Dr. Idrizi: Dokle je ostavio ogromna kapitalna djela, rušio je barijere i spajao ljude raznih grupacija. Radio je u jednoj zatvorenoj zemlji u kojoj je riječ bila, gotovo, onemogućena. On je i u takvim uslovima ostavio velika djela. Mislim da će Nazif biti proučavan od Japana do Kanade. Njegovo kapitalno djelo „Našinsko-albanski rječnik“ je, gotovo, u svim svjetskim bibliotekama prisutan.
Ceremonijom sjećanja u Kuksu, gradiću na sjeveru Albanije, obilježena je prva godišnjica smrti našeg najvećeg naučnika, istraživača, stvaraoca, slikara i skulptora na ovim prostorima - promocijom njegove nove knjige koja je posthumno štampana sredstvima Norveške ambasada u Prištini i Tirani "Torbeshët e Kukësit" (Torbeši Kuksa).
Nakon njegove smrti shvatili smo ko je, zapravo, bio Dokle, te sam u "in memoriamu" istakao da se "njegov istraživački duh često selio iz Borja i Galajića na Olimpu, na Pirinejima, Rodopima, tragajući za posljednjim Bogomilima. Nedugo, našao ga u samom sebi, u nama samima. U tim istraživanjima "susreo" je i Orfeja, a takva čast pripada samo čovjeku njemu ravna, njemu sličan po besmrtnosti. A, Orfej je sa sniježnih Rodopa posmatrao Bogomile, možda i u trenutku kada ga Argonauti mole da im se pridruži u pohodu za zlatnim runom u Kolhidu. Govoriti o Dokleu je isto kao i spojiti kraj sa početkom - bezvremenost sa vremnom, počev od dijetinje jedostavnosti pa do njegove punozrele kreativnosti u umjetnosti spoznajući kroz njegova mnogoborjna djela. Iza sebe je ostavio duboki trag na ovim prostorima, a vjerujem i šire, osobito na nekadašnjim rumelijskim zemljama. Djelovao je i radio tiho, skromno na mnogim poljima umjetnosti. Osim toga što je bio vrstan istraživač-naučnik, sakupio je veliki broj narodnih umotvorina; priča, pjesama, poslovica, običaje i drugu vrstu narodnog stvaralaštva, važio je i za vrsnog skulptora, scenaristu, slikara i za vještog pedagoga što mu je pomoglo da na jedan lijep i originalan način sve to otkriveno i istraženo prenese na papiru i pohrani za buduća pokoljenja. Da svjedoče o njegovom ogromnom stvaralaštvu“.
Mnogi govornici, Dokleovi najbliži; rodbina, prijatelji, intelektualci, književnici i pjesnici, govoreći o njegovom liku i djelu, istakli su da je naš najveći naučnik-istraživač na ovim prostorima "pokidao sve barijere i granice, izdigavši se iznad vremena i prostora u kome je živio".
Pozdravnim govorom ambasador Norveške u Prištini i Tirani, Jan Braathu, je kazao da knjiga autora Nazifa Doklea "Torbeshët e Kukësit" predstavlja "naučni rad koji će sačuvati kulturnu baštinu Goranca, Torbeša, Našinaca u ovom dijelu Albanije".
"Nesumnjivo, kao veliki inetelektualac, Naziv Dokle je naučno, sistematsko-etnološki istraživao običaje Torbeša u Albaniji. I naravno, ne samo u Albaniji, već i na Kosovu, Makedoniji i Bugarskoj“, kazao je ambasador Baathu.
Knjigu "Torbeshët e Kukësit" prezentirao je Xhevahir Kolgjini, dok su o liku i djelu autora govorili; Sulejman Dida - pisac i novinar, publicist - moderator, prof. dr. Shefqet Hoxha, dr. Sadik Idrizi, Izet Duraku, Rexhep Shahu, Petrit Palushi i Nevruz Mehmeti, dok su o izložbi govorili: Ramazan Memishi, Pjeter Marku, Ilmi Hoxha, Besnik Hallaci i Xhevahir Koldjini, a prisutnima se obratio i predsjednik SO Kukes - Bashkim Shehu.
Među prisutnima na ceremoniji sjećanja sa kosovske strane prisustvovali su, među ostalima; dr. Sadik Idrizi - prorektor Univerziteta u Prizrenu, Usmen Baldži - zamjenik ministra obrazovanja u Vladi Kosova, Džezair Murati, bivši poslanik i zamjenik predsjedavajućeg Skupštine Kosova i direktor Kancelarije za povratak i zajednice u Dragašu - Mehmed Hamza i mnogi drugi, a iz Makedonije istraživač, muzikolog, publicista i književnik - Šerif Ajradinoski.
"Nazifove knjige prelaze granice, one imaju širi, kosmopolitski značaj. Nazif je na širem balkanskom prostoru značajna ličnost u historijografiji i kulturi. Mi možemo pratiti jedino njegovu liriku, poeziju - na njegovom originalnom govoru, a sve ostalo mora biti na standardnom jeziku, kako bi njegova djela bila dostupna širokoj čitalačkoj publici", kazao je dr. Idrizi i istakao da je Nazif Dokle radio u veoma skromnim uslovima.
„I pored toga, on je ostavio ogromna kapitalna djela, rušio je barijere i spajao ljude raznih grupacija. Radio je u jednoj zatvorenoj zemlji u kojoj je riječ bila, gotovo, onemogućena. On je i u takvim uslovima ostavio velika djela. Mislim da će Nazif biti proučavan od Japana do Kanade. Njegovo kapitalno djelo „Našinsko-albanski rječnik“ je, gotovo, u svim svjetskim bibliotekama prisutan“, kaže dr. Idrizi.
Za Šerifa Ajradinoskog, Nazif Dokle je Torbeš broj jedan na Balkanu i šire na prostorima Našinaca.
"Za mene je Dokle jedan od najvećih ljudi i on će vječno da živi kroz svoja djela. Iako smo se poznavali svega desetak godina, imao sam utisak kao da smo se cijeloga života znali. Veže nas to bogumilstvo. Ja sam njegov savremenik i njegov sljedbenik, jer se i ja ovim bavim", kazao je Ajradiniski.
Svakako da nam Nazif Dokle fali. Fali nam kao prijatelj, fali nam kao „čovjek institucija“, ali najviše nedostaje svojoj najbližoj porodici; supruzi Džuli, sinu Sokolu, ćerkama Nadi i Albi, a fali i svojoj braći.
"Sve mi je tužno bez njega. Osjećam se usamljeno, a tako sam lijepo živjela. Nikada mi nije ni lošu riječ progovorio, uvijek je bio pažljiv...“, izjavila je novinarima, očima punih suza, supruga Džula, sjetivši se sretnog momenta zajedničkog života kada se njen Nazif jako obradovao prilikom pristigle diplome iz Sarajeva, proglašenog akademika u gradu kojeg je jako volio.
Sokol Dokle, Nazifov sin, je kazao da su "očevi tragovi neizbrisivi":
"Ne kažem to iz razloga što je on bio moj otac. Nazif je svojim rukopisima, za Kuks i Goru, ostavio jedan neizbrisiv trag i smjernicu mnogima“.
Za svoga života Dokle je objavio više od 35 knjiga na albanskom i goranskom. Objavio je dvije zbirke narodnih pjesama, knjigu narodnih pripovjedaka iz Gore, veliki Našinsko-albanski rječnik sa preko 43 hiljade jedinica i drugo. Istovremeno je bio slikar, skulptor, istraživač i pedagog. Rođen je 1945., a umro januara 2014. godine.
"Jednom riječju, bio je 'pokretna akademija'", kazao je dr. Idrizi.
U toku ceremonije, pjesnici su kazivali svoje stihove, među kojima Nefruz Mehmeti i Mustafa Balje, koji se predstavio pjesmom "Posljednjem bogumilu", a na kraju ceremonije prisutni su razgledali slike, skulpture i duboreze upotpunjujući ovo sjećanje na Nazifa Doklea.