Nedavno je iz štampe izašla Monografija “Borje i Borjani” autora Elmaza Doklea, knjiga koja kroz život Borjana zapravo opisuju život cijele gorske nahije.
Borje je jedno od devet goranskih sela u Albaniji, nalazi se na nadmorskoj visini od 1250 metara. Graniči sa Orgostom, Cernelevom, Orašekom, Novoselom i Šištavecom u albanskom dijelu Gore, i Kruševom, Globočicom, Vraništem i Orčušom sa kosovske strane.
“Dovoljno bi bilo da u knjizi pročitate dijelove koji govore o svadbi da bi razumijeli koliko su oni opterečeni životom i mukama svojim, ono što oni nazivaju jednom metaforom ‘Muke mile’”, piše u recenziji Namik Dokle koju u cijelosti prenosimo.
Namik Dokle: Prozorčić duše
Nije mjesto da u predgovoru jedne knjige pisane za jedno od goranskih sela, pričamo o cijeloj nahiji. Ali vrijednost Elmazove knjige “Borje i Borjani” je baš u tome: Pišući za Borje, pisao je o cijeloj Gori; pišući za Borjane, pisao je o svim Goranima. Oni su odrasli u istoj planini, hranili se istim siromaštvom, patili ostavljeni u istoj samoći, život im je skratila ista daljina. Kao što je o rodnom mjestu pisao jedan drugi Goranin Sadik Idrizi, Gora je tako bila od pamtivijeka, daleka i sama. Zaboravljena i od Boga!
Jedna stara legenda koja se priča u Borju, može i u cijeloj Gori, kaže: “Kada je Bog dijelio habaine ovog svijeta, Goranin kako je bio daleko, otišao je posljednji, kada nije ostalo ništa da mu da. Molim te, ne vraćaj me praznih ruku, rekao je Goranin Allahu. Allah čuvši ga milosnog, nije imao šta da mu da drugo, uzeo je jedan kamen sa zemlje i rekao mu: ‘Voli kamen!’”
I tako je ostao ovaj život tamo. Iako je najsiromašnija, Gora ima beskrajnu ljubav od svojih sinova, jednu tugu što se ne kazuje, jednu nadu što se ne gasi da je vide bolju i ljepšu. Ovo je najveći duh što se nalazi u knjizi “Borje i Borjani”.
Jednostavna po koncepciji, ali puna sa informacijama, merakom pisana, knjiga priča o ljubav i ponašanju o svakom stanovniku Gore, o svakoj livadi i svakoj njenoj travčici, o svakom čovjeku koji je mogao i uspio da makar jedan kamen pomjeri s mjesta da bi doprinijeo svom selu.
Knjiga je puna događaja i detalja koji čine život. Nema tragedije; nego priča o tragičnosti, ne spominju se drugi van svog sela, ali ruke širi mnogo više, nema pretenzije ka književnosti, nego surove i žalosne životne priče, što bi inspirisale nekog pisca da napiše vrijedno djelo.
Gorani su napačeni, ali se nikad nisu žalili; rade ne hvale se, mnogo vole svoja sela, nikada ne psuju drugoga, znaju da plaču i da se smiju nad svojim životom, da pošuju druge i da im poštovanje bude uzvraćeno. Dovoljno bi bilo da u knjizi pročitate dijelove koji govore o svadbi da bi razumijeli koliko su oni opterečeni životom i mukama svojim, ono što oni nazivaju jednom metaforom “Muke mile”. U jednoj goranskoj pjesmi, od najstarijih stoji:
Ka fuknaha Fatima Dorija
V`Vreća kozinava
I vrzaha Fatimi Doriji
Ruke so sve oči!
U ovoj vjekovnoj drami patio je Borjanin, sa nadom da se oslobodi i da gleda naprijed i daleko. Da ovo stigne, patio je stalno, zašto da ne: junački i oduvijek. U ovom dijelu naše duše, otvorila se jedna svjetlost i mogućnost da vidimo sami sebe u knjizi “Borje i Borjani”.
Knjiga je na albanskom jeziku. Da bi izišlo izdanje na bosanskom jeziku potrebne su donacije. Zato molimo sve ljude koji mogu da pomognu da se ova knjiga, neizmjerne vrijednosti za kulturu i običaje koji su najbolje konzervirani u selu Borje, odštampa i na bosanskom.
Za sve informacije možete se obratiti autoru:
Elmaz Qemal Dokle
Adresa: Lagje nr. 4, rruga Dituria, “Bar – Kafe Borje”
Tel. mobil : 067 298 73 48
E-mail: elmazdokle@yahoo.com
