Nevladina organizacija Equality je uz finansijsku potporu Ministarstva kulture, omladine i sporta realizovala projekat "Čuvari kulturne baštine". Organizovane su tri različite radionice. Bošnjakinje su prikazale umjetničke vrijednosti koje se vjekovima baštine u regionu Župe i Podgore.
Organizovane su tri različite radionice na kojima su Bošnjakinje prikazale umjetničke vrijednosti koje se vjekovima baštine u regionu Župe i Podgore.
Džemilja Mujovi iz Donjeg Ljubinja je izložila žensku nošnju koju je prije nešto više od 30 godina sama za sebe istkala na razboju. Malo je žena i djevojaka Bošnjakinja koje i danas tkaju, doduše sa drugim šarama bošće i skutače. Ali je vrlo inzetesantno da se za svadbena veselja traži par više tradicionalne nošnje. Posebno je zanimljivo da izradu nošnje naručuju naši iz dijaspore.
Iako se u posljednjih desetak i više godina svadbe organizuju u moderno opremljenim salama za svadbena veselja, ne propušta se prilika da se održi i tradicionalno djevočko veče, u našem narodu poznato kao k'na. I dalje se praktikuje crtanje šara na ruku djevojke koja se udaje. 
Semija Rahmani već pet godina icrtava šare na rukama mlade bez ranije pripremljenih šablona. Njen rad i tradicioju posebno uočavaju gosti koji budu pozvani na svadbena veselja iz različitih zemalja.
Pjevaju se različite pjesme. Od instrumenata se koristi samo daire. I na ovakvim radionicama je uz druženje nezaobilazno pjevanje uobičajenih pjesama za svadbena veselja.
U pojedina sela u regiinu Župe i dalje se ženska nošnja tka na razboju. Tkalje kojih je vrlo male  nadmeću se koja će novu modernu šaru uklopiti na djelovima noš je, bošći i skutači.
Tkaljama je uvijek na dohvat ruku i Senija Ikijazi koja crta različite šare koje su neizostavni dio ženske narodne nošnje. U prošlosti su šare uglavnom bile iste i razkikovale su se po nečemu od sela do sela u regionu Župe i Podgor. 
Pjesnikinja Arifka Ljatifi uvelića ove radionice recitujući pjesme koje su posvećene tradicionalnim običajima.
Ljubinjska nusa je prije 15 godina široko popularisana. Odnosi se na crtanje lica mlanesti, odnosno mladoj. Jedna od starih majmarica, tako uglavnom zovu ženu koja crta, odnosno šari lice mladoj za udaju, Aziza Šefitagić je svoje umeće kroz radionice ovakve vrste prenijela zainteresovanim mladim ženama.
Poznata majmarica iz sela Planjane Fehmija Murati i dan danas je prisutna i crta, odnosno šari lica mladih djevojaka gotovo na svim kulturnim manifestacijama. Odakle potiče ovaj adet koji se ljubomorno čuva,  Fehmija je opisala u svojoj knjizi "Tradicija i običaji Župe, Podgora i Gore. Za nju je itekako bio izazov posmatrati mlađe generacije koje će ubuduće njegovati i pomno čuvati ovaj običaj šarenja mlade.