Psihološki pritisak

Istraživači su došli i do podataka da ‘najveći broj mladih osjeća sramotu, a često i očaj, zbog svog fizičkog izgleda, garderobe, automobila i društvenog statusa koji nisu u stanju da dostignu’.

Ogromna popularnost društvenih mreža poslednjih desetak godina dovela je do toga da su kompanije koje stoje iza njih postale globalni igrači u tehnološkom biznisu, sa vrednošću koja se meri stotinama milijardi dolara. Takođe, njihovi osnivači i direktori su postali i globalne zvezde, kao što su to nekada bili holivudski glumci, a sve to zahvaljujući našim objavama i lajkovima.

Instagram je u početku bio aplikacija isključivo namenjena fotografima, i to dostupna samo za iOS uređaje – iPhone i iPad. Kako su vremenom dodavane nove funkcije, a broj korisnika rastao, 2012. godine je lansirana i verzija za Android uređaje. Nedugo nakon toga, Facebook je kupio Instagram, ali ne sa namerom da poboljša fotografsko umeće korisnika – već da bi im servirao veliki broj oglasa i reklama svakog dana.

Instagram je TV 21. vijeka

Kada se televizija masovno pojavila u godinama nakon Drugog svetskog rata, retko koja porodica je mogla da je zaista i priušti. Evropa i SAD su se oporavljale od ratnih razaranja, a čak je i običan radio prijemnik bio znak ‘uspeha’ i komotnog života. Uz to, veliki broj domaćinstava nije imao ni električnu energiju za takve kućne ‘novotarije’, a telefon je bio prava retkost.

Pedesetih godina su se pojavili prvi ‘pristupačni’ TV uređaji, bazirani na dizajnu američke kompanije RCA. Ovaj dizajn, nazvan TS 630, kopirale su mnoge britanske i zapadnonemačke kompanije, a krajem pedesetih i fabrike u tadašnjoj SFRJ. Ekran je imao samo 30 centimetara, iz crno belu sliku sa ‘180 linija’ i jednim zvučnikom. Ovakvi TV uređaji su tada koštali oko 200 dolara, što je nekih 1.300 eura danas.

Više od pola veka kasnije, nov smartfon se može kupiti već za 80 eura, a ako ste spremni da ‘nasledite’ nečiji već korišćeni uređaj, onda cena pada još brže. Ovakva dostupnost i pristupačnost smartfona, ali i raznih tableta,  2-u-1 laptopova, pametnih ekrana i satova, te novih pametnih TV-a sa ugrađenim operativnim sistemima i aplikacijama, doveli su do toga da su društvene mreže bukvalno svuda oko nas, 24 sata, i to ne samo u našim domovima.

Budući da je smartfon postao naš drugi identitet, gotovo jednako važan kao i onaj u stvarnom svetu, društvene mreže, kao i razne aplikacije su sa nama i na poslu, i u automobilu, i na proslavama, i na ulici. Mnogi imaju i po nekoliko Facebook ili Instagram naloga, naročito tinejdžeri i oni u svojim dvadesetim. Kada na to dodamo i mreže novijeg datuma, Snapchat, TikTok i Pinterest, koje su opet izuzetno popularne kod mladih, dolazimo do brojke od dva do četiri sata dnevno provedenih ispred ekrana smartfona ili kompjutera. U to, naravno, ne ulazi vreme provedeno na servisima poput YouTubea ili Netflixa, koji imaju praktično nepregledan izbor video sadržaja za sve uzraste. Uz to, sve su popularnije i aplikacije i usluge za strimovanje muzike visokog kvaliteta, poput Spotify, Deezer i Tune In.

Akademska slikarka Zorana Jovanović kaže da je mladima izuzetno teško da svoje mobilne ljubimce ‘ispuste’ iz ruku.

“Često se dešava da društvene mreže šalju veoma drugačiju sliku sveta u kome živimo. Često te društvene mreže stvaraju ‘idealan’ svet, te čine da vidimo svet kroz ružičaste naočare. Instagram je jedna od društvenih mreža koja omogućava obradu i deljenje fotografija, pa samim tim, često ljudi žele da prikažu sebe na društvenim mrežama u najlepšem i najboljem svetlu. I onda se vrlo često dešava da se devojke, kroz posmatranje ostalih na Instagramu, osećaju nesigurno”, ukazuje Jovanović.

Prema njenim rečima, “taj ‘idealni svet’ na Instagramu, koliko god može da motiviše ljude, može i mnogo više negativno da utiče na devojke kojima nedostaje samopouzdanje, vera u sebe, i verovanje u svoje sposobnosti”.

“Sa druge strane, društvene mreže mogu biti i zaista korisne – ja ih najčešće koristim za promociju svog umetničkog rada, kroz fotografije mojih slika, crteža, pa i kroz video klipove mog stvaralaštva”, kaže Jovanović.

Većinu slobodnog vremena smo online

U SAD-u se na društvenim mrežama provodi u proseku dva sata i 45 minuta dnevno, dok je u Evropi to nešto manje – dva sata i 25 minuta. U ovo vreme ne ulazi igranje igrica, gledanje online medijskih sadržaja, poput YouTubea i Netflixa, te samo preraživanje interneta kroz razne browser aplikacije. Kada se sve ove aktivnosti saberu, dolazimo do zaključka da, zapravo, većinu našeg slobodnog vremena provodimo u online prostoru.

Mnogi i na poslu dosta vremena provode uz računar, tako da najveći deo dana provodimo ispred nekog ekrana, a često i više njih. Jedno od istraživanja navodi i da preko 45 procenata odraslih Amerikanaca vesti prati samo na Facebooku, a polovina njih se isključivo informiše preko društvenih mreža.

Samo u prvih pet godina postojanja, na Instagram je ‘okačeno’ više od 40 milijardi fotografija. Nije dugo vremena trebalo da marketing agencije, razni PR timovi, ali i veliki broj medija širom sveta prihvate Instagram i Facebook kao dve mreže sa najviše korisnika, i najvećim uticajem u društvu. Poznati fudbaler Cristiano Ronaldo već nekoliko godina drži rekord za najveći broj pratilaca na Instagramu – trenutno više od 340 miliona njih. Na Instagramu su i gotovo svi brendovi automobila, odeće, a pogotovo elektronike, računara i gaming opreme.

Iako je najveći broj korisnika društvenih mreža i dalje između 16 i 45 godina, sve više korisnika je i u svojim pesetim i šezdesetim. Upravo zbog ovoga, tinejdžeri se sve više okreću mrežama ‘samo za mlade’ kao što je TikTok.

Dijana Dodić, make-up artist, kaže da joj Instagram dosta pomaže.

“Pomaže mi u smislu da ljudi vide sav moj rad na jednom mestu, ali mi je važna i reklama među samim mojim klijentkinjama. Dosta njih jednostavno voli da se sredi, da se našminka, nevezano za to slikanje za društvene mreže. Na kraju krajeva, mode i šminkanja je bilo i kada društvene mreže nisu ni postojale”, kaže Dodić.

Društvene mreže i psihološki pritisak

Nedavno otkriće američkih medija da je Facebook, kao vlasnik Instagrama, znao godinama unazad da on ima veoma negativan uticaj na mlade, podiglo je dosta prašine u inače tajnovitoj Silikonskoj dolini, koja je dom najvećih svetskih tehnoloških kompanija. Interni dokumenti Facebooka koji su bili analizirani od strane borda direktora, navode da “Instagram dovodi do iskrivljenog poimanja sopstvene ličnosti i izgleda kod jedne od svake tri korisnice”.

Iako je sam Facebook godinama citirao razna akademska istraživanja koja nisu našla čvrste veze između zavisnosti od društvenih mreža i psihičkih problema kod mladih, sve veći broj roditelja u SAD, Evropi i širom sveta ni ne mora da čita takva istraživanja, jer efekte primećuju i sami. Tinejdžeri i oni u svojim ranim dvadesetim su mnogo anksiozniji, te su u stanju da po nekoliko sati dnevno provedu ispred telefona. I ne samo dok su u kući – isto važi i za vreme provedeno u školi i na fakultetu. O kafićima, klubovima i svim drugim mestima gde se mladi najčešće okupljaju ne treba trošiti reči. Ovo je poslednjih godina dovelo i do novog fenomena kojeg psiholozi nazivaju together but alone – biti zajedno sa prijateljima ili porodicom, ali sam. To se veoma često može primetiti upravo u kafićima ili klubovima, gde mladi sede za istim stolom, ali je većina zagledana u svoje smartfone.

Istraživanja na Kalifornijskom univerzitetu ovaj problem nazivaju social comparison ili ‘društvenim upoređivanjem’. Imidž i izgled na društvenim mrežama i u online svetu je postao toliko važan, da se mladi ljudi – a sve češće i oni stariji – potpuno ‘isključuju’ iz realnog sveta, kako bi radili na svom virtuelnom identitetu.

Anketa koja je obuhvatila četiri hiljade studenata u Velikoj Britaniji otkrila je da dve trećine njih ima negativno mišljenje o svom društvenom statusu, a 12 odsto njih je navelo i da je imalo suicidne misli. Istraživači su došli i do podataka da “najveći broj mladih oseća sramotu, a često i očaj, zbog svog fizičkog izgleda, garderobe, automobila, i društvenog statusa koji nisu u stanju da dostignu”. Da ovo nije samo izolovani problem u jednom uzrastu, ili vezan samo za neke zemlje, potvrđuje i činjenica da je on bio jedno od glavnih pitanja šefu Facebooka, Marku Zuckerbergu, na saslušanju u američkom Kongresu. Upitan da li je “svestan uticaja svojih mreža (proizvoda svoje kompanije)”, Zuckerberg je neodređeno odgovorio sa: “Mislim da bi odgovor trebao biti – da”.

Većina psihologa i psihijatara smatra da zavisnost od društvenih mreža već ima ‘razmere epidemije’, i da se jedino može uporediti sa zavisnošću od duvanskih proizvoda. Sa sve većim brojem uređaja u našim domovima – a u bliskoj budućnosti će oni biti još jeftiniji, zbog sve veće konkurencije na tržištu – biće veoma teško, a za mnoge i nemoguće da se odreknu svog smartfona – čak i na nekoliko sati.