Budući da su opcije liječenja za dugi COVID još ograničene i da se pojavljuju novi simptomi, postavlja se pitanje da li vakcinacija pruža zaštitu protiv toga.
Iako se većina ljudi potpuno oporavi od infekcije COVID-19, za neke simptomi mogu trajati sedmicama ili čak mjesecima, što je stanje poznato kao dugi COVID. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), dugi COVID se definiše kao stanje koje se pojavljuje kod „pojedinaca sa historijom moguće ili potvrđene infekcije SARS CoV-2, obično tri mjeseca od pojave COVID-19 sa simptomima koji traju najmanje dva mjeseca i ne mogu biti objašnjeni alternativnom dijagnozom“.
Procjenjuje se da će do jedna od deset osoba koje se zaraze SARS-Cov-2 pretrpjeti simptome dugog COVID-a koji mogu varirati od blagih do ozbiljnih. Studija koju je proveo Univerzitet u Washingtonu, pokazuje da je pojava dugog COVID-a čak i učestalija, pokazujući da je do 30 posto onih koji su bili pozitivni na COVID-19 imalo simptome mjesecima kasnije.
Simptomi dugog COVID-a mogu varirati, a mnogi tek postaju poznati. Najčešći uključuju ekstremni umor, kratak dah, bolove u prsima, palpitacije, slabo pamćenje, bolove u zglobovima, glavobolje, depresiju, anksioznost, bol u nervima, gubitak čula mirisa i okusa, bol u stomaku, labave pokrete i mučninu.
Naučnici još istražuju zašto neki ljudi razviju dugi COVID, a drugi ne. Studija provedena u Australiji i objavljena ovaj mjesec, istraživala je uzorke krvi ljudi koji su bili pozitivni u prvobitnom talasu pandemije. Pronašli su dokaze da je kod onih koji su ostali simptomatični i koji su bolovali od dugog COVID-a bila prisutna uporna upala. Uporedili su uzorke krvi sa uzorcima kod osoba koje nisu imale COVID-19 i otkrili su prisustvo povišenih nivoa proteina nazvanih interferoni dugo nakon što je virus uklonjen. Također su zaključili da ljudi nisu morali imati ozbiljne simptome u akutnoj fazi infekcije COVID-19 da bi bolovali od dugog COVID-a.
Druge studije su otkrile povišene nivoe imunih ćelija citokina i autoantitijela u uzorcima krvi uzetim od ljudi koji boluju od dugog COVID-a. Oni mogu dovesti do tog da imuni sistem napadne normalno zdravo tkivo tijela umjesto virus, a mogu i uzrokovati upalu koja vodi ka aktuelnim simptomima.
Pošteno je reći da ima više pitanja nego odgovora kada su u pitanju uzroci dugog COVID-a u sadašnjosti, a opcije za liječenje su ograničene. Kada je o bilo kojoj bolesti riječ, prevencija je bolja od liječenja, i dugi COVID nije izuzetak. Dakle, mogu li vakcine protiv COVID-19 smanjiti rizik obolijevanja od dugog COVID-a?
Iako vakcine ne eliminišu u potpunosti rizik da se zarazite COVID-19, pokazale su se efikasnim u sprečavanju ozbiljne bolesti. Sa omikronom, vidimo više infekcija kod vakcinisanih ljudi, i iako su manje bolesni nego što bi bili da nisu vakcinisani, znamo da težina bolesti nije u korelaciji sa šansama da se oboli od dugog COVID-a.
U prvim sedmicama nakon vakcinacije, osoba će imati visok nivo neutralizirajućih antitijela. Oni imaju tendenciju da zaustave virus prije nego što on ima šansu da zarazi veliki broj ćelija, na taj način reducirajući rizik od dugog COVID-a u budućnosti. Vidjeli smo da ova tijela opadaju vremenom, i smatra se da dugotrajnije tzv. memorijske ćelije imunog sistema preuzimaju, koje sporije reaguju, dozvolivši virusu da zarazi neke ćelije prije nego što imune ćelije počnu djelovati da ubiju virus i zaražene ćelije. Ovaj nivo zaraze može biti dovoljan da se potakne dugi COVID kod nekih.
Prema jednoj studiji, ukoliko ste potpuno vakcinisani to vam umanjuje šanse da dobijete dugi COVID. Od 592 potpuno vakcinisane osobe sa COVID-19, koje su nastavile davati podatke duže od mjesec dana, 31 je dobilo dugi COVID (po definiciji, bolest koja traje 28 dana ili više nakon pozitivnog testa). To je bilo pet posto od kohorte. U nevakcinisanoj grupi, ova cifra je iznosila oko 11 posto. To pokazuje da su vakcine uspjele smanjiti rizik za razvijanje dugog COVID-a nakon infekcije za više od polovine.
Međutim, druga studija koja je analizirala zdravstvene kartone više od 10 000 ljudi koji su se zarazili, otkrila je da vakcinacija nije pružila zaštitu protiv nekoliko stanja povezanih sa dugim COVID-om. Vakcinisana grupa je uspoređena sa kontrolnom grupom koja se sastojala od ljudi koji nisu dobili vakcine protiv COVID-19 i otkrili su slične stope u obe grupe. Ova studija tek treba proći recenziju.
Ovo naglašava potrebu za većom količinom podataka o dugom COVID-u kod vakcinisane i nevakcinisane populacije. Ako vakcine nisu odgovor na dugi COVID, šta onda jeste?
Jasno je da je reduciranje šansi da se prvobitno zarazi ovim virusom ključno. Potom se vraćamo na mjere na koje se vlade moraju fokusirati kako bi zatvorene prostore učinile sigurnim za sve. To znači ogromna ulaganja u čist zrak na radnim mjestima, zatvorenim prostorima i školama. Filteri za zrak ostaju efikasne mjere kada je u pitanju smanjenje infekcije.
Budući da mnoge države ukidaju restrikcije, nekima se može činiti da se pandemija približava svojim konačnim fazama. Ali za ljude koji boluju od dugog COVID-a, ona je daleko od završene i ključno je da se istraživanja i finansije usmjere u pronalaženje uzroka, tretmana i lijekova za ovo potencijalno onesposobljavajuće stanje.
Ove odluke su otežane s obzirom na poplavu dezinformacija na internetu. Ta odluka više nije informisana, već pogrešno informisana. Da bi se suprotstavile ovome, vlade su uložile u kampanje javnog zdravlja, kako bi ljudi imali pristup tačnim informacijama zasnovanim na naučnim dokazima. Uprkos svemu ovome, mnogi ljudi se odluče ne vakcinisati i to je u redu, to je njihov izbor. Ali s obzirom na vakcinacijske pasoše i dozvole uvedene u nekim državama, posebno za svrhu putovanja, ovaj izbor je počeo imati posljedice za one koji ostaju nevakcinisani.
Ne živimo u normalnim vremenima, iza nas su dvije godine globalne pandemije koja je odnijela milione života širom svijeta. Ovo je jednostavna i veoma tužna činjenica.
Vakcine su se pokazale kao efikasan alat u pružanju zaštite protiv daljenjeg gubitka života od COVID-19. One možda ne sprečavaju širenje virusa, ali značajno reduciraju ozbiljnu bolest i stoga i teret na zdravstvene sisteme. Na vrhuncu pandemije, mnogi zdravstveni sistemi širom svijeta imali su tako mnogo oboljelih od COVID-19 da su morali privremeno zaustaviti druge medicinske tretmane. To je stvorilo ogroman zaostatak pacijenata kojima treba tretman za bolesti nevezane za COVID, i trebamo nastaviti liječiti njih.
Time što se ne vakcinišu, ljudi povećavaju rizik koji predstavljaju za zdravstveni sistem svoje države. Veće su šanse da će se razboljeti i završiti u bolnici. Kako bi zaštitile svoje zdravstvene sisteme i one koji su vakcinisani, mnoge države su uvele stroga pravila, ograničivši slobode onih koji ostaju nevakcinisani. Neki su otišli tako daleko i učinili su vakcinaciju obaveznom, nešto što razumijem, ali mi to i dalje nije ugodno.
Teniser Novak Đoković susreo se s ovim pravilima kada je avionom došao u Australiju da učestvuje na Australian Openu.
Četvrtog januara Đoković je na Instagramu napisao „Idem u Australiju sa dozvolom o izuzeću“. Referirao se na formular o izuzeću koji mu je izdalo tijelo Tennis Australia. Ovo tijelo mu je odobrilo privremeno medicinsko izuzeće od pravila o potrebnoj vakcinaciji u ovoj državi na osnovu prebolovane bolesti. U pismu su organizatori Australian Opena kazali da je izuzeće odobrio panel medicinskih stručnjaka i vlasti u državi Victoria, gdje se turnir održava.
Prebolovani COVID se odnosio na vrijeme kada je Đoković bio pozitivan na COVID-19 16. decembra 2021.
Kada je stigao u Australiju 5. januara 2022, privele su granične snage te države. Nakon što je neko vrijeme proveo u pritvoru, sudac je poništio vladinu odluku da mu otkaže vizu rekavši da je to bilo nerazumno. Ova odluka je izazvala nezadovoljstvo širom svijeta, a mnogi ljudi su govorili da dobija specijalan tretman zato što je elitni sportista. To nije bilo iznenađujuće, posebno zato što su Australijanci morali podnijeti neke od najstrožih pandemijskih restrikcija na svijetu, gdje neki od njih nisu bili u stanju da putuju i vide porodicu dvije godine.
Dan nakon što je Đoković bio uključen u žrijeb za Australian Open, vlada mu je po drugi put otkazala vizu, odluka koju je njegov advokatski tim pokušao osporiti bez uspjeha. Ovaj teniser je na kraju deportovan, i njegov pokušaj da osvoji svoj 21. Grand Slam naslov okončan je prije nego što je odigrao ijedan meč.
Bila je to komplikovana saga, ali i važna. Đoković se odlučio ne vakcinisati i imao je pravo na to. Ali pravila važe za svakog od nas, i niko nije izuzetak. Postoje ljudi koji se ne mogu vakcinisati iz legitimnih razloga, kao što su ozbiljne alergije na sadržaj vakcine. Ali oni koji odaberu da se neće vakcinisati iz nemedicinskih razloga moraju biti spremni da se suoče s posljedicama, i nikakva potraga za rupama u zakonu neće pomoći.
Procjenjuje se da će do jedna od deset osoba koje se zaraze SARS-Cov-2 pretrpjeti simptome dugog COVID-a koji mogu varirati od blagih do ozbiljnih. Studija koju je proveo Univerzitet u Washingtonu, pokazuje da je pojava dugog COVID-a čak i učestalija, pokazujući da je do 30 posto onih koji su bili pozitivni na COVID-19 imalo simptome mjesecima kasnije.
Simptomi dugog COVID-a mogu varirati, a mnogi tek postaju poznati. Najčešći uključuju ekstremni umor, kratak dah, bolove u prsima, palpitacije, slabo pamćenje, bolove u zglobovima, glavobolje, depresiju, anksioznost, bol u nervima, gubitak čula mirisa i okusa, bol u stomaku, labave pokrete i mučninu.
Naučnici još istražuju zašto neki ljudi razviju dugi COVID, a drugi ne. Studija provedena u Australiji i objavljena ovaj mjesec, istraživala je uzorke krvi ljudi koji su bili pozitivni u prvobitnom talasu pandemije. Pronašli su dokaze da je kod onih koji su ostali simptomatični i koji su bolovali od dugog COVID-a bila prisutna uporna upala. Uporedili su uzorke krvi sa uzorcima kod osoba koje nisu imale COVID-19 i otkrili su prisustvo povišenih nivoa proteina nazvanih interferoni dugo nakon što je virus uklonjen. Također su zaključili da ljudi nisu morali imati ozbiljne simptome u akutnoj fazi infekcije COVID-19 da bi bolovali od dugog COVID-a.
Druge studije su otkrile povišene nivoe imunih ćelija citokina i autoantitijela u uzorcima krvi uzetim od ljudi koji boluju od dugog COVID-a. Oni mogu dovesti do tog da imuni sistem napadne normalno zdravo tkivo tijela umjesto virus, a mogu i uzrokovati upalu koja vodi ka aktuelnim simptomima.
Pošteno je reći da ima više pitanja nego odgovora kada su u pitanju uzroci dugog COVID-a u sadašnjosti, a opcije za liječenje su ograničene. Kada je o bilo kojoj bolesti riječ, prevencija je bolja od liječenja, i dugi COVID nije izuzetak. Dakle, mogu li vakcine protiv COVID-19 smanjiti rizik obolijevanja od dugog COVID-a?
Iako vakcine ne eliminišu u potpunosti rizik da se zarazite COVID-19, pokazale su se efikasnim u sprečavanju ozbiljne bolesti. Sa omikronom, vidimo više infekcija kod vakcinisanih ljudi, i iako su manje bolesni nego što bi bili da nisu vakcinisani, znamo da težina bolesti nije u korelaciji sa šansama da se oboli od dugog COVID-a.
U prvim sedmicama nakon vakcinacije, osoba će imati visok nivo neutralizirajućih antitijela. Oni imaju tendenciju da zaustave virus prije nego što on ima šansu da zarazi veliki broj ćelija, na taj način reducirajući rizik od dugog COVID-a u budućnosti. Vidjeli smo da ova tijela opadaju vremenom, i smatra se da dugotrajnije tzv. memorijske ćelije imunog sistema preuzimaju, koje sporije reaguju, dozvolivši virusu da zarazi neke ćelije prije nego što imune ćelije počnu djelovati da ubiju virus i zaražene ćelije. Ovaj nivo zaraze može biti dovoljan da se potakne dugi COVID kod nekih.
Prema jednoj studiji, ukoliko ste potpuno vakcinisani to vam umanjuje šanse da dobijete dugi COVID. Od 592 potpuno vakcinisane osobe sa COVID-19, koje su nastavile davati podatke duže od mjesec dana, 31 je dobilo dugi COVID (po definiciji, bolest koja traje 28 dana ili više nakon pozitivnog testa). To je bilo pet posto od kohorte. U nevakcinisanoj grupi, ova cifra je iznosila oko 11 posto. To pokazuje da su vakcine uspjele smanjiti rizik za razvijanje dugog COVID-a nakon infekcije za više od polovine.
Međutim, druga studija koja je analizirala zdravstvene kartone više od 10 000 ljudi koji su se zarazili, otkrila je da vakcinacija nije pružila zaštitu protiv nekoliko stanja povezanih sa dugim COVID-om. Vakcinisana grupa je uspoređena sa kontrolnom grupom koja se sastojala od ljudi koji nisu dobili vakcine protiv COVID-19 i otkrili su slične stope u obe grupe. Ova studija tek treba proći recenziju.
Ovo naglašava potrebu za većom količinom podataka o dugom COVID-u kod vakcinisane i nevakcinisane populacije. Ako vakcine nisu odgovor na dugi COVID, šta onda jeste?
Jasno je da je reduciranje šansi da se prvobitno zarazi ovim virusom ključno. Potom se vraćamo na mjere na koje se vlade moraju fokusirati kako bi zatvorene prostore učinile sigurnim za sve. To znači ogromna ulaganja u čist zrak na radnim mjestima, zatvorenim prostorima i školama. Filteri za zrak ostaju efikasne mjere kada je u pitanju smanjenje infekcije.
Budući da mnoge države ukidaju restrikcije, nekima se može činiti da se pandemija približava svojim konačnim fazama. Ali za ljude koji boluju od dugog COVID-a, ona je daleko od završene i ključno je da se istraživanja i finansije usmjere u pronalaženje uzroka, tretmana i lijekova za ovo potencijalno onesposobljavajuće stanje.
Zašto saga o Đokoviću šalje jasnu poruku?
Vjerujem da bi primanje vakcine ili bilo kojeg ljekarskog tretmana uvijek trebalo biti svedeno na individualni izbor. Ljudi bi trebali biti u stanju da donesu informisanu odluku koja uključuje procjenu dobrobiti bilo kakve medicinske intervencije naspram bilo kakvih rizika. Kada su u pitanju vakcine protiv COVID-19, za mene i za većinu onih kojima su ponuđene vakcine, ta ravnoteža bila je u korist vakcinacije, pa smo se vakcinisali. Neki drugi su, međutim, odlučili da neće.Ove odluke su otežane s obzirom na poplavu dezinformacija na internetu. Ta odluka više nije informisana, već pogrešno informisana. Da bi se suprotstavile ovome, vlade su uložile u kampanje javnog zdravlja, kako bi ljudi imali pristup tačnim informacijama zasnovanim na naučnim dokazima. Uprkos svemu ovome, mnogi ljudi se odluče ne vakcinisati i to je u redu, to je njihov izbor. Ali s obzirom na vakcinacijske pasoše i dozvole uvedene u nekim državama, posebno za svrhu putovanja, ovaj izbor je počeo imati posljedice za one koji ostaju nevakcinisani.
Ne živimo u normalnim vremenima, iza nas su dvije godine globalne pandemije koja je odnijela milione života širom svijeta. Ovo je jednostavna i veoma tužna činjenica.
Vakcine su se pokazale kao efikasan alat u pružanju zaštite protiv daljenjeg gubitka života od COVID-19. One možda ne sprečavaju širenje virusa, ali značajno reduciraju ozbiljnu bolest i stoga i teret na zdravstvene sisteme. Na vrhuncu pandemije, mnogi zdravstveni sistemi širom svijeta imali su tako mnogo oboljelih od COVID-19 da su morali privremeno zaustaviti druge medicinske tretmane. To je stvorilo ogroman zaostatak pacijenata kojima treba tretman za bolesti nevezane za COVID, i trebamo nastaviti liječiti njih.
Time što se ne vakcinišu, ljudi povećavaju rizik koji predstavljaju za zdravstveni sistem svoje države. Veće su šanse da će se razboljeti i završiti u bolnici. Kako bi zaštitile svoje zdravstvene sisteme i one koji su vakcinisani, mnoge države su uvele stroga pravila, ograničivši slobode onih koji ostaju nevakcinisani. Neki su otišli tako daleko i učinili su vakcinaciju obaveznom, nešto što razumijem, ali mi to i dalje nije ugodno.
Teniser Novak Đoković susreo se s ovim pravilima kada je avionom došao u Australiju da učestvuje na Australian Openu.
Četvrtog januara Đoković je na Instagramu napisao „Idem u Australiju sa dozvolom o izuzeću“. Referirao se na formular o izuzeću koji mu je izdalo tijelo Tennis Australia. Ovo tijelo mu je odobrilo privremeno medicinsko izuzeće od pravila o potrebnoj vakcinaciji u ovoj državi na osnovu prebolovane bolesti. U pismu su organizatori Australian Opena kazali da je izuzeće odobrio panel medicinskih stručnjaka i vlasti u državi Victoria, gdje se turnir održava.
Prebolovani COVID se odnosio na vrijeme kada je Đoković bio pozitivan na COVID-19 16. decembra 2021.
Kada je stigao u Australiju 5. januara 2022, privele su granične snage te države. Nakon što je neko vrijeme proveo u pritvoru, sudac je poništio vladinu odluku da mu otkaže vizu rekavši da je to bilo nerazumno. Ova odluka je izazvala nezadovoljstvo širom svijeta, a mnogi ljudi su govorili da dobija specijalan tretman zato što je elitni sportista. To nije bilo iznenađujuće, posebno zato što su Australijanci morali podnijeti neke od najstrožih pandemijskih restrikcija na svijetu, gdje neki od njih nisu bili u stanju da putuju i vide porodicu dvije godine.
Dan nakon što je Đoković bio uključen u žrijeb za Australian Open, vlada mu je po drugi put otkazala vizu, odluka koju je njegov advokatski tim pokušao osporiti bez uspjeha. Ovaj teniser je na kraju deportovan, i njegov pokušaj da osvoji svoj 21. Grand Slam naslov okončan je prije nego što je odigrao ijedan meč.
Bila je to komplikovana saga, ali i važna. Đoković se odlučio ne vakcinisati i imao je pravo na to. Ali pravila važe za svakog od nas, i niko nije izuzetak. Postoje ljudi koji se ne mogu vakcinisati iz legitimnih razloga, kao što su ozbiljne alergije na sadržaj vakcine. Ali oni koji odaberu da se neće vakcinisati iz nemedicinskih razloga moraju biti spremni da se suoče s posljedicama, i nikakva potraga za rupama u zakonu neće pomoći.
