Promocija knjige Hadži Hajdara Mustafija

U knjizi se izričito i neprestano spominju ljubav za vjerom i Bogom, ljubav za majkom, domovinom, neprestana ljudska borba protiv društvenih režima...

U prelijepom ambijentu džamije "Uhud“ u Prizrenu sinoć je održana promocije knjižice autora hadži Hajdara Mustafija "Moja životna putanja".
Moderator ovog ne i tako čestog događaja je bio domaćin i imam ove džamije Mr. Elmir ef. Karadži, dok su promotori bili prof. Rasim Rama, Mr. Azmir Jusufi i Mr. Džulzada Ajvazi – Rama.
Na samom početku promocije je u ime domaćina i moderatora, Elmir ef. Karadži poselamio sve prisutne i poželio dobrodošlicu, te da se osjećaju ugodno. 
Nakon nekoliko uvodnih rečenica i predstavljanje auditorijumu kratke inserte iz biografije autora ove knjižice, moderator je riječ dao prvom promotoru ove knjige, Mr. Džulzadi Ajvazi-Rama, koja je u svom izlaganju govorila o ulozi majke i njenim savjetima koji su ostavili duboke tragove na autora ove knjige, a koje sačinjavaju i sami srž ove knjižice.
Promotor ove knjižice je bio i prof. Rasim Rama, dugogodišnji profesor historije, i jako poznata ličnost u Župi i Podgori. Profesor Rama je natuknice govorio o historijsko-filozofskom aspektu ove knjige, te, među ostaloga u svom obraćanju, nije izostavio spomenuti nekoliko od gorkih historijskih činjenica komunističkog režima općenito na ovom podneblju, i u Župi posebno, a koje su bile jako gorke i za samog autora ove knjige kako navodi u nekoliko od svojih redaka u svojoj knjizi.
Treći promotor ove knjige je bio Mr. Azmir Jusufi, koji je govorio na temi: "Tragovi u vremenu", osvrćući se više teološko-mudrosnom aspektu poruka ove male knjižice po obimu ali punoj mudrosti.
U nastavku navodimo i par natuknica sa izlaganja Mr. Azmira Jusufija:
Putovanje na ovome svijetu nalikuje pustinji a i prekrasnoj zelenoj prirodi, s time što je prepuno antagonizmima: život i smrt; radost i tuga; sreća i nevolja; blagostanje i oskudica; mir i konflikt; zdravlje i bolest... kao što pjesnik kaže: 
          Šta je život, doli nostalgija,
          Danas si tu, sutra te nema,
          Ugledaš osvjetljeno, tragaš za svijetlom,
          Pa polahko shvatiš da ga dokučiti ne možeš,
          Al' tako punim žarom ljubavi kao voljeni prema Voljenom, k' Njemu pođeš!
U knjizi se izričito i neprestano spominju sledeće komponente: ljubav za vjerom i Bogom; ljubav za majkom; domovinom; neprestana ljudska borba protiv društvenih režima; unutrašnji društveni i svjetski nemiri; osnovno četverogodišnje obrazovanje; tuga za nezavršenu srednju školu; neumorljiv rad u firmi udaljenoj na 90 km od kućnog praga; prelazak u novu firmu; nastanjivanje (hidžra) u Sarajevu; upoznavanje sa velikanima (autorima, ulemom) u uglednom listu Rijaseta Islamske zajednice u BiH "Preporod"; te neprestano učenje vjerskih znanja od malih nogu od roditelja, seoskog imama nakon svakog sabaha, pa sve do uzimanja znanja od velikih mudraca iz Bosne i Hercegovine.
Naime, svu tu svoju ljubav i kazivanje uvaženi autor, hadži Hajdar Mustafi, htio je prenijeti budućim generacijama, pjesnik bi slijedećim riječima to izrekao ovako: 
          Život je trag u vremenu, koje poslije nas smisla nema,
          Mi smo u njemu, kao jedna kap vode okeana,
          Pa svo to putanje želimo prenijeti, 
          Kako bismo trag u životu ostavili.
Često spominje riječi voljene majke, a također i strah od neuspjeha, bojaznost koja ga je natjerala da uporan bude i da ovu knjižicu na bijela dana izvede, prema tome:
          Strah od neuspjeha, navodi nas da uporni budemo,
          Al' djelo naše mora biti čisto,
          To su riječi voljene majke: „Znaj da nad nama uvijek motri Svevišnji"
          Pa sinko nikada ohol nemoj biti.
Na kraju, moram navesti četiri poruke ove knjižice: 1. Žarka ljubav u pokornosti Milostivom; 2. Ljubav prema domu i roditeljima; 3. Sinko, znaj da te Bog uvijek vidi pa iskren mu budi, ne oholi se i sebe ne umisli; 4. I nikad od svojih snova i ideala ne odustaj, već ustrajan budi…
Iz knjige "MOJA ŽIVOTNA PUTANJA"
"Ovom knjižicom želim ostaviti pisani nasihat pokoljenjima koja će doći poslije mene a koja će željeti da saznaju nešto više o životu svojih predaka. Prema tome, sve što nađu u ovoj knjizi – sve je istina i na svoj način pouka. Sve sadrži i određenu poruku. Posebno bih izdvojio tri rečenice moje rahmetli majke koje su ostale duboko utkane u mom srcu sve od samog djetinjstva. Ona je te rečenice često ponavljala, sve dok je bila sa nama, tj. sve do svog preseljenja na ahiret. Značenje tih rečenica ja kao dijete nisam mogao dokučiti, ali kada sam počeo razumijevati vjeru, njihov smisao mi se sve jasnije ukazivao i ja sam počeo dokučivati svu njihovu dubinu..."