VIRUS OTKRIVEN 1958.

U nekoliko zemalja u svijetu proteklih dana otkriveni su slučajevi virusa majmunskih boginja, prenosi Anadolija.

Više od 100 sumnjivih ili potvrđenih slučajeva zaraze majmunskim boginjama otkriveno u Australiji, Belgiji, Kanadi, Francuskoj, Njemačkoj, Izraelu, Italiji, Holandiji, Portugalu, Španiji, Švedskoj, Švicarskoj, Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama.

U Turskoj do sada nisu prijavljeni slučajevi majmunskih boginja, saopćilo je u nedjelju Ministarstvo zdravlja te zemlje.

Poznato je da je bolest endemska za neke dijelove Afrike, ali rastuća epidemija u nekoliko evropskih i sjevernoameričkih zemalja izazvala je zabrinutost da bi se virus mogao proširiti širom svijeta.

Šta su majmunske boginje?

Majmunske boginje nisu nova bolest. Virus je prvobitno otkriven kod majmuna 1958. godine, odakle je i nastalo njegovo ime. Prvi ljudski slučaj zabilježen je u Demokratskoj Republici Kongo 1970. godine.

Majmunske boginje su član iste porodice virusa kao i male boginje i imaju simptome koji su vrlo slični, ali klinički manje ozbiljni. Ima dva glavna soja: zapadnoafrički i bazen Konga (centralnoafrički).

Zapadnoafrička, blaža od ove dvije, je ona za koju naučnici vjeruju da trenutno uzrokuje infekcije izvan Afrike, iako će to biti potvrđeno tek kada se provedu potrebne analize.

Zašto je to sada u vijestima?

Odranije je poznato da je virus endemičan u 11 zemalja centralne i zapadne Afrike, posebno u Nigeriji i DR Kongu. Iako je tačan broj i dalje nepoznat, procjenjuje se da svake godine u Africi bude nekoliko stotina slučajeva.

Virus je povremeno pronašao put do drugih dijelova svijeta preko zaraženih životinja ili ljudi, ali veličina trenutne epidemije je bez presedana.

Veoma neobično širenje virusa zbunilo je čak i naučnike, dok je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila da očekuje da će biti još prijavljenih slučajeva i radi na daljnjim smjernicama za zemlje kako zaustaviti epidemiju.

Kako se širi?

Suprotno svom nazivu, virus se češće nalazi kod glodara kao što su vjeverice, pacovi i miševi - svi ga mogu prenijeti na ljude. Prijenos se također može dogoditi kroz bliski kontakt sa zaraženim osobama ili kontaminiranim predmetima kao što su odjeća, ručnici i posteljina.

Širenje s čovjeka na čovjeka moguće je putem velikih respiratornih kapljica, koje se mogu prenijeti tokom dužeg kontakta licem u lice i bliskog kontakta.

Koji su znaci i simptomi?

Majmunske boginje izazivaju groznicu, glavobolju, umor, bolove u mišićima, otečene limfne čvorove i lezije na koži ili osip. Otečeni limfni čvorovi su karakteristični za majmunske boginje u odnosu na druge bolesti koje bi u početku mogle izgledati slično kao što su male boginje, vodene boginje i boginje. Period inkubacije je u prosjeku šest do 13 dana.

Prvih pet dana karakteriziraju groznica, jake glavobolje, otečeni limfni čvorovi, bol u leđima i izrazita slabost, a kožni osip obično počinje jedan do tri dana nakon početka groznice.

Lezije mogu biti koncentrisane na licu, stopalima i dlanovima, unutar usta, genitalijama i očima. Osip, koji može biti svrbež ili bolni, prolazi kroz različite faze prije nego što se konačno osuše i formiraju kraste koje na kraju otpadaju.

Kako se dijagnosticira?

Historija putovanja ili kontakt s ljudima koji pokazuju simptome važni su elementi u dijagnosticiranju sumnjivog slučaja majmunskih boginja.

Testovi krvi polimerazne lančane reakcije (PCR) vjerovatno neće dati konačne rezultate jer virus ostaje u krvi kratko vrijeme.

PCR je "poželjni laboratorijski test s obzirom na njegovu tačnost i osjetljivost", prema WHO, a najbolji dijagnostički uzorci su oni sa lezija kože.

Osobe koje dolaze u kontakt sa životinjama ili pojedincima s potvrđenom infekcijom majmunskim boginjama trebaju se pratiti zbog simptoma 21 dan.

Može li biti asimptomatskih infekcija?

Iako nije pouzdano poznato, vjeruje se da majmunske boginje ne uzrokuju asimptomatske infekcije poput COVID-19.

Koliko je bolest opasna?

Većina slučajeva je blaga i nestaje sama od sebe u roku od dvije do četiri sedmice. Međutim, teške infekcije su uočene kod osoba s oslabljenim imunitetom i male djece.

U posljednje vrijeme, omjer smrtnosti je oko tri do šest posto, prema WHO.

Stopa smrtnosti soja iz basena Konga može biti i do 11 posto, dok zapadnoafrička ima mnogo niži omjer od 1 posto.

Da li je vakcina protiv malih boginja efikasna protiv majmunskih boginja?

Prema WHO-u, dosadašnji podaci iz Afrike pokazuju da vakcina protiv velikih boginja može biti efikasna do 85 posto u prevenciji infekcija majmunskim boginjama.

Međutim, vakcine protiv velikih boginja nisu korištene od 1980. godine, kada je svijet proglašen slobodnim od bolesti, što znači da je veliki dio globalne populacije danas nevakcinisan.

Također ne postoji poseban lijek za liječenje majmunskih boginja, ali se pokazalo da su lijekovi s aktivnim sastojcima kao što su cidofovir i brincidofovir korisni.

Da li je moguća nova pandemija?

Nova pandemija i dalje je malo vjerovatna zbog niza razloga. Bez asimptomatskih slučajeva i vrlo očiglednih simptoma bolesti, pacijenti se obično izoluju prije nego što mogu zaraziti druge.

Prijenos između ljudi također zahtijeva produženi bliski kontakt, ograničavajući potencijalno širenje među zajednicama. Drugi faktor je da su majmunske boginje DNK virus koji ne mutira tako brzo kao COVID-19.

Izvor: Faktor/Anadolija