S prvoga proljeća, kad srca zavape ljepotom preporođene prirode, poče se radovati: Zrak, Voda, Zemlja...
Jednoglasno - pokorno, pjesmu su krenuli:
'Divimo ti se Voljeni, divimo...'
'Ti koji Ljepotom obasipaš svu Tvoju kreaciju'
'Divimo ti se Mili, Dragi, Izvoru naše živosti'
'Samo u Te' život je, a mi smo Tvojom Voljom u životu'
Nebo se od sna probudi, otkri beskrajnost svog plavetnila.
O kako lijepo, onaj zlatan užareni žuti prsten šalje s visina topli zrak na Zemlju. U kakvom samo harmoniju sužive sva ona milosrdna bića.
Zaškripe nebesa, a kako i ne bi, kad anđeli neprekidno veličaju Milostivog, neki stojeći, neki na ruku, ostali padajući ničice.
- Milosrdni Zrak, priljubljuje sva Božija ostvarenja na Zemlju.
- Toplotom svojom, iz sna budi svu prirodu.
- Zemlja se rasteže, kao kad se rasteže čovjek nakon spavanja.
- Eto opet se ja preporodi, ona progovori.
Sve iznova, Voda pročisti se, azurno nebo se oslika u Nju, a topao Zrak zatopli je. Tako: Zrak, Voda i Zemlja, krenu svoj posao kao i uvijek s prvoga proljeća, oslikavši novu sliku prirode, svuda su poslali toplotu, nove nijanse raznovrsnosti boja. Proljepšale se: njive, planine, brda, poljane...
Posvuda se proširiše mirisi novih cvjetova, behar je počeo cvjetati...
U jednu zelenu poljanu, kraj jednog jezerceta, samovao jedan tulipan, sav uplakan. U njegovu blizinu prošao jedan mladić, zadivi se njegovom ljepotom i svježinom, reče u sebi, ja ću ga obrati i ponijeti sa sobom.
- Kadli mladić stavi svoju ruku na tulipan, začudi se glasom tulipana, jecaja, koji je molio mladića:
- Nemoj me povrijediti, nemoj me kidati. Zar ne vidiš u kakvu li sam tugu?!
- Upita ga mladić: Šta je to što te je povrijedilo, a on mu odgovori: Čovjek!
- Kako to čovjek?!
Prošle su godine, neki trgovci bili ugovorili, švercovati tulipanima, tako sve što su pred sobom vidjeli pokidali su, i odveli na prodaju dilerima svjetskih berza.
Među njih bili su i moji najbliži, te sam ja ostao u samovanju u ovu veliku zelenu poljanu.
Mladić mu reče: - A zbog toga je nastala svjetska kriza tulipana. Čovjek je ugovarao za ono što nije mogao nabaviti?!
Ako me budeš ubrao, neću se više moći zahvaljivati Milostivom, na Zrak kojim me u jutru budi, Vodu kojom me poji, i Zemljom kojom me hrani.
- Mladić se sneveseli i poče plakati zajedno s tulipanom, pa ga upita:
- Tulipanu moj voljeni, a šta ću ja reći mojoj dragoj, kojoj sam obećao da ću joj odnijeti cvijet tulipana.
- Tulipan mu odgovori: Pa ako mene pokidaš, kakvog li ćeš duha odnijeti tvojoj dragi, kad ču ja biti bez duše.
- Zaplaka tulipan, i reče mladiću:
- U me' se kriju sva lijepa i gorka sjećanja, jer su zabilježena zbivanja i mojih predaka, u poljanama na kojima su oni bili, i što su viđali krvave bitke masa ljudi, a također i pjesnici, koji su vjekovima u tim poljanama, pod divnim hrastovima duhoviti stihovi pjevali.
Oh, kakvi li ste vi, ljudska bića, za Vas je Milostivi sve stvorio, a vi bi za vaše materijalne potrebe sve prodali. Što se ne vratite Vašim idealima, i pridružiti se u sveobuhvatnoj Univerzalnoj harmoniji, kao što su bili primjerni, ljudi iz prve generacije pravovjernih!