Još je premalo podataka o novoj mutaciji koronavirusa, ali već sada je jasno da je opasna i da će potisnuti delta-varijantu. Naučnici uglavnom iznose tri teorije o nastanku soja omikron.
Istraživači širom svijeta su u grozničavoj potrazi za odgovorima na pitanja koja svojstva ima nova omikron varijanta koronavirusa i odakle potiče. Jezik naučnika ponekad je odviše akademski, ali oni ovdje zapravo pokušavaju da odgonetnu kada će konačno da dođe kraj pandemiji i kako se možemo bolje zaštiti od novih mutacija.
Iako se još uvijek raspolaže sa malo podataka, jasno je da je omikron opasan. Zbog pedesetak mutacija na spajk proteinu, preko kojeg patogen prodire u ljudske ćelije, postojeće vakcine teže mogu da prepoznaju omikron. To znači da su i vakcinisani više ugroženi.
Ova mutacija je zaraznija, pa bi više infekcija u kratkom vremenskom periodu moglo brzo da dovede do krcatih bolnica. Takođe je moguće da mnogi oboljeli razviju tešku kliničku sliku. U međuvremenu su prvi pacijenti zaraženi omikronom završili u bolnicama, a zabilježeni su i smrtni slučajevi.
Omikron će nastaviti da se brzo širi i za nekoliko mjeseci bi mogao da potisne delta varijantu, koja prevladava u mnogim dijelovima svijeta, piše DW.
Iznenadna pojava visoko zarazne varijante veoma je interesantna za nauku. Jer, ne radi se samo o daljem razvoju postojećih varijanti, već je očigledno da je nastala prije ili paralelno sa alfa, beta, gama i delta varijantama.
S obzirom da se omikron toliko razlikuje od drugih sojeva virusa, teško je odrediti najbliže srodnike virusa, rekla je za DW Ema Hodkroft, virusološkinja sa Univerziteta u Bernu.
Porodično stablo omikrona u bazi podataka Nextstrain, u koju istraživači iz cijelog svijeta ubacuju rezultate sekvenciranja virusa, jasno pokazuje da je ovaj paralelni razvoj virusa mogao da počne već sredinom 2020. godine. O tome kako se razvio kruže tri naučne teorije.
Omikron je mogao da se razvije u jednoj izolovanoj populaciji, gdje je već duže vrijeme cirkulisao. Tamo je više osoba bilo zaraženo i oporavilo se neprimećeno, i to nije zabilježeno testovima i sekvenciranjem virusa.
Ovu teoriju je u naučnom magazinu favorizovao Kristijan Dorsten, glavni virusolog berlinske klinike Šarite.
„Pretpostavljam da se omikron nije razvio u Južnoafričkoj Republici, gdje se trenutno sprovode mnoga DNK sekvenciranja, već negdje u južnoj Africi tokom zimskog talasa“, rekao je Dorsten. „Tamo već duže vrijeme ima mnogo infekcija, a za razvoj jednog takvog virusa potreban je enormni evolucioni pritisak.“
Endru Rambou sa Univerziteta u Edinburgu smatra da ova teorija nije dovoljno ubjedljiva. On ne može da zamisli da je virus toliko vremena mogao da ostane skriven u jednoj grupi ljudi.
„Nisam siguran da negdje na svijetu postoji mjesto koje je toliko izolovano gdje se ova varijanta virusa toliko dugo mogla prenositi, a da se ne pojavi na drugim mjestima.“
Omikron je mogao da nastane u pacijentima inficiranim kovidom 19, vjerovatno kod nekog čija je imuna reakcija pogoršana zbog drugih oboljenja ili lijekova koje koristi. To bi mogli da budu pacijenti koji boluju od raka ili osobe zaražene HIV-om, jer kod ljudi sa oslabljenim imunitetom tijelo se duže bori protiv virusa. A virus onda ima više vremena da razvije mutacije kako bi izbjegao imuni odgovor.
Zagovornik ove teorije Richard Lesels sa Univerziteta Kvazulu-Natal ukazuje na mladu ženu u Južnoafričkoj Republici inficiranu HIV-om, koja je u sebi više od šest mjeseci nosila korona-virus. Kod nje i drugih pacijenata kod kojih su infekcije trajale nedjeljama ili mjesecima, primećene su razne mutacije virusa.
Međutim, prema Kristianu Drostenu, cjelokupno iskustvo sa gripom i drugim virusima kod imunosupresivnih pacijenata jasno govori protiv ove teorije: kod ovih ljudi se doduše razvijaju varijante koje izmiču imunom sistemu, ali su praćene nizom drugih promena koje smanjuju njihovu sposobnost prenošenja sa čovjeka na čovjeka, smatra Drosten. A omikron je u poređenju sa drugim varijantama korone jasno zarazniji.
Virus je takođe mogao da se krije u životinjskom domaćinu i tamo dalje razvija i onda kao mutirana omikron varijanta (ponovo) pređe na čovjeka. Ovu teoriju zagovaraju na primjer Kristian Andersen, istraživač infektivnih bolesti u Scripps Research, ili evolucioni biolog Mike Vorobi sa Univerziteta Arizona u Taksonu.
Ova teorija je u međuvremenu potkrepljena brojnim dokazima da su određene životinje sklone zarazi korona-virusom.
Ovo je razlog i zašto najveći broj naučnika polazi od toga da je prvobitni tip korone, koji se prije dvije godine prvi put pojavio u kineskom Vuhanu, bio životinjskog porijekla.
Zato su 2020, prvenstveno u Danskoj, pobijeni milioni vizona (životinja iz porodica lasica), jer su istraživači kod njih ustanovili mutirane verzije korone. Veterinari polaze od toga da je virus prešao sa ljudi na lasice. Oni strahuju da životinje i dalje mogu da mutiranim verzijama zaraze ljude.
Kao dalje indicije zagovornici ove teorije navode da je virus u životinjama izložen potpuno drugačijem evolucionom pritisku, što bi moglo da objasni mnoge nove, dijelom jedinstvene mutacije omikrona.
Iako se još uvijek raspolaže sa malo podataka, jasno je da je omikron opasan. Zbog pedesetak mutacija na spajk proteinu, preko kojeg patogen prodire u ljudske ćelije, postojeće vakcine teže mogu da prepoznaju omikron. To znači da su i vakcinisani više ugroženi.
Ova mutacija je zaraznija, pa bi više infekcija u kratkom vremenskom periodu moglo brzo da dovede do krcatih bolnica. Takođe je moguće da mnogi oboljeli razviju tešku kliničku sliku. U međuvremenu su prvi pacijenti zaraženi omikronom završili u bolnicama, a zabilježeni su i smrtni slučajevi.
Omikron će nastaviti da se brzo širi i za nekoliko mjeseci bi mogao da potisne delta varijantu, koja prevladava u mnogim dijelovima svijeta, piše DW.
Iznenadna pojava visoko zarazne varijante veoma je interesantna za nauku. Jer, ne radi se samo o daljem razvoju postojećih varijanti, već je očigledno da je nastala prije ili paralelno sa alfa, beta, gama i delta varijantama.
S obzirom da se omikron toliko razlikuje od drugih sojeva virusa, teško je odrediti najbliže srodnike virusa, rekla je za DW Ema Hodkroft, virusološkinja sa Univerziteta u Bernu.
Porodično stablo omikrona u bazi podataka Nextstrain, u koju istraživači iz cijelog svijeta ubacuju rezultate sekvenciranja virusa, jasno pokazuje da je ovaj paralelni razvoj virusa mogao da počne već sredinom 2020. godine. O tome kako se razvio kruže tri naučne teorije.
Prva teorija: Omikron je nastao u izolovanoj populaciji
Omikron je mogao da se razvije u jednoj izolovanoj populaciji, gdje je već duže vrijeme cirkulisao. Tamo je više osoba bilo zaraženo i oporavilo se neprimećeno, i to nije zabilježeno testovima i sekvenciranjem virusa.
Ovu teoriju je u naučnom magazinu favorizovao Kristijan Dorsten, glavni virusolog berlinske klinike Šarite.
„Pretpostavljam da se omikron nije razvio u Južnoafričkoj Republici, gdje se trenutno sprovode mnoga DNK sekvenciranja, već negdje u južnoj Africi tokom zimskog talasa“, rekao je Dorsten. „Tamo već duže vrijeme ima mnogo infekcija, a za razvoj jednog takvog virusa potreban je enormni evolucioni pritisak.“
Endru Rambou sa Univerziteta u Edinburgu smatra da ova teorija nije dovoljno ubjedljiva. On ne može da zamisli da je virus toliko vremena mogao da ostane skriven u jednoj grupi ljudi.
„Nisam siguran da negdje na svijetu postoji mjesto koje je toliko izolovano gdje se ova varijanta virusa toliko dugo mogla prenositi, a da se ne pojavi na drugim mjestima.“
Druga teorija: Nastao u ljudima sa slabim imunitetom
Omikron je mogao da nastane u pacijentima inficiranim kovidom 19, vjerovatno kod nekog čija je imuna reakcija pogoršana zbog drugih oboljenja ili lijekova koje koristi. To bi mogli da budu pacijenti koji boluju od raka ili osobe zaražene HIV-om, jer kod ljudi sa oslabljenim imunitetom tijelo se duže bori protiv virusa. A virus onda ima više vremena da razvije mutacije kako bi izbjegao imuni odgovor.
Zagovornik ove teorije Richard Lesels sa Univerziteta Kvazulu-Natal ukazuje na mladu ženu u Južnoafričkoj Republici inficiranu HIV-om, koja je u sebi više od šest mjeseci nosila korona-virus. Kod nje i drugih pacijenata kod kojih su infekcije trajale nedjeljama ili mjesecima, primećene su razne mutacije virusa.
Međutim, prema Kristianu Drostenu, cjelokupno iskustvo sa gripom i drugim virusima kod imunosupresivnih pacijenata jasno govori protiv ove teorije: kod ovih ljudi se doduše razvijaju varijante koje izmiču imunom sistemu, ali su praćene nizom drugih promena koje smanjuju njihovu sposobnost prenošenja sa čovjeka na čovjeka, smatra Drosten. A omikron je u poređenju sa drugim varijantama korone jasno zarazniji.
Treća teorija: Razvio se u životinjama i prešao na ljude
Virus je takođe mogao da se krije u životinjskom domaćinu i tamo dalje razvija i onda kao mutirana omikron varijanta (ponovo) pređe na čovjeka. Ovu teoriju zagovaraju na primjer Kristian Andersen, istraživač infektivnih bolesti u Scripps Research, ili evolucioni biolog Mike Vorobi sa Univerziteta Arizona u Taksonu.
Ova teorija je u međuvremenu potkrepljena brojnim dokazima da su određene životinje sklone zarazi korona-virusom.
Ovo je razlog i zašto najveći broj naučnika polazi od toga da je prvobitni tip korone, koji se prije dvije godine prvi put pojavio u kineskom Vuhanu, bio životinjskog porijekla.
Zato su 2020, prvenstveno u Danskoj, pobijeni milioni vizona (životinja iz porodica lasica), jer su istraživači kod njih ustanovili mutirane verzije korone. Veterinari polaze od toga da je virus prešao sa ljudi na lasice. Oni strahuju da životinje i dalje mogu da mutiranim verzijama zaraze ljude.
Kao dalje indicije zagovornici ove teorije navode da je virus u životinjama izložen potpuno drugačijem evolucionom pritisku, što bi moglo da objasni mnoge nove, dijelom jedinstvene mutacije omikrona.
