O čemu pišu kod vas?“ – bilo je centralno pitanje u istoimenoj debati na kojoj su u srijedu uveče u galeriji 12 Hab u Beogradu učestvovali pisci sa Kosova i iz Srbije, u okviru festivala "Mjesec dana Prištine u Beogradu“. Šta su domeni dosadašnjih književnih projekata između ove dvije zemlje, koliko su stereotipi prisutni u književnosti i može li prevođenje albanskih i srpskih pisaca biti stabilniji most pomirenja od političkih sporazuma – sve su to bile teme o kojima su govorili Albatros Rexhaj, Gëzim Aliu, Jasna Dimitrijević i Saša Ilić.
Po završetku rata na Kosovu, tokom dvehiljaditih, na tamošnju književnu scenu stupa nova generacija autora. Teme na koje se savremeni albanski pisci sa Kosova fokusiraju su novi model života i pitanje identiteta, kaže prizrenski pisac Albatros Rexhaj:
"Generacijama unazad smo sebe tretirali kao žrtve i krivili druge, uglavnom Srbe i ranije Otomansko carstvo, za sve loše što nam se dogodilo. Sada nismo više u toj ugodnoj poziciji da optužujemo druge. To je dovelo do toga da pitanja identiteta i samoostvarenja postanu dominantne teme u savremenoj kosovskoj književnosti."
Jedan od savremenih kosovskih autora je i Gëzim Aliu. U svom prvom romanu koji nosi naslov “U krugu ružnih”, ovaj Prištinac bavio se negativnim tendencijama u kosovskom društvu u periodu nakon Kumanovskog sporazuma.
"Naslov je metaforičan. Riječ je o klubu koji se trudi da uništi ljepotu i uspostavi ružnoću kao glavnu estetsku vrijednost. To je alegorični roman o razvoju novog društva na Kosovu nakon rata.”
No, koliko čitaoci u Srbiji imaju mogućnost da prate ove trendove na književnoj sceni Kosova? Na policama pojedinih knjižara u Beogradu moguće je pronaći zbirku pesama Arbena Idrizija "Zveri vole otadžbinu" ili antologiju savremene kosovske književnosti "Iz Prištine, s ljubavlju". Ovih dana objavljen je i roman "Milijarder" Vetona Surroija, a pjesnička zbirka Xhevdeta Bajraja "Sloboda užasa“, objavljena prije 15-ak godina, može se kupiti eventualno u nekoj antikvarnici.
Spisateljica Jasna Dimitrijević smatra da je razmjena u književnoj produkciji između Srbije i Kosova još uvijek slabašna.
"Sjajno je što postoje festivali kao što je ovaj ili ’Mirëdita, dobar dan’ ili ’Polip’, od kojeg je, čini mi se, sve krenulo. Ali, ne mogu da ne primetim da postoji neki zid između umjetnika iz Srbije i sa Kosova, naročito kad je književnost u pitanju."
Uzroke za postojanje tog zida pisac Saša Ilić vidi, između ostalog, u "baštinjenju" stereotipa i govora mržnje, koji u određenim trenucima eskaliraju u javnom prostoru Srbije. Kao primer navodi madijsku hajku na premijera Albanije Edija Ramu prilikom njegove posjete Srbiji. Jedna naslovna strana mu je posebno ostala u sećanju:
"Mislim da je ’uhvaćen’ premijer u nekoj sceni kako se osmehuje i dole stoji veliki naslov: ’Edi Rama, Shiptar bez srama’. To je bila naslovnica ’Informera’. To su neke stvari koje su prisutne u srpskom društvu i sa kojima je teško izaći na kraj, iako se neprestano govori o približavanju Evropskoj uniji i dovođenju u red nekih oblasti, među njima i medija."
Iako kaže da u kosovskoj književnosti i javnom prostoru nisu prisutni tako brutalni primjeri kao ovaj koji je Ilić naveo, Albatros Rexhaj napominje da je primjetio drugu negativnu pojavu:
"Pisci ovdje ne vole da u književnosti govore o Srbima. Dakle, postoji i dalje tendencija da se stvari prikazuju crno-belo. Mislim da je ovo glavni stereotip u savremenoj umjetnosti – ne samo u književnosti – da ljudi u svom javnom poslu ignorišu činjenicu da ovaj dio svijeta iznad granice ili administrativne linije, kako god hoćete, postoji."
Prošlo je 16 godina od okončanja rata na Kosovu i dve otkako je u Briselu potpisan sporazum između Beograda i Prištine, za koji mnogi tvrde da je relaksirao odnose između ovih zemalja. Ipak, Jasna Dimitrijević smatra da pomirenje ne dolazi odozgo, več kroz kulturnu razmjenu:
"Pomirenje ne dolazi političkim rukovanjem na vrhu. Mislim da ono dolazi iz potrebe ljudi da se upoznaju, da komuniciraju, da čuju jedni druge. Ako nema tog kontakta, imamo priču koju nam interpretira establišment, Akademija nauka. I mislim da ti individualni pomaci i saradnja poput ove mnogo doprinose.“
Albatros Rexhaj, međutim, upozorava da sve ono što umjetnici grade godinama, političari mogu da sruše za jedan dan. Stoga, kaže, radi na knjizi pod naslovom "Pisma iz budućnosti" koja bi trebalo da bude objavljena iduće godine.
"U njoj pišem o svom strahu da ćemo završiti u novom krugu konflikta. Taj strah postoji u meni i mislim da kao umjetnik treba da pišem o tome. Umjesto što pokušavamo jedni druge da zadivimo, mislim da bi trebalo da kroz naš rad edukujemo naše vođe, kako bi postali svijesni historijske i lične odgovornosti koju dijele.“