„Super-cjepivo”, „pan-koronavirusno cjepivo”, „čudotvorno oružje“… Sve to bi trebalo biti cjepivo protiv koronavirusa SpNF, koje trenutno testira američki vojni istraživački institut, prenosi Deutsche Welle.
To spike-feritin-nanočestica-cjepivo (Spike-Ferritin-Nanoparticle), skraćeno SpFN, namijenjeno je zaštiti od zaraza s velikim brojem sojeva koronavirusa, a time i sprečavanju budućih pandemija. Redovno obnavljanje cijepljenja postalo bi nepotrebno, čak i u slučaju da se pojave nove varijante, prenosi Deutsche Welle.
SpFN je proteinsko cjepivo, a princip djelovanja je sličan kao kod Novovaxovog proizvoda, koji je krajem decembra odobrila Evropska agencija za lijekove (EMA).
SpFN se bazira na feritinu, proteinskoj molekuli koja može pohraniti željezo. Ta molekula se sama pretvara u „loptu” s 24 polja, slično kao nogometna lopta. Tako na svako od tih polja može biti postavljen markantni spike-protein s različitom varijantom koronavirusa. To cjepivo čini promjenljivim i pogodnim za modifikacije.
Tu šiljastu strukturu takozvanih spike-proteina koriste i cjepiva koja su već odobrena. Šiljci su poput otvarača vrata koji se spajaju s receptorom ACE-2, omogućavajući koronavirusima prodiranje u ljudske stanice.
Primanjem tog cjepiva proizvode se antitijela koja se za spike-protein vezuju tako da spajanje na receptor više ne funkcionira i virus više ne može zaraziti stanice. Istovremeno, cijepljenjem se aktiviraju T-stanice, koje u slučaju zaraze prepoznaju i ubijaju zaražene stanice i tako sprečavaju razmnožavanje virusa. Pored toga, a za razliku od iRNK cjepiva, SpFN se ne mora skladištiti na jako niskim temperaturama, što ga čini puno jednostavnijim za distribuciju. To inače vrijedi i za Novovaxovo proteinsko cjepivo.
Cjepivo SpFN razvijeno je na američkom vojnom institutu Walter Reed Armi Institute of Research (WRAIR). Najprije je testirano na rezus-majmunima.
Cjepivo je pokrenulo jaka neutralizirajuća antitijela protiv prvobitnog koronavirusa, kao i protiv još četiri njegovih sojeva: alfa, beta, gama i delta. Bila je efikasna čak i protiv virusa SARS-1, iako se taj tip virusa znatno razlikuje od SARS-CoV-2, navode istraživači instituta WRAIR u časopisu “Science Translational Medicine”.
Kako navode iz WRAIR-a, nakon uspješnog testiranja na majmunima počela je i prva faza testiranja na ljudima, koja bi trebala pokazati je li cjepivo jednako učinkovito i kod ljudi i dobro podnošljivo.
Prema riječima medicinskog savjetnika Bijele kuće Anthonyja Faucija, razvoj univerzalnog cjepiva protiv koronavirusa dugoročno bi mogao pomoći u sprečavanju novih pandemija.
„Mnogo se ulaže, ne samo u poboljšanje cjepiva koja imamo protiv SARS-CoV-2, već i za razvoj sljedeće generacije cjepiva, naročito univerzalnih cjepiva protiv koronavirusa”, rekao je Fauci u američkom Kongresu.
Nije slučajno što američka vojska želi razviti efikasno „čudotvorno oružje“ protiv koronavirusa. Posljednja desetljeća su pokazala da se i u budućnosti mogu očekivati pojave agresivnih koronavirusa.
Koronavirusi su zapravo poznati još od šezdesetih godina. Oni uključuju širok spektar patogena kojima su do sada uglavnom bili inficirani glodavci, ptice, ali i sisavci. Samo nekoliko koronavirusa do sada se prilagodilo ljudima. Otprilike trećinu običnih prehlada uzrokuju ti RNK-koronavirusi. Njihov genom sastoji se od ribonukleinske kiseline koja igra ključnu ulogu u pretvaranju genetskih informacija u proteine. Sasvim drugi kalibar bio je prvi SARS-koronavirus, koji je 2002. godine ubio skoro 1.000 ljudi širom svijeta.
Skraćenica SARS već opisuje tok bolesti. U slučaju „teškog akutnog respiratornog sindroma“, infekcija počinje visokom temperaturom, glavoboljom, bolom u grlu i mišićima, a zatim prerasta u tešku atipičnu pneumoniju s jakim kašljem i poteškoćama pri disanju. SARS s opet pojavio 2004. godine.
No u lipnju 2012. godine kod ljudi se pojavio novi, agresivni koronavirus: MERS-CoV, tzv. „bliskoistočni respiratorni sindrom“ koronavirus (Middle East Respiratory Syndrome Coronavirus). S Bliskog i Srednjeg istoka on se do svibnja 2014. godine proširio i u Europi i kod zaraženih prouzrokovao slične simptome kao i SARS. Najkasnije tada bilo je jasno koliko mutirani koronavirusi mogu biti opasni za ljude, kao i to da predstavljaju trajnu prijetnju.
Kako funkcionira „super-cjepivo”?
SpFN je proteinsko cjepivo, a princip djelovanja je sličan kao kod Novovaxovog proizvoda, koji je krajem decembra odobrila Evropska agencija za lijekove (EMA).
SpFN se bazira na feritinu, proteinskoj molekuli koja može pohraniti željezo. Ta molekula se sama pretvara u „loptu” s 24 polja, slično kao nogometna lopta. Tako na svako od tih polja može biti postavljen markantni spike-protein s različitom varijantom koronavirusa. To cjepivo čini promjenljivim i pogodnim za modifikacije.
Tu šiljastu strukturu takozvanih spike-proteina koriste i cjepiva koja su već odobrena. Šiljci su poput otvarača vrata koji se spajaju s receptorom ACE-2, omogućavajući koronavirusima prodiranje u ljudske stanice.
Primanjem tog cjepiva proizvode se antitijela koja se za spike-protein vezuju tako da spajanje na receptor više ne funkcionira i virus više ne može zaraziti stanice. Istovremeno, cijepljenjem se aktiviraju T-stanice, koje u slučaju zaraze prepoznaju i ubijaju zaražene stanice i tako sprečavaju razmnožavanje virusa. Pored toga, a za razliku od iRNK cjepiva, SpFN se ne mora skladištiti na jako niskim temperaturama, što ga čini puno jednostavnijim za distribuciju. To inače vrijedi i za Novovaxovo proteinsko cjepivo.
Uspješan eksperiment na majmunima
Cjepivo SpFN razvijeno je na američkom vojnom institutu Walter Reed Armi Institute of Research (WRAIR). Najprije je testirano na rezus-majmunima.
Cjepivo je pokrenulo jaka neutralizirajuća antitijela protiv prvobitnog koronavirusa, kao i protiv još četiri njegovih sojeva: alfa, beta, gama i delta. Bila je efikasna čak i protiv virusa SARS-1, iako se taj tip virusa znatno razlikuje od SARS-CoV-2, navode istraživači instituta WRAIR u časopisu “Science Translational Medicine”.
Kako navode iz WRAIR-a, nakon uspješnog testiranja na majmunima počela je i prva faza testiranja na ljudima, koja bi trebala pokazati je li cjepivo jednako učinkovito i kod ljudi i dobro podnošljivo.
Idući koronavirus na vidiku
Prema riječima medicinskog savjetnika Bijele kuće Anthonyja Faucija, razvoj univerzalnog cjepiva protiv koronavirusa dugoročno bi mogao pomoći u sprečavanju novih pandemija.
„Mnogo se ulaže, ne samo u poboljšanje cjepiva koja imamo protiv SARS-CoV-2, već i za razvoj sljedeće generacije cjepiva, naročito univerzalnih cjepiva protiv koronavirusa”, rekao je Fauci u američkom Kongresu.
Nije slučajno što američka vojska želi razviti efikasno „čudotvorno oružje“ protiv koronavirusa. Posljednja desetljeća su pokazala da se i u budućnosti mogu očekivati pojave agresivnih koronavirusa.
Opasnost od koronavirusa dugo bila podcijenjena
Koronavirusi su zapravo poznati još od šezdesetih godina. Oni uključuju širok spektar patogena kojima su do sada uglavnom bili inficirani glodavci, ptice, ali i sisavci. Samo nekoliko koronavirusa do sada se prilagodilo ljudima. Otprilike trećinu običnih prehlada uzrokuju ti RNK-koronavirusi. Njihov genom sastoji se od ribonukleinske kiseline koja igra ključnu ulogu u pretvaranju genetskih informacija u proteine. Sasvim drugi kalibar bio je prvi SARS-koronavirus, koji je 2002. godine ubio skoro 1.000 ljudi širom svijeta.
Skraćenica SARS već opisuje tok bolesti. U slučaju „teškog akutnog respiratornog sindroma“, infekcija počinje visokom temperaturom, glavoboljom, bolom u grlu i mišićima, a zatim prerasta u tešku atipičnu pneumoniju s jakim kašljem i poteškoćama pri disanju. SARS s opet pojavio 2004. godine.
No u lipnju 2012. godine kod ljudi se pojavio novi, agresivni koronavirus: MERS-CoV, tzv. „bliskoistočni respiratorni sindrom“ koronavirus (Middle East Respiratory Syndrome Coronavirus). S Bliskog i Srednjeg istoka on se do svibnja 2014. godine proširio i u Europi i kod zaraženih prouzrokovao slične simptome kao i SARS. Najkasnije tada bilo je jasno koliko mutirani koronavirusi mogu biti opasni za ljude, kao i to da predstavljaju trajnu prijetnju.
