Istraživanje o tome na koji bi način mikrobi mogli biti od koristi kada je u pitanju plastični otpad, materijal je za proučavanje i većih problema u okolini.
- U ovom smo radu koristili potencijal domaćih mikroorganizama - bakterija i gljivica koje nastanjuju antarktičko tlo, čak i kad je ono kontaminirano, a ti mikroorganizmi jedu ugljikovodike, odnosno naftu - rekao je biohemičar, dr. Lucas Ruberto te dodao da "ono što je za nas kontaminant, za njih može biti hrana".
- Ugljikovodici su organski spojevi sastavljeni jedino od atoma ugljika i vodika i nalaze se na brojnim mjestima, uključujući sirovu naftu i prirodni plin. Ova vrsta mikroorganizama u suštini jede spojeve slične nafti i koristi ih kao gorivo. Slični mikroorganizmi su već odigrali važnu ulogu u razgrađivanju naftnih mrlja, poput one u Meksičkom zaljevu 2010. godine.
Ruberto je u decembru s kolegama naučnicima otputovao u Carlini, jednu od šest stalnih argentinskih baza na Antarktiku, pri čemu je bio prisiljen proći i karantin da bi se spriječio potencijalni prijenos koronavirusa na ovaj kontinent na kojem je ranije ipak došlo do izoliranih slučajeva zaraze.
Članovi njegovog tima obavili su bioremedijaciju, a radi se, između ostalog, o čišćenju tla zagađenog dizelom, pri čemu se koriste autohtoni mikroorganizmi i biljke te se na taj način uklanja oko 60 do 80 posto onečišćenja.
Dr. Ruberto je kazao da su članovi njegovog tima mikrobima pomogli dušikom, vlagom i prozračivanjem da bi im optimizirali uvjete djelovanja.
- U osnovi time postižemo da mikroorganizmi, uz vrlo mali utjecaj na okolinu, biološki smanje nivo zagađivača - pojasnio je Ruberto.
On i kolege počeli su istraživati na koji bi način mikrobi mogli pridonijeti čišćenju plastičnog otpada i drugdje u svijetu.
I goriva i plastika su polimeri, dakle, molekule sastavljene od dugih lanaca uglavnom ugljika i vodika.
- Jedan od naših ovogodišnjih projekata bavi se potragom za autohtonim mikroorganizmima sposobnima za razgradnju plastike. Otkrijemo li da se plastika uspješno razgrađuje, u sljedećem bismo koraku trebali shvatiti na koji se način to odvija da bismo dugoročno pronašli način biotehnološkog procesa razgradnje polimera na ovako niskim temperaturama - kazala je Nathalie Bernard, biohemičarka i specijalistica za biorazgradnju plastike.
Faktor
Argentinski istraživači iskoristili su sićušne mikrobe koji jedu otpad, kreirajući tako prirodan sistem čišćenja zagađenja prouzrokovanog dizelom koji se koristi kao izvor električne energije i topline za istraživačke baze na zaleđenoj Antarktici.
Taj kontinent zaštićen je Madridskim protokolom iz 1961. kojim je propisano da se mora održati u netaknutom stanju.
Istraživanje o tome na koji bi način mikrobi mogli biti od koristi kada je u pitanju plastični otpad, materijal je za proučavanje i većih problema u okolini.
- U ovom smo radu koristili potencijal domaćih mikroorganizama - bakterija i gljivica koje nastanjuju antarktičko tlo, čak i kad je ono kontaminirano, a ti mikroorganizmi jedu ugljikovodike, odnosno naftu - rekao je biohemičar, dr. Lucas Ruberto te dodao da "ono što je za nas kontaminant, za njih može biti hrana".
- Ugljikovodici su organski spojevi sastavljeni jedino od atoma ugljika i vodika i nalaze se na brojnim mjestima, uključujući sirovu naftu i prirodni plin. Ova vrsta mikroorganizama u suštini jede spojeve slične nafti i koristi ih kao gorivo. Slični mikroorganizmi su već odigrali važnu ulogu u razgrađivanju naftnih mrlja, poput one u Meksičkom zaljevu 2010. godine.
Ruberto je u decembru s kolegama naučnicima otputovao u Carlini, jednu od šest stalnih argentinskih baza na Antarktiku, pri čemu je bio prisiljen proći i karantin da bi se spriječio potencijalni prijenos koronavirusa na ovaj kontinent na kojem je ranije ipak došlo do izoliranih slučajeva zaraze.
Članovi njegovog tima obavili su bioremedijaciju, a radi se, između ostalog, o čišćenju tla zagađenog dizelom, pri čemu se koriste autohtoni mikroorganizmi i biljke te se na taj način uklanja oko 60 do 80 posto onečišćenja.
Dr. Ruberto je kazao da su članovi njegovog tima mikrobima pomogli dušikom, vlagom i prozračivanjem da bi im optimizirali uvjete djelovanja.
- U osnovi time postižemo da mikroorganizmi, uz vrlo mali utjecaj na okolinu, biološki smanje nivo zagađivača - pojasnio je Ruberto.
On i kolege počeli su istraživati na koji bi način mikrobi mogli pridonijeti čišćenju plastičnog otpada i drugdje u svijetu.
I goriva i plastika su polimeri, dakle, molekule sastavljene od dugih lanaca uglavnom ugljika i vodika.
- Jedan od naših ovogodišnjih projekata bavi se potragom za autohtonim mikroorganizmima sposobnima za razgradnju plastike. Otkrijemo li da se plastika uspješno razgrađuje, u sljedećem bismo koraku trebali shvatiti na koji se način to odvija da bismo dugoročno pronašli način biotehnološkog procesa razgradnje polimera na ovako niskim temperaturama - kazala je Nathalie Bernard, biohemičarka i specijalistica za biorazgradnju plastike.
Faktor
