U Njemačkoj se sve češće parovi i porodice udružuju, kupuju zemljište i zajednički planiraju novi dom. Vrlo često se radi o želji da se jeftinije dođe do stana, ali i o ekološkim ili sociološkim razlozima.
Predvečerje u predgrađu Berlina, ovce trče po polju, djeca "peku" poslednje kolače od peska, a gospođa Glenzel zaliva ruže. Iz stanova se čuju zvuci postavljanja stolova za večeru.
I kod Kandlerovih se postavlja sto za večeru. Miriše na palačinke. Otac petočlane porodice stoji pored šporeta. Ulrike Kandler sedi sa troje male djece za stolom. Ranije je ta porodica živjela u centru gada. Sve do trenutka dok nisu poželeli da se isele. Sa prijateljima. Ulrike Kandler kaže:
"Želeli smo da se krećemo slobodno bez ograda da deca mogu slobodno da trče, da imaju kontakt sa starijim osobama."
Na obodu grada, ta porodica je sa nekoliko drugih ostvarila svoj san. Svaka porodica, ili parovi, posjeduju vlastitu kuću sa dvorištem, a kuće su grupisane oko centralnog trga.
„To sve liči na jedno malo selo. Ne bežimo ni od tračarenja.“
Pomažu jedni drugima
Stanovnike naselja, u kome živi 35 odraslih i isto toliko djece udružila je želja da se bar malo vrate u nekadašnji način seoskog načina života. Tako baka iz susjedstva uskače u ulogu bebi siterke, dok joj dečaci pomažu da obavi stvari koje su za nju preteške. Pomoći drugima, ostariti zajedno - zašto da ne!
Harald Zenke je arhitekta i osmislio je čitav projekat. On je imao želju da izgradi ekološko naselje. Na primeru svojih roditelja shvatio je na koji način ne želi da živi pod stare dane.
"U kući od 150 kvadratnih metra? Sva djeca su se odselila, napustila kuću... Moji roditelji imaju osamdeset godina i žive sami u velikoj kuci. Tako neću da živim."
Spremni na kompromise
Upravo tako živi velika većina starih osoba u Njemačkoj. Usamljeni u velikim gradovima, ili sami i kućama koje su izgradili u mladosti. Djeca su daleko, vrata su zaključana, a dječija igrališta napuštena.
"Mislim da ovde duže mogu da ostanem mlada", kaže 63-godišnja Angela Glencel. Samo u Berlinu ima preko 100 takvih građevinskih udruženja. Dakle, sve deluje idilično, mada Karsten Ernst, otac dvojice dečaka, kaže da je život u ovakvoj vrsti zajednice, težak posao.
"Postoji 35 različitih mišljenja. Ranije nisam znao da iznalaženje kompromisa može da bude veoma dug proces.“
