Sarajevska izdavačka kuća "Perfecta", ovih dana je objavila izabrane pjesme "Anđeli propovjedaju jutrom", pjesnika i književnog kritičara iz Prištine, Agima Vince. Prepjev sa albanskog na bosanski jezik je uradio Smajl Smaka, dok lekturu prof. Hasnija Muratagić Tuna.
"Bijaše dan sunčan, mjesec maj. Najljepše doba,
Kada dobih pismo s pečatom i potpisom!
Sad sam slobodan, posve slobodan, dragi prijatelji!
Na leđima nosim šezdeset i pet zima i proljeća.
I sedamdeset i pet eura u džepu!
Mogu učiniti štogod hoću. Jeste časti mi!
Da pišem uspomene o sebi i o drugima,
oplakivati moje mladalačke snove i iluzije...
Mogu ići svakog jutra u Grmiju,
Da kahfu popijem kod vile Lira, za samo 50 centi;
Napuniti pluća čistim vazduhom i hlorofilom
iliti da se otrujem dimom i nikotinom.
Mogu se probuditi prije no što svane..."
Kada dobih pismo s pečatom i potpisom!
Sad sam slobodan, posve slobodan, dragi prijatelji!
Na leđima nosim šezdeset i pet zima i proljeća.
I sedamdeset i pet eura u džepu!
Mogu učiniti štogod hoću. Jeste časti mi!
Da pišem uspomene o sebi i o drugima,
oplakivati moje mladalačke snove i iluzije...
Mogu ići svakog jutra u Grmiju,
Da kahfu popijem kod vile Lira, za samo 50 centi;
Napuniti pluća čistim vazduhom i hlorofilom
iliti da se otrujem dimom i nikotinom.
Mogu se probuditi prije no što svane..."
Ovo su stihovi iz knjige "Anđeli propovjedaju jutrom", pjesnika Agima Vince, dugogodišnjeg predavača Savremene albanske književnosti na Univerzitetu u Prištini. Iako je u književnim krugovima više poznat po stručnim člancima, objavio je desetak knjiga poezije na svom maternjem jeziku, a neke su doživjele i prijevode na mnogim jezicima. Gostoljubivi Vinca, želio je da s nama podjeli radost zato što su mu izabrane pjesme "Anđeli propovjedaju jutrom", prevedene sa albanskog na bosanski, u prepjevu koji potpisuje Smajl Smaka.
Pjesniku Agimu Vinci posebno je drago što je na koricama knjige, prof. dr. Hasnija Muratagić Tuna, napisala tekst, koji je kako je dodao, "kratak po obimu ali veoma značajan".
Autor knjige "Anđeli propovjedaju jutrom", se nada da će u što skorije vrijeme od zvaničnika Izdavačke kuće Perfekta, biti pozvan na promociju svoje knjige u Sarajevo, u kojem je bio prije skoro 35 godina, kada je promovirana "Antologija Iz savremene albanske poezije u Jugoslaviji".
Ovo djelo Izdavačke kuće "Perfecta" iz Sarajeva, čitaocima preporučuju vrsni poznavaoci poezije iz regije, i tim povodom bilježimo osvrt Gjoka Dabaja, pisca i publiciste, porijeklom iz Crne Gore a koji živi i radi u Albaniji.
GJOKË DABAJ
TUCE IZABRANIH PJESAMA
albanskog poliedarskog stvaraoca Agima Vince
Čitajući zbirku izabranih pjesama Agima Vince “Anđeli propovijedaju jutrom”, (veoma brižljiv i stručan prevod Smail Smaka na bosanskom jeziku, jedne od varijante srednjejužnoslovenskog jezika), u mojoj se glavi vrtjelo niz pitanja: Koliko i kako narodi ovog poluostrva poznaju jedan drugoga? Koliko i kako Bosanci poznaju Albance? Koliko i kako Crnogorci poznaju Albance? Koliko i kako Srbi poznaju Albance? I obrnuto: koliko i kako Albanci poznaju Srbe, Crnogorce, Bosance? I još dalje: koliko i kako, naprimjer, Srbi i Crnogorci poznaju samog sebe, Srbe i Crnogorce, u odnosu prema nama Albancima? Ovo posljednje pitanje bi trebalo ponoviti nekoliko puta.Ponoviti i razraditi.
Da bi se dobio odgovor na ovim pitanjima, dovoljno bi bilo da nabrojimo naslove knjiga albanskih autora prevedenih na srednjejužnoslovenski jezik i naslove knjiga srpskih, crnogorskih, bosanskih i hrvatskih autora prevedenih na albanski jezik.
Daj da prošetamo kroz Beograd i da posjetimo knjižare beogradske i biblioteke beogradske. Koliko je knjiga albanskih autora izloženo na vitražama tih knjižara i biblioteka? Neka posjetimo sa istim ciljem knjižare i biblioteke u Podgorici, u Sarajevu i u Zagrebu i neka se zatim prevezemo u Tirani sa ciljem da nabrojimo koliko je srednjejužnoslovenskih autora izloženo na vitražama ovdašnjih knjižara i biblioteka.
Jadino u kulturnim odnosima izmedu Albanaca i Hrvata ima izvjesnih pozitivnih rezultata. Uostalom, bićemo veoma neprijatno iznenađeni. Naši narodi nemaju ni minimalnih kulturnih informacija jedni o drugima. Kažem, kulturnih informacija. Jer informacija o „zvjerstvu“, o „divljaštvu“, o „krijumčarenju“, čas sa navodnicima, čas bez navodnika, u najvećim slučajevima prenesenih usmenim putem, ima na pretek. A sasvim je razumljivo: tu gdje nema istinskog institucionalnog poznanstva, imatće u obilju lažnog ili polulažnog poznanstva. Pa će sve to u našim svakidašnjim dodirima prouzrokovati neprekidne mržnje i neprekidna neprijateljstva.
Ja sam ubijeđen da se Srbi i Crnogorci ne bi tako razbojnički ponašali prema Albancima na Kosovu, ako bi temeljito poznavali našu istoriju i našu kulturu. Ni Srbi ni Crnogorci se ne bi tako razbojnički ponašali prema bosanskim muslimanima, ako bi suštinski poznavali njihovu stvarnu prošlost i kulturu.
Najefikasnije sredstvo zavađanja naroda jednim s drugima je naduvanje lažnim ili iskrivljenim pričama, otklanjajući sve što je pozitivno i kod jednih i kod drugih.
Ja, kao Albanac, koji prilično dobro poznajem istoriju i kulturu južnoslovenskih naroda, ne bih nikako mogao, ni opljačkati i zapaliti kuću jednog srpskog seljaka, ni ubiti domaćina te kuće i članove njegove porodice, a kamo li silovati bilo koju Srpkinju. Ne bih mogao. Ali su hiljade Srba, i rušili, i palili, i silovali, i ubijali hiljade Albanaca širom Kosova.
Upravo zbog ovakvih gorkih događaja, Srbija bi morala sprovesti sistem istinskog poznavanja svojih susjeda. Morala bi to učiniti u prvom redu radi sebe. Ubijeno je nekoliko hiljada Albanaca i Bosanaca, ali zaraza ubijanja je ostala kod Srba. Srbi su teško zaraženi sindromom ubijanja i uništavanja svojih susjeda, a uzrok je što oni nemaju istinskog informiranja o svojim susjedima.
Zbirka pjesama autora Agima Vince “Anđeli propovijedaju jutrom”, prevedena na bosanski jezik(koju nesmetano mogu čitati i Srbi, i Crnogorci, i Hrvati), prigodna je prilika, bar onoliko koliko im mogu pomoći šezdesetak izvanredno lijepih stihotvorenja, da se koliko toliko upoznaju sa albanskim duševnim bićem.
Bilo bi svrsishodno da se ista ova zbirka objavi,i u Beogradu, i u Podgorici, pa da se ista knjiga podrži i prigodnim člancima u dnevnoj štampi.
Čitava je ova zbirka pjesama vrijedna sveobuhvatnih antologija pjesama ne samo našeg podneblja nego i svjetskih srazmjera.Da napomenem samo dva primjera: Izvrsna balada s naslovom “Posljednje putovanje s mojom sestrom” mogla bi se uključiti u bilo kojem udžbeniku srednje škole. Isto bi se moglo uraditi sa pjesmom “Ptice”. Ova bi pjesma bila izvrsna za đake prvog ili drugog razreda gimnazije.
Budimo iskreni i razboriti, jer se jedino na ovaj način može osigurati svijetla budućnost naših potomaka, i bosanskih, i albanskih, i srpskih. Na našem se poluostrvu može živjeti u istinitoj slobodi jedino ako se budemo vaspitali slobodoumnošću, među drugima, i naših pjesnika poput Agima Vince.
U Prištini i u Tirani, 4-6 novembra 2019.g.
Gjokë Dabaj (Ðok Dabaj), je pisac i publicista porijeklom iz Crne Gore, koji živi i radi u Albaniji.
