Jedan od najvažnijih događaja u cjelokupnoj historiji Gore i Kruševa predstavlja prihvatanje islama od strane domaćeg stanovništva.

Prelazak na islam nije bio nagao već je tekao postepeno i nije nametan od strane osmanske vlasti. To potvrđuju i turski defteri, prema kojima se može pratiti ovaj proces koji je trajao od početka 16. do druge polovine 17. vijeka i doprinosio stabilizaciji i povećanju stanovništva, što je suprotno tvrdnjama mnogih autora da je „islamizacija“ u Gori nasilno izvršena u vrijeme Kukli-bega i Sinan-paše. Prema historijskim dokumentima, Kukli-beg je umro 1538. godine, kada je, na osnovu turskih deftera, broj muslimana u Gori bio neznatan.
Islam je potpuna vjera koja ljudima daje odgovor na svako pitanje i u svakom aspektu ljudskog života. Iako ne odmah i ne u velikim masama, narod je s ljubavlju prigrlio ovu vjeru, jer su tu našli utočište mira.
Prve podatke o muslimanima Kruševa nalazimo u defteru iz 1579. godine, prema kojem selo (Kruşova) broji 68 kuća, 7 muslimana i 3 bećara.

Mesdžid i džamije u Kruševu

Doskora nije bilo pouzdanih podataka kada je izgrađena prva džamija u Kruševu. Muhamet Pirraku pominje 1540. godinu, ali ne navodi nijedan izvor.
Dokument ız 1077. godine po Hidžri, odnosno 1667. godıne prema Gregorijanskom kalendaru, koji smo nedavno dobili iz Osmanskog arhiva (Osmanlı arşıvi) u Istanbulu, baca novo svjetlo na vrijeme izgradnje prve džamije u Kruševu. Prema ovom dokumentu (br. İE.EV. 7-868), muslimani iz više sela Gore upućuju zahtjev da se postojeći mesdžid u Kruševu pretvori u džamiju, kako bi „tu mogli (bez problema) obavljati džumu i bajram-namaze“.
(Dokument smo dobili zahvaljujući Bilalu Urga/Žagulj iz Istanbula, čija se porodica iselila iz Kruševa u Tursku za vrijeme Prvog svjetskog rata)
Uz dokument donosimo i prijevod sa osmanskog/staroturskog koji je uradio Dr. Sejfidin Haruni.

Zahtjev za izgradnju džamije u Kruševu iz 1077. (1667) godine:

Povod obraćanja nas pokornih sluga kapiji Slavnog Sultana je sljedeći: „Mi, počašćeni Islamom, Hasan bin (sin) Abdullah, Ahmed, Mahmud i drugi iz sela Restelisa (Restelica), Şetefçe (Šištevac), Novasil (Novo Selo), Andoje (Borje?), Topolan (Topoljane), Koloz (Kolovoz), Oruşka (Orešek), Bayka (Bačka) i Dikanse (Dikance), koja se nalaze u nahiji Gora, u Prizrenskoj kazi (tur: Prizren Kazası), koja pripada Dukađinskom sandžaku (tur: Dukakin Sancağı) u Rumelijskom ejaletu (tur: Rumeli Eyaleti), brojčano sačinjavamo poveliki džemat te svako od nas ovdje, pojedinačno, jasno iskazuje svoju molbu i stanje, shodno tome čemu vjera Islam nalaže, da nam, zbog nepostojanja džamije u blizini nahije (Gora) u kojoj boravimo, obavljanje džume i bajram-namaza predstavlja poteškoću, te da smo kao takvi lišeni sevaba tih ibadeta. Zbog toga, željni smo da u dosadašnjem mesdžidu, koji se nalazi u selu po imenu Kurušova (Kruševo), koje je poveliko po broju stanovnika i (relativno) blizu našim mjestima, izgradimo minber kako bismo na taj način tu mogli (bez problema) obavljati džumu i bajram-namaze.’’
Prenosim vašem Visočanstvu da su podnosioci zahtjeva na ovaj način dostavili svoje molbe Visokoj (Osmanskoj) Državi insistirajući na dopuštenje izgradnje (pomenutog minbera). Poslednju riječ će o ovome dati Onaj koji raspolaže i pozitivanim i negativanim odgovorom (Padišah/Sultan).
Napisano u posljednjim danima mjeseca Muharrema, 1077. godine (po Hidžri) / 1667. god.
Musa - Rob koji se moli za Visoku osmansku državu
Prizrenski kadija

Sažetak

Molba (zahtjev) prizrenskog kadije
Ahmed, Hasan, Mahmud i drugi iz nahije Gora pri pomenutoj kazi (Prizren), koji su počašćeni Islamom (koji su primili Islam) a čija su imena pomenuta u dolje navedenom tekstu, podnose molbu vašem Visočanstvu tražeći dopuštenje da u ime Allaha, svojim materijalnim sredstvima (o svom trošku), u selu po imenu Kurušova (Kruševo) izgrade (pretvore) postojeći mesdžid u džamiju, zbog toga što u blizini njihove nahije (Gora) ne postoji džamija, te se zbog toga susreću sa velikim poteškoćama pri obavljanju džumanskih i bajramskih namaza. (O ovome) volja i odluka je samo u rukama velikog i moćnog Sultana!
***
Iz dokumenta se može zaključiti da je u to vrijeme, dakle prije 1667. godine, u Kruševu već postojao mesdžid. Što se tiče konstatacije da „u blizini njihove nahije ne postoji džamija“, može se odnositi samo na sela pomenuta u zahtjevu, dok su u nekim selima Dološte vjerovatno postojale džamije, jer se uopšte ne pominju u dokumentu. Pojedina sela Gore su često pripadala drugoj administrativnoj jedinici, odnosno nahiji – Dolo(vi)šti, Opolju ili Ljumi.
(Iz "Monografije Kruševo/Gora")