Dvije godine od preseljenja AZIR KULJIĆI ADŽO (1948 - 2013)

Za života je objavio dvije knjige pjesama: Pod vrvoj od Šar-plajna (Pod vrhovima Šare) i Koren, ključ i kalauz (Korijen, ključ i vodič). U svojim knjigama je na izvanredan poetski način prezentirao vrijednosti kulturnog kapitala Župe, a istovremeno od zaborava izvlačio lingvističko, etnološko, folklorističko i drugo bogatstvo ove oblasti. 

Uzor Kuljićiju je bio genijalni pjesnik-mudrac Halil Džubran, a svoju sabraću je imao u pjesnicima i rapsodima iz Gore. Sa njima je bio u stalnom kontaktu, sa njima dijelio stvaralačko i umjetničko iskustvo. Zajedno su pleli poetske rukoveti sa beharnih gorskih i župskih krajolika.

U njegovim knjigama dominiraju kreativne poetske forme – balade i poeme. To su pjesničke forme koje su autoru pružale najbolje mogućnosti da iskaže svu težinu i tragiku života ljudi iz Župe. One istovremeno predstavljaju i kontinuitet sa usmenim pjesništvom koje je vjekovima stvarano na „našinskom“ govoru na Šar-planini. 

Njegove zbirke pjesama su „spjevane na lijepom, polisemičnom, poetskom i 'starinskom' (kako saopštava pjesnik) govoru Župe“. Autor je ovim postupkom imao namjeru da u literarnoj formi sačuva onaj najarhaičniji dijalekatski sloj zgusnut u kulturi i trezoru najstarijih žitelja ovog zasebnog lingvističkog areala. 

Azir Kuljići Adžo je svojim knjigama obogatio župsko pjesništvo. Njegova poezija pisana na lokalnom govoru predstavlja vrh župskog i bošnjačkog pjesništva.

Pjesme su mu zastupljene u mnogim antologijama i čitankama za osnovne i srednje škole.

ZEVNJE U ZIJARET

          Pravda bi zemaljska i demone
          rasplakala, da je čuju i mrtvi
          bi joj se smijali kada bi mogli
          da je spoznaju.

                                    Halil Džubran

Ka putnik u zemane
i ka musafir u prolaz
oz izan Božiji 
majčicu Zevnju
som zijaretiv.

Od šer, zulum i gazep
koj som videv
som se zgroziv
i do dip duša razočarav.

Poviše som tuguav
negolji što som se raduav,
nepravde som se natrpev,
akareti som se natrzav,
fesat, gibet i munafiklak
som se naslušav,
gajljinja som se nagajljuav,
gurbet nagurbetuav,
za memlječet iznažuđuav,
za akraba natuguav.

Mesto himne
eljegije, ode i balade
som se iznapuav.

Po emer njegov
na život som
i proz dženem prošov.

K'da će mreška da me uze
ne mi je dadeno da z'nm,
zn'm salj na tenešir
ke će me ispreet
i uši mi
oz ham pamuk zatnet
ne će čujem ni akrabaljije
ni pa džemaatljije
ke će mi nat glava
istivo izgoaret:

Alaa rameteljesen
l'ka mu zevnjica,
se rodiv
potamo ka će bine 
mizan terezija će kaže.

TAKO UMIRU PJESNICI
Aziru Kuljićiju Adži

prošetao si Halila Džubrana
do Župe
i visova Monte Scardusa (Šar-planine)
teško proživio
sve naše džehenem godine
musafir u svome domu bio

davno si shvatio
Poruku
da smo 'na vraćanje'
i da nas mirna zemlja
strpljivo čeka

kao stari rapsod
pjevao si o memljećetu
i do kraja puta
gradio kuću svoju
nikad dovršenu

proljeće se zaplelo
u krošnjama
i treće džemre palo
sve je tako lijepo
i vrijeme
i ljudi
samo pjesnici žive
i odlaze
jednako

(Sadik Idrizi Aljabak)