Tito, partija, omladina, akcija, štafete i sletovi bili su obilježja jednog od najvećih praznika stare Jugoslavije. Stariji - prisjetite se, a mlađi - saznajte kako se nekada slavio ovaj dan.
Dvadeset i pet godina od posljednje proslave Dana mladosti – 25. maja – države koju je ova manifestacija simbolizovala nema, osjećanja o njenom vođi su podjeljena i polarizovana a na stadionima se uglavnom odvijaju manifestacije nasilja i lošeg fudbala. Od 25. maja ostala su samo sjećanja: nekima na čast koju su imali, nekima na izgradnju kulta ličnosti koju nisu podržavali, a nekima i na prilike od kojih su profitirali.
Rođendan Josipa Broza Tita jedna je od najdiskutabilnijih "istina" historije SFRJ: iako zvanični podaci govore da je "najveći sin naših naroda i narodnosti" rođen 7. maja 1892. godine, s vremena na vrijeme kroz javnost "proveju" navodi o netačnosti ovih podataka. Dodatno, priču o Titovom rođendanu zakomplikovao je upravo Dan mladosti.
Naime, 25. maja 1945. godine Centralni komitet Saveza komunističke omladine Jugoslavije organizuje svečanu proslavu Titovog rođendana. Omladina Kragujevca predlaže masovno omladinsko štafetno trčanje širom Jugoslavije, sa idejom da mladi, trčeći, predsjedniku nose lijepo izrađene palice i u njima rođendanske čestitke, sa željama za dug život i dobro zdravlje. Tako Tito prvu štafetu prima u Zagrebu 1946. godine.
U "Titovoj štafeti" stazu dugu 9.000 trči 12.500 omladinaca. Oni Titu daju prvih devet štafetnih palica i Plavu knjigu sa 15.000 potpisa omladine Šumadije. Sve do 1956. godine, Tito će nosioce štafete lično primati pred Belim dvorom u Beogradu, čemu prethodi svečani doček na Trgu Republike.
Štafete iz ovog perioda su najzanimljivije: poruke su bile originalne i raznovsrne, a autori u većini slučajeva anonimni. Palice su najčešće pravljene od drveta i metala, sa obaveznom petokrakom ili plastičnom buktinjom na vrhu. Javnost je putem radija i televizije, svakodnevno informisana o kretanju štafete i proslavama organizovanim u njenu čast. Na ovaj dan najbolji među najboljima dobijaju priznanja za značajna ostvarenja u protekloj godini.
Međutim, na inicijativu Broza, Centralni komitet Narodne omladine Jugoslavije 1957. godine donosi odluku da se 25. maj proslavlja kao Dan mladosti. Prva "štafeta mladosti" kreće 5. maja 1957. godine iz Kumrovca, Titovog rodnog mjesta. Svake naredne godine krenuće iz drugog mjesta, simbolično obilježavajući značajne datume i događaje iz historije Jugoslavije. Konačno, 25. maja, na završnoj svečanosti – sletu – koji se održava na stadionu JNA, Titu će je uručiti najbolji među mladima te godine.
Ipak, kako to na Balkanu često biva, Štafeta mladosti se sve više institucionalizuje, čime postaje standardizovana ali i podložna zloupotrebama. Đake – vaspitane, odlične i uzorne – koji će učestvovati u sletovima i predaji štafete uglavnom su birali njihovi učitelji i profesori. Za djecu, a u mnogo većoj mjeri za njihove roditelje, učešće u Danu mladosti bila velika čast. Bilo je i onih dijelova obrazovnog sistema koji su tu "čast" dobro naplaćivali: ponekad je mnogo važnije od ocjena deteta bio poklon koji je učiteljica dobila od roditelja.
Slučajno ili ne, tek, prvi koji je lično Brozu predao štafetnu palicu bio je predsjednik Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije Miko Tripalo, 1957. godine. Posljednja koja je imala tu čast bila je studentkinja iz Prištine Sanija Hyseni, 25. maja 1979. godine.
Naredne, 1980. godine, kao i prethodnih, štafeta u martu kreće po SFRJ. Međutim, 4. maja, u trenutku dok su omladinci na dionici puta u Hrvatskoj, cijelu zemlju pogađa vijest o smrti Josipa Broza. Štafeta prekida put i biva položena na odar primaoca u Skupštini SFRJ.
Nakon Titove smrti, Štafeta mladosti nastavlja da živi. Omladinci je, uz zakletvi da će i ubuduće biti "čvrsti i nepokolebljivi na Titovom putu", predaju, ispod portreta Broza, predsjedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije na stadionu JNA. Ipak, obrisi katastrofe u kojoj če zemlja biti srušena već se osjećaju, pa su i polemike o daljoj sudbini manifestacije sve glasnije. Ironijom ili slučajnošću, posljednju Štafetu mladosti 1987. godine obilježiće skandal, u kom intervenišu vojska i policija, a koji se događa – u Sloveniji.
Plakat za proslavu Dana mladosti radio je dizajnerski atelje "Novi kolektivizam" u Ljubljani. Međutim, ispostavilo se da je riječ o prepravljenom njemačkom nacističkom plakatu "Treći Rajh" Riharda Klajna.
I kao da asocijacija na nacizam nije dovoljna, štafeta iz ove godine, napravljena od pleksiglasa, urađena je sa osam kapi krvi. Nju će, kao zvanično posljednja omladinka koja će predati štafetu, tadašnjem predsedniku Omladine Jugoslavije Haimu Rexhepiju uručiti učenica iz Gnjilana Rejmonda Broqaj. Na priredbi koja se, prema nekim izvorima, zvala "Upalite svijetlo".
Godine 1988. posljednji put se održava priredba u čast Dana mladosti. Ubrzo počinje krvoproliće u kojem je stradalo nekoliko generacija jugoslovenske mladosti.
(Voljeni druže Tito, mi govorimo jezikom i srcem tvojim! Ovu zemlju i ovaj narod ništa ne može slomiti, ni danas, ni sutra! Nikada! - Sanija Hyseni, prilikom posljednje predaje štafete Titu)
Rođendan Josipa Broza Tita jedna je od najdiskutabilnijih "istina" historije SFRJ: iako zvanični podaci govore da je "najveći sin naših naroda i narodnosti" rođen 7. maja 1892. godine, s vremena na vrijeme kroz javnost "proveju" navodi o netačnosti ovih podataka. Dodatno, priču o Titovom rođendanu zakomplikovao je upravo Dan mladosti.
Naime, 25. maja 1945. godine Centralni komitet Saveza komunističke omladine Jugoslavije organizuje svečanu proslavu Titovog rođendana. Omladina Kragujevca predlaže masovno omladinsko štafetno trčanje širom Jugoslavije, sa idejom da mladi, trčeći, predsjedniku nose lijepo izrađene palice i u njima rođendanske čestitke, sa željama za dug život i dobro zdravlje. Tako Tito prvu štafetu prima u Zagrebu 1946. godine.
U "Titovoj štafeti" stazu dugu 9.000 trči 12.500 omladinaca. Oni Titu daju prvih devet štafetnih palica i Plavu knjigu sa 15.000 potpisa omladine Šumadije. Sve do 1956. godine, Tito će nosioce štafete lično primati pred Belim dvorom u Beogradu, čemu prethodi svečani doček na Trgu Republike.
Štafete iz ovog perioda su najzanimljivije: poruke su bile originalne i raznovsrne, a autori u većini slučajeva anonimni. Palice su najčešće pravljene od drveta i metala, sa obaveznom petokrakom ili plastičnom buktinjom na vrhu. Javnost je putem radija i televizije, svakodnevno informisana o kretanju štafete i proslavama organizovanim u njenu čast. Na ovaj dan najbolji među najboljima dobijaju priznanja za značajna ostvarenja u protekloj godini.
Međutim, na inicijativu Broza, Centralni komitet Narodne omladine Jugoslavije 1957. godine donosi odluku da se 25. maj proslavlja kao Dan mladosti. Prva "štafeta mladosti" kreće 5. maja 1957. godine iz Kumrovca, Titovog rodnog mjesta. Svake naredne godine krenuće iz drugog mjesta, simbolično obilježavajući značajne datume i događaje iz historije Jugoslavije. Konačno, 25. maja, na završnoj svečanosti – sletu – koji se održava na stadionu JNA, Titu će je uručiti najbolji među mladima te godine.
Ipak, kako to na Balkanu često biva, Štafeta mladosti se sve više institucionalizuje, čime postaje standardizovana ali i podložna zloupotrebama. Đake – vaspitane, odlične i uzorne – koji će učestvovati u sletovima i predaji štafete uglavnom su birali njihovi učitelji i profesori. Za djecu, a u mnogo većoj mjeri za njihove roditelje, učešće u Danu mladosti bila velika čast. Bilo je i onih dijelova obrazovnog sistema koji su tu "čast" dobro naplaćivali: ponekad je mnogo važnije od ocjena deteta bio poklon koji je učiteljica dobila od roditelja.
Slučajno ili ne, tek, prvi koji je lično Brozu predao štafetnu palicu bio je predsjednik Centralnog komiteta Narodne omladine Jugoslavije Miko Tripalo, 1957. godine. Posljednja koja je imala tu čast bila je studentkinja iz Prištine Sanija Hyseni, 25. maja 1979. godine.
Naredne, 1980. godine, kao i prethodnih, štafeta u martu kreće po SFRJ. Međutim, 4. maja, u trenutku dok su omladinci na dionici puta u Hrvatskoj, cijelu zemlju pogađa vijest o smrti Josipa Broza. Štafeta prekida put i biva položena na odar primaoca u Skupštini SFRJ.
Nakon Titove smrti, Štafeta mladosti nastavlja da živi. Omladinci je, uz zakletvi da će i ubuduće biti "čvrsti i nepokolebljivi na Titovom putu", predaju, ispod portreta Broza, predsjedniku Saveza socijalističke omladine Jugoslavije na stadionu JNA. Ipak, obrisi katastrofe u kojoj če zemlja biti srušena već se osjećaju, pa su i polemike o daljoj sudbini manifestacije sve glasnije. Ironijom ili slučajnošću, posljednju Štafetu mladosti 1987. godine obilježiće skandal, u kom intervenišu vojska i policija, a koji se događa – u Sloveniji.
Plakat za proslavu Dana mladosti radio je dizajnerski atelje "Novi kolektivizam" u Ljubljani. Međutim, ispostavilo se da je riječ o prepravljenom njemačkom nacističkom plakatu "Treći Rajh" Riharda Klajna.
I kao da asocijacija na nacizam nije dovoljna, štafeta iz ove godine, napravljena od pleksiglasa, urađena je sa osam kapi krvi. Nju će, kao zvanično posljednja omladinka koja će predati štafetu, tadašnjem predsedniku Omladine Jugoslavije Haimu Rexhepiju uručiti učenica iz Gnjilana Rejmonda Broqaj. Na priredbi koja se, prema nekim izvorima, zvala "Upalite svijetlo".
Godine 1988. posljednji put se održava priredba u čast Dana mladosti. Ubrzo počinje krvoproliće u kojem je stradalo nekoliko generacija jugoslovenske mladosti.
(Voljeni druže Tito, mi govorimo jezikom i srcem tvojim! Ovu zemlju i ovaj narod ništa ne može slomiti, ni danas, ni sutra! Nikada! - Sanija Hyseni, prilikom posljednje predaje štafete Titu)
